Za pocetak, da vidimo kako je Ahil stigao kornjacu :):

Ahil juri kornjacu koja trci sporije od njega; dok Ahil dodje do mjesta gdje je kornjaca bila, ona mu malko pobjegne; dok on opet stigne do mjesta gdje je kornjaca bila, ona mu jos malko pobjegne, ... kornjaca je u pocetku ispred Ahila. Iz svega ovoga Zenon zakljucuje da Ahil nikada nece stici kornjacu.

Dakle, kretanje kornjace i Ahila je definisano jednacinama:

Sk = a + Vk * t
Sa = Va * t = b * Vk * t

S je predjeni put, V brzina, t vrijeme, a je pocetna prednost kornjace, b je odnos brzina Ahila i kornjace, b>1.

Treba naci vrijeme kada su oba predjena puta jednaka, tj kad je Ahil stigao kornjacu. Iz uslova da je Sa = Sk prostim racunanjem dobija se

t = a / (b - 1) / Vk

Za a = 10, b = 10, Vk =1 , dobija se t = 10/9 [s], sto znaci da je Ahil ipak stigao kornjacu, i to poslije Sa = 10 * 1 * 10/9 = 100 / 9 [m].

Sto mislite o mogucnosti eksploatacije snage fuzije?

Sto mislite o mogucnosti eksploatacije snage fuzije?

Ja sam za! :)

Ako Sunce moze da postoji kao "zatvoren sistem" zasto ne bi moglo da se to isto uradi i u nekom "ogranicenijem" dijelu prostora na Zemlji. Ne postoji ta sila (u ovom slucaju toplota, i eventualno neko radioaktivno zracenje) koju nije moguce uravnoteziti... Pitanje je vremena kad ce nekome da pane jabuka pred nos :)

Vec 20-30 godina se vrtimo oko toga. Prva ideja je bila plazma vreli gas u jakom magnetnom polju, radila je ali nije ekonomski isplativa. Druga ideja je bila da se plazma przi dodatno laserima. Nije uspjela jer danas najjaci laser xdaje energiju koja je manja 10 miliona puta od potrebe. Trenutno matematika pokazuje da je moguce da se uposli laser 1000 puta jaci od danas najjacega a da ostatak energije stigne kroz bombardovanje plazme elektronima (elektroni imaju masu pa jos ubrzani imaju mogucnost da predaju relativ no mnogo energije). Trenutno su procjene da smo ipak 40 godina iza prvog komecijalnog reaktora.

obozavam fiziku,od kad znam za sebe isla sam na takmicenja..
krivo mi je sto ne upisex etf...

LHC u Svjcarskoj ce izmedju ostalog pokusati da nadje Higgsov boson jednu od najmisterioznijih elementarnih (kvantnih) cestica cije postojanje jos nije dokazano.

Ako im uopste eksperiment (koriscenje akceleratora) bude dozvoljen...

http://en.wikipedia.org/wiki/Higgs_boson

Inace ima price da to moze da izazove mikrocrnurupu koja bi nas sve poslala ...

One way ticket to the infinity :D

Zamislite kvadratnu metalnu plocu, koja lebdi u prostoru, sa kruznim otvorom u sredini. E sad zamislite jos i da ovu metalnu plocu ravnomjerno zagrijavate.

Posto je poznato da se sva metalna tijela sa povecanjem temperature ravnomjerno sire u sva tri pravca, da li ce onoj rupi u sredini da se precnik smanji ili da se poveca usled zagrijavanja? :)

Zamislite kvadratnu metalnu plocu, koja lebdi u prostoru, sa kruznim otvorom u sredini. E sad zamislite jos i da ovu metalnu plocu ravnomjerno zagrijavate.

Posto je poznato da se sva metalna tijela sa povecanjem temperature ravnomjerno sire u sva tri pravca, da li ce onoj rupi u sredini da se precnik smanji ili da se poveca usled zagrijavanja? :)
Po toj logici prečnik će se smanjiti??? Valjda bi trebao.
A opet zavisi i od toga da li je ta ploča izlivena sa rupom ili je naknadno isječena. Jer unutrašnja struktura metala nije ista kada je oblik izliven i kada je mehanički perforiran (iskinut).
A unutrašnja struktura uslovljava pravac širenja materijala.

Reci odgovor.

Zamislite kvadratnu metalnu plocu, koja lebdi u prostoru, sa kruznim otvorom u sredini. E sad zamislite jos i da ovu metalnu plocu ravnomjerno zagrijavate.

Posto je poznato da se sva metalna tijela sa povecanjem temperature ravnomjerno sire u sva tri pravca, da li ce onoj rupi u sredini da se precnik smanji ili da se poveca usled zagrijavanja? :)

Najvjerovatnije oboje :) tj doci ce do deformacije kruznog proreza tako sto ce po simetralama uglova kvadrata da se smanji a po simetralama stranica kvadrata da se poveca.

Tacno je da mikrostruktura zavisi od tehnolgije dobijanja i obrade metala. Medjutim, metali su izotrponi na makro-nivou, sto znaci da su im termomehanicke karakteristike iste u svim pravcima. Sem toga, koeficijent termalnog sirenja je skalarna velicina, pa ne zavisi od pravca u kojem se posmatra, isto kao i temperatura, sto znaci da nacin kako se doslo do otvora ne utice na rezultat.

U svakom slucaju, pri zagrijavanju ploce otvor u sredini se povecava, i to ravnomjerno, sto znaci da ce krug posati veci krug, kvadrat ce postati veci kvadrat, itd. Drugim rijecima, posto je relativna promjena dimenzija usled temperaturnog sirenja ista za svaki djelic tijela, slijedi da je termalno sirenje cijelog tijela analogno geometrijskom skaliranju u npr AutoCAD-u, pri cemu je centar skaliranja proizvoljna tacka. Svakako, u realnom prostoru, bilo koja tacka je ravnopravna kao nepomicna tacka, tj. ako zakocimo bilo koju tacku tijela, ono ce se jednako siriti u svi pravcima bez obzira na izbor stacionarne tacke.

:)

Kad probas javi mi je li se taj krug deformisao :D

I dalje sumnjas? :boxing542:

:cheezy:

da je oblik ploce identican obliku otvora ne bih sumnjao :D

Posmatras stvari iz pogresne perspektive, jer previdjas uslov "lebdi u prostoru", sto znaci da nema drugih tijela ni sila koja ometaju sirenje ploce.

Probaj ovako, izdvoj jedan proizvoljni diferencijalno mali kvadar (dx * dy * dz) iz ploce. Kad se temperatura promijeni za dt, dimenzije mu se mijenjaju proporcionalno, jer je koeficijent termalnog sirenja isti za sva tri pravca. Posto se kvadar nalazi na proizvoljnom mjestu, integracijom deformacije kvadra po zapremini ploce (ili bilo kojeg tijela) dobijas da se tijelo generalizovanih dimenzija DX * DY * DZ siri jednako u svim pravcima, a to znaci da ne mijenja oblik, nego samo dimenzije.

Jel sad bolje? :)

Cekaj, polako :)

To sto lebdi je bas lijepo, i to nijesam previdio :)
Jasno je da po svim pravcima dolazi do jednakog sirenja. Medjutim problem je sto postoje medjumolekulske sile metalne resetke koje se trudi da ocuvaju strukturu koja vec postoji. Zato nece biti isto kad se siri dio ploce koji je odgovara simetrali kvadrata (najkrace rastojanje od kruga do periferije) kao dijela koji odgovara simetrali ugla kvadrata. Mozda sam ja prenaglio sa izjavom da ce taj jedan dio ici unutra ali svakako ako i ne ode unutra manje ce poci prema spolja i deformacija je neminovna :D

Medjutim problem je sto postoje medjumolekulske sile metalne resetke koje se trudi da ocuvaju strukturu koja vec postoji. Zato nece biti isto kad se siri dio ploce koji je odgovara simetrali kvadrata (najkrace rastojanje od kruga do periferije) kao dijela koji odgovara simetrali ugla kvadrata. Mozda sam ja prenaglio sa izjavom da ce taj jedan dio ici unutra ali svakako ako i ne ode unutra manje ce poci prema spolja i deformacija je neminovna :D
Pa upravo je u tim unutrasnjim silama stos - da bi se desila deformacija, sile koje djeluju na tijelu se moraju razlikovati od tacke do tacke.

Ovdje su sile koje djeluju na tijelo (unutrasnje sile) iste u svakoj tacki i zbog toga nema deformacije.

Opet da se vratim na elementarni kvadar: njegovim zagrijavanjem se ne mijenja njegov oblik. On i dalje ostaje kvadar, nijedan pravi ugao na njegovim stranama i izmedju njegovih ivica nece postati ostar/tup ugao. Bilo koji elementarni kvadar, na bilo kojem mjestu se nece deformisati, on ce samo postati manji ili veci, zavisno od smjera promjene temperature.

Iz ovoga jedini zakljucak moze biti da se ni tijelo u cjelini nece deformisati, samo ce promjeniti velicinu. (sto, generalno gledano jeste deformisanje, ali ne u smislu promjene oblika).

Treba li da idemo na formalni opis sa formulama? :)

p.s. ja odoh u aljine sad, pa cemo nastavit drugom prilikom. :zzsoft:

:)

A meni bas lijepo ovako naklapati odokativno :D

Ajde ti se fino naspavaj (mada si izabrao neko cudno vrijeme) :D ili si daleko od CG vremenske zone :D

Hahaha, ma ti provociras! :tongue2:

Problem o kojem ti govoris je slucaj kada unutar otvora postoji ravnomjerno rasporedjeni pritisak, i tada se ploca zaista deformise ovako kako ti kazes - prema sredinama strana kvadrata vise nego prema coskovima, jer u tim zonama ima manje "mesa", pa unutrasnje sile manje efikasno uravnotezavaju pritisak.

Evo skice ovoga o cemu ti govoris.

:)

Pa ni meni ovo baš nije jasno. Zašto bi se materijal od sredine, tj. od rupe počeo širiti prema spoljnim stranama ploče? Zašto ne i od sredine punog dijela pa prema tome i prema rubovima rupe i rubovima ploče?
Jedino bi uspjelo ovo na slici u slučaju kada bi inicijalna temperatura dolazila iz središta a ne ravnomjerno.

Ovo na slici nije problem sa temperaturom, no sa pritiskom po unutrasnjem obodu rupe, ono o cemu govori Anon1.

Pa napisao si da se pri zagrijavanju otvor povećava, zato i pišem da mi nije jasno.

Evo, na slici je prikazana ploca sa kruznim otvorom u sredini. Naravno, ovo bas ne lici na krug, ali ako se pojedini kvadratici smanjuju do velicini elementarne kristalne resetke, onda je to to.

Dakle, posmatras samo jedan kvadratic, npr. crveno obiljezeni. Neka su njegove dimenzije na pocetnoj temperaturi

a x a = 1 x 1 mm.

Kad ga zagrijes stranice ce da se produze za odredjenu temperaturnu dilataciju, npr 5%. To znaci, njegove dimenzije postaju

a' x a' = 1.05 x 1.05 mm.

Posto ovo vazi za bilo koji od kvadratica na slici, to znaci da ce svaki od njih umjesto prvobitnih 1 x 1 mm biti 1.05 x 1.05 mm (rekli smo da se ploca ravnomjerno zagrijava!). E sad, ako svaki od ovih kvadratica na slici zamijenis sa novim, malko vecim kvadraticem, dobices istu sliku samo 5% vecu.

Slazemo li se sad? :)

Ili, jos slikovitije: zamisli da si napravila ovu plocu od mnostva malih kvadratnih lego-kockica. E sad, svaku od njih zamijeni sa malo vecom kockicom. Sta dobijas? ;)

Hej, čekaj, čekaj! Onda rupa u ploči ostaje iste veličine u odnosu na veličinu ploče?
Rupa se proširila ali je i ploča proširena? Ostale su iste razmjere!

Zasto se plinska boca hladi kad kuvamo kavu na primus nedje na proplanku ili pored rijeke? :)

pri prelasku iz jednog u drugog agregatnog stanje veže se ili oslobađa toplota. ovje iz tečnog (u koji je postojao plin zbog pritiska) prelazi u gasovito pri čemu apsorbuje toplotu...
valjda :)

Plin apsorbuje toplotu iz boce?

Plin apsorbuje toplotu iz boce?

ja sam odgovorio dovoljno za 6, a ti me davis sa potpitanjima.
prica sa plinskom bocom nema veze sa plamenom, i ako se ne zapali plamen doce do hladjenja prilikom prelaska plina iz tečnog u gasovito stanje. isti efekat se dobije kad se pušti plin iz upaljača... ili prilikom znojenja i isparavanja znoja organizam se hladi...
exzotemni i endotermni procesi.
a zašto se apsorbuje toplota- čestice gasa se brže kreću od čestica tečnosti i za to im je potrebna energija.
jeli dovoljno za 7?:wink3:

Plin se pri izlasku iz boce siri, tj. vrsi mehanicki rad, a to moze samo na racun unutrasnje energije, pa mu se temperatura mora smanjiti.

Dja'o ponio taj prvi princip termodinamike. ;)

Zasto voda koja otice kroz slivnik pravi vrtlog?

Zasto voda koja otice kroz slivnik pravi vrtlog?

Koriolisov efekat, rotacija zemlje. Simm, na koju stranu se vrti kod tebe?

Na pravu stranu. ;)

Nije tacno sto neki tvrde da se uvijek okrece na istu stranu. Ako se da pocetni impuls, moze se krecati na bilo koju. Provjerio sam kad sam bio mali i citao strip Marti Misteriju u kome se to spominjalo, i ja reko da provjerim. :hypocrite1:

Na pravu stranu. ;)

Majstore, ajde ja tebe malo da propitam: Sta znas o teoriji struna, super struna i ujedinjenom polju?

"Jednostavna teorija svega"
http://www.madeinmontenegro.com/vbforum/showthread.php?t=2921

Inače teorija struna, kvantna mehanika i relativistička fizika. Mnogo mnogo komplikovano. Možda mogu malo nešto pomoći oko ovog posljednjeg ali ne i oko ostalog.

Pa napisi neki fini pojednostavljeni prikaz, da nas zainteresujes. :)

Pod relativitetom pretpostavljamo dvije teorije jednostavniju specijalnu teoriju i slozeniju i sveobuhvatno opstu. Prva se moze smatrati potpuno dokazana sa svim pretpostavljenim efektima dok druga teorija na nivou nekih fizickih koncepata nije dokazana odnosno postoje dopune i odstupanja. To je zapravo jedna teorija. Prvi dio opisuje odnos prostora i vremena a drugi dodaje koncept mase odnosno energije. Netacnosti ili nepreciznosti se danas mogu uociti u kvantnim desavanjima i u odstupanju nekih elemenata vezanih za predikciju postojanja crnih rupa. Prva teorija je veoma jednostavna a prosirenje je tek nesto slozenije. Ono sto je stvarno slozeno je shvatiti slozeni skup posljedica tih teorijskih razmatranja.

Citajuci knjigu "moja teorija" koju je Anstajn napisao 1916 i koja je namjenjena citaocima srednjoskolskog uzrasta ili onima koji imaju barem srednjiskolsko znanje fizike iznenadio sam se kada sam shvatio da su zapravo svi rezultati specijalne teorije relativiteta postojali prije Anstajna i da ih je ovaj samo postulatski - aksiomatski obradio. Dva su postulata:
- da se fizicki zakoni u sistemima koji miruju ili se krecu uniformnim brzinam odvijaju na isti nacin
- svjetlost se krece konstantnom brzinom c u odnosu na sve fizicke sisteme

Drugi postulat je ono sto je gadno jer mi pretpostavljamo da ako se mi krecemo brzinom v i da ako na nama se nalazi buva koja se krece brzinom v1 da ce ukupna brzina buve biti v+v1 ako su nam smjerovi kretanja isti u odnosu na referentni koordinatni sistem. To je donekle tacno jer mi ne mozemo primjetiti gresku na brzinama nas i buve. Medjutim sa brzinama koje se primicu brzini svjetlosti situacija je nesto drugacija. Ako mi na nasoj glavi imamo svjetiljku i sa nje emitujemo svjetlost posmatrac iz osnovnog koordinatnomg sistema vidi prostiranje te svjetlosti brzinom c a ne v+c i mi vidimo tu svjetlost da se prostire brzinom c.

Ovaj fizicki fenomen je prvi koliko sam uspio da pronadjem uocio holandski astronom De Sitter. Ovo je izazvalo mnogo kontroverzi u nauci i prvi korak koji je vodio rjesavanju ovog problema su bile Lorenzove transformacije. O njima u sljedecem broju price o teoriji relativiteta. Ukratko Lorenzove transformacije su direktno vezane za specijalnu teoriju relativiteta i iz danasnjeg "coska motrenja" AA je samo uspio da formalizuje taj dio price.

Ovaj fizicki fenomen je prvi koliko sam uspio da pronadjem uocio holandski astronom De Sitter. Ovo je izazvalo mnogo kontroverzi u nauci i prvi korak koji je vodio rjesavanju ovog problema su bile Lorenzove transformacije. O njima u sljedecem broju price o teoriji relativiteta. Ukratko Lorenzove transformacije su direktno vezane za specijalnu teoriju relativiteta i iz danasnjeg "coska motrenja" AA je samo uspio da formalizuje taj dio price.

Uvijek me je skoro jednako fascinirala istorija nauke koliko i sama suština. Uporedna istraživanja više ljudi, trka ko će prije da objavi.... Fantastično čitanje.

S nestrpljenjem ocekujemo objasnjenje zasto brzina materijalnog tijela ne moze biti veca od brzine svjetlosti!

Ajde Nabuko, poitaj! :)

Nema to zasto nego je to tako. Postulat takva je materija u nasem svemiru i nema joj pomoci.

Naravno kada budem napisao formulu za Lorenza vidjecemo da je mogucnost da probijemo brzinu svjetlosti ekvivalentna vjerovatnoci da zivimo u imaginarnom vremenu odnosno u svijetu gdje vrijeme nema fizikalnot vremena iz ovog svijeta. Medjutim, Lorenzove transformacije su posljedica uocenih desavanja u materijalnom svijetu a nisu objasnjenje zbog cega je to tako.

Kada bih znao odgovor na tvoje pitanje ne bih o fizici pisao na ovom forumu vec bih se pripremao da odem za Svedsku da pokupim neku nagradu.

A postoje li barem ideje zasto bi to moglo da bude?

Ili neki dokazi da drugacije ne moze?

Energetski razlozi za probijanje brzine svjetlosti materijalnih tijela potrebna je beskonacna energije ali je i ovo vise konstatacije stanja nego dokaz.

U kvantnoj mehanici ostavljena je mogucnost da tahioni "cestice" bez mase mogu putovati brzinom vecom od brzine svjetlosti.

Obecao sam da cu pricu o teoriji relativnosti nastaviti pricom o Lorencovoj transformaciji (dobitnik Nobelove nagrade za fiziku i jedan od fizicara iz zlatnog doba fizike sa kraja devetnaestog i pocetka dvadesetog vijeka). E sad sam mislio da cu naci neko jednostavno matematicno izvodjenje prilagodjeno forumu na kojem sjede ljudi sa barem srednjoskolskim znanjem fizike ali nisam nasao pa cu na kraju ovog teksta dati samo par linkova sa par komentara.

Umjesto toga dacu formule i objasniti njihovu sustinu bez izvodjenja.

Pretpostavimo da se nalazimo u koordinatnom sistemu u kojem je od interesa bitna jedino koordinata x. pored toga postoji i koordinatni sistem sa osama paralelnim sa osama prvog sistema sa koordinatom x'. Duz x ose u prvom koordinatnom sistemu krece se "nesto" brzinom v ovaj drugi koordiantni sistem bi trebao da uoci taj objekat na poziciji:
x'=x-vt
gdje je t vrijeme. Sada mozemo pretpostaviti i da se koordinati sistem x' krece nekom uniformnom brzinom v1 pa bi onda relativna brzina objekta koji se krece u koordinatnom sistem x za koordinatni sistem x' bila (v-v1) jer koordinatni sistem bjezi od tijela koje mu se primice. Tako su nas ucili jos u osnovnoj skoli Marko je iz koordinatnog sistema x poslao kamen na nas mi (koordinatni sistem x') bjezimo od kamena koji nam se primice odnosno kamen ka nama stize sporije nego da smo ostali tu gdje smo bili. E problem nastaje kod ogromnig brzina vec sam pisao da je uoceno da ce brzinu talasa svjetlosti u oba koordinatna sistema biti opservirana kao c=300 hiljada m/s. Znaci sa svjetloscu nesto nije u redu bjezali mi od nje ili joj se primicali brzina svjetlosti koju mi mjerimo ostaje nepovratno ista c=300 hiljada m/s. Dakle sa formulom
x'=x-vt
nesto nije u redu. x' je vise manje nedvosmisleno (ili tako mi mislimo), x je vise manje jasno, v=c to mjerimo i sa njim nije problem jedino sto ostaje kao problem je cinjenica da dva razlicita koordinatna sistema x i x' na razlicit nacin observiraju vrijeme. Vrijeme u njima ne tece na istina nacin!?

Istrazujuci ovaj problem Lorentz je stigao do formule za transformaciju koordinata u dva koordinatna sistema (x,t) i (x',t') (obratite paznju da sada vrijeme i prostor su objedinjeni u koordinatnom sistemu:

x'=(x-vt)/sqrt(1-v^2/c^2)
t'=(t-vx/c^2)/sqrt(1-v^2/c^2)

gdje je sqrt = square root odnosno kvadratni korjen. Ako se tijelo krece brzinom svjetlosti u koordinatnom sistemu x: x'/t'=v' brzina u koordninantom sistemu x' i dalje ostaje c cime smo dokazali da ova formula vazi za svjetlost a preciznim izvodjenjima moze se dokazati da vazi za sve ostale koordinatne sisteme. Zasto nije primjecena da vazi ranije za svako kretanje? Razlog je jasan. Pretpostavimo da se krecemo brzinom 10000m/s a to je 36 hiljada km/h (da li nesto sto su ljudi napravili ide brze. Greska koju pravimo u odnosu na prostu formulu: x'=x-vt je jednaka:
1/sqrt(1-10^2/300^2)=0.00056 da ne govorimo o tome da je u doba njutna brzina od 10m/s bila nezamisliva a ne hiljadu puta veca brzina. Jedna posljedica ovoga je da sto se brze krecemo sporije nam vrijeme prolazi!

Izvodjenja Lorentza:
Jednostavna izvodjenja:
http://faculty.luther.edu/~macdonal/LorentzT.pdf
http://www.bartleby.com/173/a1.html
http://www.knowprose.com/node/17151

Malo komplikovanije:
http://o.castera.free.fr/pdf/onemorederivation.pdf

Preporucujem objasnjenja:
http://galileo.phys.virginia.edu/classes/252/lorentztrans.html

I konacno wiki sa ilustracijama u kojima se jasno na interesantan nacin prikazuje dilatacija vremena i prostora:
http://en.wikipedia.org/wiki/Lorentz_transformation

Preporucujem da pogledate cinjenicu da je ova transformacija otkrivena od strane Larmora 2 godine prije Lorentza.

Sada se postavlja pitanje da li je specijalna teorija relativiteta nauka, teorija ili mit. Mozemo je smatrati skupom dokazanih matematickih - fizickih cinjenica a ne teorijom. Specijalna teorija relativiteta se koristi u svakodmevno mzivotu npr. kod GPS uredjaja koje na ovaj ili onaj nacin koristimo i posjeduje sve potrebne i nepotrebne dokaze svoje tacnosti.

Ono sto je sustinski komplikovano kod ove a posebno kod slozenije opste teorije relativiteta nijesu osnovne postulatske cinjenice nego posljedice koje slijede iz tih cinjenica i koje lako "zaprepaste" covjeka. Obije teorije sa posljedicama je obradi Karl Sagan u knjizi i pratecem dokumentarcu "Kosmos".

U sljedecem nasgtavku ove price pokusacu da uvedem opstu teoriju relativiteta koja je vremenu i prostoru dodala jos jedan zacin - koncept mase/energije. Dok je specijalnu teoriju Anstajn samo postulatizovao drugi opstu teoriju je prakticno u potpunosti izmislio na osnovu gotovo iskljucivo misaonih eksperimenata. Ja cu pokusati da uvedem samo postulat i da ga obrazlozim i navescu neke posljedice ali necu dublje objasnjavati taj drugi dio ove price.

Jedna posljedica ovoga je da sto se brze krecemo sporije nam vrijeme prolazi!
Na osnovu ovoga mi izgleda da je vrijeme "talas" pri cemu se sa povecanjem brzine kretanja talasna duzina povecava, pa u granicnom slucaju, kada je v=c "zasjednemo" na vremenski talas, i vrijeme za nas prakticno stane? :)

Ne bih se usudio da kazem "talas" ali si u pravu. Kada bi imali dovoljuno energije da posaljemo mladog momka koji je dobio svoje prvo dijete na put brzinom bliskom brzini svjetlosti kada bi se poslije jedne godine vratio na zamlju (godine u svom koordinatnom sistemu) zatekao bi svoje dijete kao starca.

Na osnovu onog korijena u Lorencovim trasnformacijama, moglo bi se naslutiti da se i vrijeme prostire brzinom svjetlosti ?!?!?! :confused:

Vrijeme je koordinata.

Sada da probam da dam slikoviti opis opste teorije relativnosti i njene geneze. Ova teorija povezuje koncepte mase, energije, gravitacije i svjetlosti.

1. Anstajn je uocio da se masa tijela mora uvecavati kako se tijelo krece vecim brzinama. Masa za tijelo koje se krece brzinom svjetlosti bi bila beskoancna pa samim time bi bila potrebna beskonacna ili veoma velika energija da bi se takvo kretanje provelo. Stoga se sve do danas velikim brzinama (bliskim brzini svjetlosti) krecu samo atomske cestice i subatomski djelovi (recimo elektroni).

2. Cinjenica da ako se nesto desava sa brzinom i sa masom onda ne vazi tradicionalna formula za kineticku energiju E=mv^2/2 pa je anstajn dosao do formule za kineticku energiju tijela koje se u odnosu na nas krece brzinom v kao:
E=mc^2/sqrt(1-v^2/c^2)

ovo daje priblizno:
E=mc^2+mv^2/2+3mv^4/(8c^2)+...

Prvi clan je energija tijela koje tijelo posjeduje samo po sebi odnosno to je E=mc^2 energija tijela u mirovanju. Ova formula je dokazana jer imamo nuklearke i slicna cuda gdje se na osnovu unistavanja mase pravi energija. Drugi clan ove formule je kineticka energija (njutnova) a treci cetvrti i dalji elementi se pocinju primjecivati tek kada pocnemo da se krecemo brzinama koje su bliske brzini svjetlosti. Recimo za v=1000m/s i tijelo od jednog kila tradicionalan formula za energiju daje: 500kJ dok dodatak od treceg clana je priblizno 0.4x10^-4 J odnosno nema primjenu u kalsicnim opservacijama. Ako se tijelo krece 1/3 brzine svjetlosti ovaj clan je i dalje dosta mali ali observabilan jer iznosi oko 8% prvog clana.

3. Najvazniji dio price o opstoj teoriji relativiteta polazi od posmatranja gravitacije. Mi znamo da kada pustimo jabuku da padne Njutnu na glavu da je ona privucena privlacnom silom zemljine teze odnosno silom koja se zove gravitacija i koja na objekte djeluje na daljinu (o ovome nesto kasnije par rijeci). Gravitacija je cudna stvar jer na sva tijela djeluje jednako pa tako i pero i teg padaju jednako (u vakumu gdje ne bi bilo otpora vazduha). To se oslikava kroz ubrzanje uzrokovano gravitacijom. Anstajn konstatuje da svako uniformno ubrzanje se moze tretirati kao djelovanje gravitacije i sljedeci ekseriment koristi da bi ustanovi vezu gravitacije, mase i velikih brzina odnosno recimo ponasanja svjetlosti.
Krecemo se ubrzano autobusom. Imamo osjecaj da stojimo a da sva ostala tijela se krecu. Pored nas ide neko tijelo uniformnom brzinom. Mi uzimajuci da je nase trenutno stanje referentno odnosno da se mi ne krecemo vidimo da taj objekat ubrzava ili usporava (u zavisnosti od relativnih odnosa brzina i pravaca). E sada pretpostavimo da je to nesto sto se krece uniformno svjetlost mi bi konstatovali da se svjetlost ubrzava ili usporava ali kako su Lerenz i svi prije njega uocili da se svjetlost u svim koordinantnim sistemima observira sa istom brzinom onda se nesto mora drugo promjeniti. Ta promjena se ogleda u cinjenici da svjetlost izmedju sistema sa uniformnim kretanjem i sistema sa ubrzanjem sa gravitacijom krece po krivoj liniji (sic). Ovo je najveci uspjeh u savremenoj nauci po meni. Samo na osnovu misaonog eksperimenta bez anihilatora, akceleratora, bez durbina i teleskopa samo kao posljedica misaonog eksperimente nedje oko 1915-te a onda samo 4 godine kasnije prvo mjerenje koje je detektovalo cinjenicu da se svjetlost pomjera od prave linije pod uticajem velikih gravitacija (velike mase) koju mogu produkovati zvijezde.

Kao sto sam rekao prica o relativnsoti nije narocito komplikovana samo dva tri stava i to je to. E ono sto zeza sve ovo su brojne tesko shvatljive posljedice ovakve teorije. Recimo poznati efekat blizanaca. Dva brata se razdvoje jedan podje da proseta brzinom svjetlosti i vrati se kuci kad tamo stari brat od 80 ljeta ceka burazera kome je vrijeme prolazilo sasvim norkmalnom u njegovom koordinantom sistemu koji se brzo kretao. Druga nevjerovatna posljedica ove teorije su crne rupe. Po Anstajnu tu su tacke ogromne beskonacne mase i beskonacno male (po anstajnu). On ih je predvidio i kasnije su poptvrdjene. Kako se to mzoe shvatati. Kao neka vrsta singulariteta remo funkcije 1/x koja se ponasa svugdje normalno osim u tacki x=0 gdje je beskonacna. Postoje i uredjaji koj ise tako ponasaju. Svi znamo za pricu da je nedje postojao most preko kojega je vojska prelazila marsevskim korakom kada je ucestanost koraka pogodjena sa sopstvenim oscilacijama mosta doslo je do prepojacavanja oscilacija i most je pukao zajedno sa vojncima. Prakticno uslo se u singularitet koji ej imao potencijal da beskonacno poveca oscilacije. Ali se oscilacije nisu beskonacno uvecale zbog fizickih ogranicenja (recimo otpora vazduha). Isto tako suprotnom Anstajnovim predvidjanjima crna rupa ima ogromnu ali konacnu masu i nema beskonacno male dimenzije vec male ali konacne. Crna rupa prvilaci sva tijela koja jos se primicu i samo tijelo koje se krece odredjenom brzinom moze da izbjegne gutanje od strane crne rupe. Na odredjenoj udaljenost od crne rupe ni brzina svjetlosti nije dovoljna da se pobjegne iz crne rupe pa crna rupa guta i svjetlost. Ta pozicija sa koje se ne moze pobjeci se naziva "horizont dogadjaja".

Dimenzije crne rupe, subatomske cestice i nacin na koji zapravo sila koju mi nazivamo gravitacija i njene veze sa jos tri sile koje su uocene u prirodi (elektromagnetnom, jakom i slabom nuklearnom) ce vam morati neko drugi pokusati makar priblizno objasniti.

(Da vidimo kako Wolfgang Pauli, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, gleda na neka pitanja koja su se na temi "Evolucija covjeka" dotakla. Ovdje objavljujem pocetak Paulijevog eseja)

1

Mada je predmet ovog istraživanja povijesni, njegov cilj nije samo nabrajanje činjenica koje se odnose na povijest znanosti niti pak da u prvom redu iznese procjenu velikog znanstvenika, nego da na osnovi jednog povijesnog primjera prikaže osobite poglede na podrijetlo i razvoj pojmova i teorija prirodnih znanosti. Na taj ćemo način također imati priliku raspraviti o problemima koji su se pojavili u vremenu koje proučavamo, tj. u sedamnaestom stoljeću, i o njihovu značenju za modernu znanost.

Nasuprot čisto empirijskom shvaćanju prema kojem se prirodni zakoni mogu s pravom sigurnošću izvesti samo iz iskustvenog materijala, mnogi fizičari su nedavno ponovno istaknuli činjenicu da intuicija i usmjerenje pažnje igraju važnu ulogu u razvoju pojmova i ideja, obično daleko nadmašujući puko iskustvo, i da su potrebne za izgradnju jednog sustava prirodnih zakona (tj. znanstvene teorije). Sa stajališta ovog ne čisto empirističkog pojma, kojeg također prihvaćamo, javlja se pitanje: kakva je priroda mosta između osjetilnih opažanja i pojmova? Svi poštovatelji logike došli su do zaključka da je puka logika u osnovi nesposobna sagraditi takvu vezu. Čini se da je najpogodnije na ovom stupnju pretpostaviti jedan svemirski red koji je neovisan o našem izboru i različit od svijeta pojava. Bilo da netko govori o »sudjelovanju prirodnih stvari u idejama« ili o »ponašanju metafizičkih stvari, ti. onih, koje su stvarne po sebi«, tvrdnja da postoji odnos između osjetilnog opažanja i ideje i dalje ostaje, pored činjenice da su i duše promatrača i ono što se opažanjem prepoznaje, podređeni jednom redu za koji se misli da je objektivan.

Svako djelomično prepoznavanje tog reda u prirodi dovodi do izjava koje se, s jedne strane odnose na svijet pojava, a s druge strane ga nadilaze, upotrebljavajući »idealistički«, općenito logičke pojmove. Proces razumijevanja prirode kao i sreća koju čovjek pri tom osjeća što će reći sreća koju doživljava, u svjesnom usvajanju novog znanja, temelji se, čini se na podudaranju, na »slaganju« unutarnjih slika, koje u ljudskoj duši postoje otprije, s vanjskim predmetima i njihovim oponašanjem. Tumačenje znanstvenih saznanja potječe, naravno, još od Platona, i kao što ćemo vidjeti, Kepler ga vrlo jasno zagovara. On zapravo govori o idejama koje otprije postoje u božjem umu i koje su usađene u dušu, sliku Boga, za vrijeme stvaranja. Ove prvotne slike koje duša može zamijetiti pomoću jednog urođenog »nagona« Kepler naziva arhetipskima (»archetypalis«). Njihovo sla¬ganje s »iskonskim slikama« ili arhetipovima, koje je u modernu psihologiju uveo C. G. Jung i koje djeluju kao »porivi mašte«, vrlo je opsežno. Kada moderna psihologija bude iznijela dokaz kojim će pokazati da je sve razumijevanje jedan dugo otegnuti proces započet zbivanjima u podsvijesti mnogo prije nego što sadržaj svijesti može biti razumno izražen, ona će ponovno usmjeriti pažnju na prasvijest, na drevnu razinu shvaćanja. Na ovoj razini ulogu jasnih pojmova preuzele su slike s jakim čuvstvenim sadržajem, ne izmišljene već opažene, tako reći za vrijeme dok su slikane. Budući da su ove slike »izraz nejasno naslućenog ali još uvijek nepoz¬natog stanja stvari« mogu se nazvati simboličnima u skladu s određenjem simbola kojeg je predložio C. G. Jung. Kao redari i uobličitelji u ovom svijetu simboličnih slika, arhetipovi na taj način djeluju kao onaj traženi most između osjetilnih opažanja i ideja, i, prema tome, potrebna su pretpostavka čak za razvijanje znanstvene teorije prirode. Ipak moramo paziti da ne prenosimo ovu apriornost znanja u svjestan razum i da tu apriornost ne povežemo s jasnim idejama koje se mogu racionalno izraziti.

2

Kao posljedica racionalnog stava znanstvenika od 18. stoljeća do danas, pozadinska zbivanja koja prate razvoj prirodnih znanosti, premda su uvijek prisutna i od odlučujućeg učinka, ostala su u velikoj mjeri nezapažena, to jest, ograničena na podsvijest. S druge strane, u srednjem vijeku pa sve do početka modernog vremena, nemamo prirodne znanosti u današnjem smislu nego samo onaj predznanstveni stupanj magično - simboličnih opisa prirode, kojeg smo upravo spomenuli. Dakako, on se također može naći u alkemiji, čije je psihološko značenje bilo predmet intenzivnog istraživanja C.G. Junga. Moja je pažnja zato posebno bila usmjerena na sedamnaesto stoljeće, kad je. kao plod velikog intelektualnog napora iz plodnog tla magično - animističkog shvaćanja prirode izrastao jedan pravi znanstveni način mišljenja koji je u ono vrijeme bio sasvim nov. Za prikazivanje odnosa između arhetipskih ideja i znanstvenih teorija prirode Johannes Kepler (1571-1630) učinio mi se posebno pogodnim, jer njegove misli predstavljaju jedan osobit posrednički stupanj između prijašnjih, magično - simboličnih i modernih, kvantitativno-matematski opisa prirode.

U to doba mnoge stvari kojima je kasnije bilo suđeno da budu razdvojene pregnućem ljudskog razbora, još su uvijek bile međusobno povezane: pogled na svemir nije još bio rascijepljen na religiozni i znanstveni. Religiozna razmišljanja, jedan gotovo matematski simbol Trojstva, moderni optički poučci, važna otkrića u teoriji vida i fizi¬ologiji oka (kao npr. dokaz da je mrežnica osjetilni organ oka), sve se to može naći u istoj knjizi, Ad Vitellionem paralipomena. Kepler je strastveni pristalica Kopernikova heliocentričnog sustava, o kojem je napisao prvi suvisli udžbenik (Epilome astronnmiae Copernicanea). Veza između ove heliocentrične vjere - kako ću je rado nazivati, da bih ukazao na njezinu srodnost s religijskim vjerama - i posebnog oblika njegove protestantsko - kršćanske religije, a posebno s njegovim arhetipskim idejama i simbolima, bit će u pojedinosti ispitana na narednim stranicama.

Na temelju heliocentričnog shvaćanja Kepler je otkrio tri svoja glasovita zakona kretanja planeta:

1. Kruženje po elipsama, pri čemu se Sunce nalazi u jednom od žarišta što je opisano u djelu De motibus stellae Martis.

2. Vektorski polumjer svakog planeta u jednakom vremenu prevaljuje jednake površine, u djelu De motibus stellae Martis.

3. Vrijeme kruženja razmjerno je s a^3/2, kad je a polovica glavne osi, u djelu Harmonices mundi, knjiga V. Nedugo nakon njihova objavljivanja, ovi su zakoni, koji se danas nalaze u svim udžbenicima, postali jedan od glavnih stupova nosača kojima je Newton postavio svoju teoriju sile teže, naime, zakon o smanjenju snage sile teže u obrnutom razmjeru s kvadratom međusobne udaljenosti teških masa.

Ti zakoni koje je otkrio Kepler - treći zakon nakon mnogo godina truda, - nisu ono za čim je on prvotno tragao. Bio je oduševljen drevnom pitagorejskom idejom o muzici sfera (koja je također imala važnu ulogu u suvremenoj alkemiji), te je u kretanju planeta pokušavao pronaći iste omjere koji se javljaju u harmoničnim tonovima i u pravilnom mnogostraničnom tijelu. Za njega, pravog duhovnog potomka pitagorejaca, sva je ljepota u ispravnom omjeru, jer »Geometria est archetypus pulchritudinis mundi« (geometrija je praslika ljepote svijeta). Ovo njegovo osnovno načelo istodobno je i nje¬gova snaga i ograničenje: njegove predodžbe o pravilnim tijelima i skladnim veličinama na kraju se nisu pokazale na cijelu u planetarnom sustavu, i jedan pravac istraživa¬nja, kao kod njegova suvremenika Galileja, kojega je zanimalo jednoliko ubrzavanje tijela koja slobodno padaju, bio je potpuno stran Keplerovu stavu, jer se deanimacija Fizičkog svijeta, neophodna novom smjeru mišljenja, još nije dovoljno razvila, čemu će kasnije uve¬liko pridonijeti Newtonovo djelo Principia. Po Keplerovu shvaćanju planeti su još uvijek živi stvorovi nadareni pojedinačnim dušama. Budući da je zemlja izgubila svoj jedinstveni položaj među planetarna, Kepler je morao pretpostaviti i jednu anima terrae. Vidjet ćemo kako duše nebeskih tijela igraju bitnu ulogu u Keplerovim poseb¬nim pogledima na astrologiju. Ipak je deanimacija Fizič¬kog svijeta već počela zaokupljati Keplerove misli. On, nedvojbeno, povremeno spominje alkemijsku svjetsku dušu, anima mundi, koja spava u materiji, i koja je odgovorna za podrijetlo nove zvijezde (De stella nuova, glava 24), i za koju se kaže da ima svoje sjedište - tj. posebnu usredotočenost - u Suncu. Međutim, jasno se može vidjeti da anima mundi nije ništa drugo nego jedna vrsta relikvije u Keplerovu duhu koja u usporedbi s poje¬dinačnim dušama različitih nebeskih tijela ima podre¬đenu ulogu. Premda Keplerove ideje sasvim nepogrešivo otkrivaju utjecaj Paracelsusa i njegovih učenika, suprot¬nost između Keplerova znanstvenog pristupa i magično - simboličnog stava alkemije bila je tako velika da su Fludd, u njegovo vrijeme poznati alkemičar, i Rosicrucian, podigli žestoku graju protiv Keplerova glavnog djela Harmonices mundi. U 6. odlomku vratit ćemo se na polemiku, u kojoj se sukobljuju dva oprečna intelektu¬alna svijeta.

Prije nego što zađem u podrobnosti Keplerovih ideja navest ću nekoliko kratkih životopisnh podataka kako bih razjasnio povijesnu pozadinu njegova života. Kepler je rođen 1571. u gradu Weiiu u Wurttembergu. Odgojen je u protestantskom duhu; uistinu, roditelji su mu u početku namijenili svećenički poziv. Ali zbog svog priznavanja Kopernikove nauke zarana je došao u sukob s evangeličkom teologijom koja je prevladavala u Wurt¬tembergu. Mastlin, njegov učitelj matematike i astrono¬mije, pronašao je u Grazu za njega učiteljsko mjesto. Rad mu je Repler poslao svoj prvi rad, Mysterium cosmographicum, da bi se tiskao u Tubingenu, Mastim se našao na muci, jer se Sveučilišno vijeće tome usprotivilo, budući da je nauka o kretanju Zemlje, na čemu se djelo temelji, mogla lako ugroziti pravorijek Svetog pisma. Ipak su na kraju prigovori bili odbačeni, i djelo je objavljeno. Ranije se Kepler suočio s novim teškoćama: nadvojvoda Ferdinand, vladar Štajerske, nepopustljivo je na svom imanju provodio protureformaciju. Kao protestant, Kepler je pod prijetnjom smrti istjeran iz zemlje. To ga je srećom dovelo u doticaj sa Tychom Braheom. Godine 1599. nekoliko godina nakon smrti svog zaštitnika, Fredericka II od Danske, Brahe je prihvatio poziv cara Rudolfa II i preselio se u Prag, ostavivši svoju poznatu zvjezdarnicu Stjarneborg na otoku Hvenu. Iste godine baš kad je protjeran iz Graza, iz Praga je stigao Tychov poziv Repleru. Suradnja ova dva astronoma bila je izvan¬redno plodna. Tycho je doduše umro samo dvije godine nakon toga, ali Repler je uspio izvesti svoja dva prva zakona iz Tychovih točnih promatranja neba. Rružnice su bile zamijenjene elipsama (1609), što je veliki preo¬kret u astronomiji!

Nakon smrti Rudolfa II, Kepler se preselio u Linz. Iako ga je iscrpila borba koju je vodio da bi odbranio svoju majku, optuženu zbog čarobnjaštva na osnovi prijave jedne susjede koja je, razboljevši se, tvrdila, da ju je starica začarala. Na kraju je Kepler ipak uspio spasiti majku od mučenja i lomače. Godine 1619. kad je Kepler izdao svoje glavno djelo Harmonices mundi Ferdinand II, prijašnji nadvojvoda uspeo se na carsko prijestolje. Progoni protestanata postajali su sve češći i 1626. Kepler se morao odreći svog mjesta u Linzu. Kada su pregovori koje je vodio s Wallensteinom bili prekinuti zbog Wallensteinovog pada, Kepler je 1650. otputovao u Regensburg kako bi carskom saboru podnio svoje novčane zahtjeve. Njegovo je zdravlje već bilo slabo, i uskoro nakon dolaska u Regensburg podlegao je nevoljama i uzbuđenjima putovanja. Pokopan je izvan zidina toga grada; uskoro nakon toga Tridesetgodišnji rat zbrisao je svaki trag njegova groba.

3

...

Pored nas ide neko tijelo uniformnom brzinom.

a sto se desava ako pored nas ide svjetlost, tj. paralelno sa nama se krece zrak svjetlosti, a mi se krecemo brodom takodje brzinom svjetlosti? kakva je nasa percepcija tog zraka, kad ga pogledamo?

Mislim da situacija ni teorijski ne moze da se desi, a to se moze lako dokazat vektorskom algebrom.

Na ovo pitanje ce bolje odgovorit Masja ili Nabuko, jer se oni razumiju u te hyper brzine.

teorijski je situaciju prvi postavio ajnstajn sa primjerom o blizancima(putovanje broda brzinom svjetlosti, dok drugi ceka doma), tako da je moguca, al ok, mislio sam vise na neki razumljiviji laicki odgovor, nesto mi s tim algebrama i vektorima slabo ide... :)
tnx, anyway...

Ja ipak mislim da teorijski situacija koju si opisao nije moguca, jer se svjetlosni zrak krece brzinom C u pravcu paralelnom kretanju broda, koji se isto krece brzinom C, a istovremeno se svjetlost od zraka prema brodu krece brzinom C, sto znaci da se svjetlost krece brzinom 1.41 C, a to je nemoguce.

pa ne krece se svjetlost od zraka prema brodu...
a inace, ako mislis da je nemoguca situacija, zar ne pobijas time ajnstajnovu teoriju?
al eto, ja sm je uzeo kao ispravnu situaciju, cisto zato sto mi je zanimljiva kao takva, iz percepcije posmatraca - sto se desava? kako vidi taj zrak, i da li ga vidi uopste?

Krece, jer da bi vidio svjetlost zraka, ona mora doci do tvog oka koje se nalazi u brodu.

http://img55.imageshack.us/img55/3927/15456679kt9.jpg

Brod (crno) se krece brzinom svjetlosti, zrak (crveno) se krece brzinom svjetlosti, a istovremeno se od zraka prema brodu krece zrak (svjetlost) brzinom svjetlosti c. Sve u svemu, ispada da je ukupna brzina svjetlosti koju vidis (zeleno) veca od brzine svjetlosti c.

Ovo je jedino moguce ako je Vz <= c, ali u tom slucaju brzona broda ne moze da bude c.

Mada, pitanje moze da se prevede na sledece, koje je blize nerelativistickoj percepciji:

Kakav signal bi uhvatio mikrofon koji se krece brzinom zvuka?

Odgovor - nikakav.

odlicno poredjenje ovo za mikrofon...

Krece, jer da bi vidio svjetlost zraka, ona mora doci do tvog oka koje se nalazi u brodu.
a simm, mozesi ispitivat neku pojavu a bez da je gledas, s nekim instrumentima? nemo se sprdat... :D

znaci, ako nekim instrumentom, bilo to oko, noga, il neke naocare, teleskop, il sto znam ja sto sve ima, mozes da pratis ponasanje zraka koji se krece paralelno s tobom, mislis da je kao i u slucaju mikrofona - sadrzaj percepcije jednak nuli...

a simm, mozesi ispitivat neku pojavu a bez da je gledas, s nekim instrumentima? nemo se sprdat... :D

znaci, ako nekim instrumentom, bilo to oko, noga, il neke naocare, teleskop, il sto znam ja sto sve ima, mozes da pratis ponasanje zraka koji se krece paralelno s tobom, mislis da je kao i u slucaju mikrofona - sadrzaj percepcije jednak nuli...
Bez obzira na "detektor" svjetlost mora da do njega nekako dodje?

Mislim da je cijela ova situacija jako problematicna. Jer, gledajuci one vektore, izgleda po malo paradoksalno sta se sve tamo dokgadja.

Bojim se da analiza pojava u relativistickom svijetu nije moguca logikom nerelativistickog.

ne mora. e sad, kako ispitujes cestice koje ne vidis? tako styo ih bombardujes drugim cesticama, pa neke prodju neke ne,...znaci, dolazak svjetlosti do posmatraca nije sine qua non. definitivno. a nisam ni mislio da mi eksplicitno objasnis tu situaciju, nego onako po tvom misljenju sto bi se moglo dogadjat, jer, eto mozemo samo nagadjat, alk mislim, da je situacija, tj. ovaj primjer dosta zanimljiv...

Ono sto predpostavljam je sledece: posto je svjetlost dualne prirode, mislim da bi ono sto bi vidjeli bila jedna nepregledna šuma čestica koje neuredjeno stoje svuda oko nas, svaka forma bi izgubila oblicje, i svako kretanje bi prestalo.

Ako se dobro sjecam, brzina svjetlosti je konstantna, a sve ostalo nije.

Ako se brod krece brzinom svjetlosti, svjetlost ce se ipak u odnosu na brod kretati i dalje brzinom svijetlosti, a posljedica toga je da mu masa tezi beskonacnosti, a duzina nuli.

Odlična tema, evo ja konstatujem poslije tri mjeseca... :rambo:

Inače polja kvantne, astro, relativističke,... fizike su nauke koja imaju najturbulntniji razvoj, jer najistaknuti fizičari neprestalno mijenjaju svoje i tuđe postulate na kojima se ove nauke i zasnivaju. I sve tako u nedogled dok ne pobudale u svojim prognozama i dok im psiha izdrži... :wendy_sp_h4h:

Ne bih se usudio da kazem "talas" ali si u pravu. Kada bi imali dovoljuno energije da posaljemo mladog momka koji je dobio svoje prvo dijete na put brzinom bliskom brzini svjetlosti kada bi se poslije jedne godine vratio na zamlju (godine u svom koordinatnom sistemu) zatekao bi svoje dijete kao starca.

Ovaj post i njegov prethodni su mi bili interesantni iz razloga što relativističke postulate većina tumači i objašnjava sa ekstremnog nivoa vrzine svijetlosti, koja po najnovijim istraživanjima nije ni maksimalna, a prije svega nije konstantna već je definisana u vakuumu.

Relativistički postulati su opipljivi i dokazivi na nivou ogleda. Nisam čuo da neko koristi termine vremenski talas ili snop, već se uglavnom pominju inercijalni sistemi u beskonačnom prostoru.
Vrijeme je relativano i zavisi od brzine i sile koje u iner. sistemu djeluju.
Rađen je ogled sa dva atomska časovnika, jednim u avionu i jednim na zemlji, koji su poslije višesatnog leta jednog od njih pokazivali različito vrijeme.

Dosta od mene fizike kasno u noć...

Eto tajne besmrtnosti :lighten:

Treba napraviti vozilo koje ce se kretati brzinom svjetlosti i strpati cijelo covjecanstvo unutra!

Malo se salim, ali zar ne bi to bilo to?

Eto tajne besmrtnosti :lighten:

Treba napraviti vozilo koje ce se kretati brzinom svjetlosti i strpati cijelo covjecanstvo unutra!

Malo se salim, ali zar ne bi to bilo to?

Mislim da smrt i nije toliko losha... neki stvarno ne bi trebali bit besmrtni :)

Mislim da smrt i nije toliko losha... neki stvarno ne bi trebali bit besmrtni :)
Evo odlične teme za filosofiju, možda ti je i ukradem :) :thumb_yello:

Kuca chasti ! :D

nego ,ako se budem izjashnjavala,zaradicu dosta crvenih kockica ; i moj cilj da stignem rossu i Rodriga ce propasti :D:D:D

Pokusaj, ko reskira - profitira! :)

Inače polja kvantne, astro, relativističke,... fizike su nauke koja imaju najturbulntniji razvoj, jer najistaknuti fizičari neprestalno mijenjaju svoje i tuđe postulate na kojima se ove nauke i zasnivaju. I sve tako u nedogled dok ne pobudale u svojim prognozama i dok im psiha izdrži...

Ma ne bih se slozio. Dobre teoriji i dobri postulati se drze stabilno godinama i mnoge smatramo naukom a ne teorijom. Da budem precizan makroskopska teorija relativiteta se moze smatrati dokazanom. Velika istrazivanja na subatomskom nivou 60-70-80 mogu reci da je teorija relativiteta i na tom nivou poznata do tacnosti vezane sa tacnost subatomskih cestica odnosno mogucnost da postoje jos neke.

Vjecnost kroz veliku brzinu blisku brzini svjetlosti. Cak i da postignemo tu brzinu to se za tijela mase grama mozemo smatrati nemogucim osobama u tom koordinatnom sistemu zivot prolazi na uobicajeni nacin odnosno vrijeme tece uobicajeno ali za nas bi izgledali kao bogovi.

Psoto vidim da ovdje vise paznje izaziva ono oko cega se ne zna puno to vrijedi pomenuti neke stvari koje savremena fizika nije razjasnila a kao takve podlozne su beskrajnom teoretisanju, filozofiranju nagadjanju:

1. Big bang. Nase opservacije su stigle do nivoa godina od tog dogadjaja nasi matematicki modeli su stigli do nivoa sekundi ali za djavola najinteresantniji dio je onaj prije tih nekoliko sekundi.

2. Dje svemir ide i sto ce se sa njime desiti. Teorije teorije teorije. Malo valjanih dokaza. Pojmovi "temperaturna smrt vasiona itd".

3. Od ceka je sve sastavljeno na nivou mikroatomskih cestica: kvarkovi, leptoni i neutrina odnosno mnogo preciznije za koje jos cestice ne znamo.

4. Od cega je svemir sastavljen. POjmovi crne materije i crne energije od kojih je po nekim procjenama svemir sadrzi 95% a o kojima se ne zna skoro nista.

5. Dimenzionalnost svemira. Da li amo 4 dimenzije ili mozda vise njih odnosno preciznije koliko mikrodimenzija postoji na kvatnom nivou (to je ona teorija stringova).

Evo jedan primjer. Edwin Hubble je otkrio da se galaksine medjusobno udaljavaju. Ovo je bio prvi dokaz velikog praska koji je natjerao Ajnstajna da napusti teoriju o stacionarnom vemiru. Danas se zna ne da se udaljavaju vec da tokom udaljivanja ubrzavaju. Teorija relativiteta i sva nauka tvrdi da je jedina sila koja moze da uzrokuje ubrzanje gravitacija. Onda sto je izvor gravitacije koja ubrzava nase dobre stare galaksije.

O ovim stvarima ne znam mnogo vise nego sto sam ovdje napisao pa mogu da se bavim nagadjanjima.

moze neko od fizicara da obrazlozi sto se desava sa eksperimentom sa 'bozjom cesticom' u svajcarskoj, i da li cemo svi nestati u crnoj rupi kako predvidjaju neki fizicari, kao rezultat tog eksperimenta?
izuzetno aktuelna tema da je ne bi naceli odjen posteno...(dok nas crna rupa ne proguta...:))

To je samo termin na koji se previse ne treba obazirat. LHC (linearni udarac hadrona a hadroni su cestice koje se sastoje od 2 ili 3 kvarka) moze naovdno da stvri mikro crnu rupu ali takve crne rupe navodno isto ne mogu da budu stabilne odnosno ne mogu da nas capnu vec ce same nestati. Hajd' sad zdravo za nekoliko dana.

Ma ne bih se slozio. Dobre teoriji i dobri postulati se drze stabilno godinama i mnoge smatramo naukom a ne teorijom. Da budem precizan makroskopska teorija relativiteta se moze smatrati dokazanom. ...

Htio sam reći da je na tom nivou naučnog razmatranja sve relativno i da je često najbolje zaboratiti utvrđene postulate. Daljim saznanjima teorije bivaju osporavane, često i od svojih kreatora...

...Posto vidim da ovdje vise paznje izaziva ono oko cega se ne zna puno to vrijedi pomenuti neke stvari koje savremena fizika nije razjasnila a kao takve podlozne su beskrajnom teoretisanju, filozofiranju nagadjanju:

1. Big bang. Nase opservacije su stigle do nivoa godina od tog dogadjaja nasi matematicki modeli su stigli do nivoa sekundi ali za djavola najinteresantniji dio je onaj prije tih nekoliko sekundi.

2. Dje svemir ide i sto ce se sa njime desiti. Teorije teorije teorije. Malo valjanih dokaza. Pojmovi "temperaturna smrt vasiona itd".

3. Od ceka je sve sastavljeno na nivou mikroatomskih cestica: kvarkovi, leptoni i neutrina odnosno mnogo preciznije za koje jos cestice ne znamo.

4. Od cega je svemir sastavljen. POjmovi crne materije i crne energije od kojih je po nekim procjenama svemir sadrzi 95% a o kojima se ne zna skoro nista.

5. Dimenzionalnost svemira. Da li amo 4 dimenzije ili mozda vise njih odnosno preciznije koliko mikrodimenzija postoji na kvatnom nivou (to je ona teorija stringova)...

6. Kako je nastao život? Naučnici su formulama objasnili nastanak materije preko hemijskih reakcija od prvog atoma helijuma na koji djeluje beskonačna sila (teorija velikog praska, ako sam dobro zapamtio) pa sve do nastanka najsloženijih atoma, ali ne postoji nijedno valjano objašnjenje o tome kako je materija dobila organsko svojstvo.

7. Čuvena jednačina postanka univerzuma, koja će objasniti sve procese. Hoking uvjerava da je dokučiva i da ćemo je imati za stotinak godina.

...

Nagoveštaj „vremena pre Velikog praska“


Tim fizičara tvrdi da naše viđenje ranog univerzuma može sadržati otisak vremena pre Velikog praska. Do ovog otkrića došlo se proučavanjem kosmičkog mikrotalasnog pozadinskog zračenja (CMB), svetlosti emitovane kada je kosmos bio star samo 400.000 godina.

http://www.b92.net/news/pics/2008/06/5568820304852906164e54661054284_450x260.jpg
Mikrotalasno pozadinsko zračenje

Njihov model će možda pružiti objašnjenje zašto doživljavamo vreme pravolinijski od prošlosti ka budućnosti.

Detalji ove studije izloženi su u časopisu Physical Review Letters.

CMB („zračenje sjaja toplog ranog kosmosa“) je ostatak zračenja koje ispunjava celokupan kosmos i smatra se najubedljivijim dokazom teorije o Velikom prasku.

Iako mikrotalasno pozadinsko zračenje uglavnom teče glatko, COBE, satelit NASA, otkrio je 1992. godine male fluktacije za koje se veruje da su zameci iz kojih su izrasla jata galaksija u svemiru.

Dr Edrijan Eriksek i kolege sa Kalifornijskog instituta za tehnologiju (Caltech) sada veruju da te fluktacije sadrže nagoveštaje da je naš univerzum proistekao iz nekog

Njihovi podaci potiču od NASA-ine Vilkinsonove mikrotalasne anizotropske satelitske sonde (WMAP), koja je proučavala kosmičko mikrotalasno pozadinsko zračenje od datuma lansiranja 2001. godine.

Njihov model ukazuje da novi univerzumi mogu nastati spontano iz naizgled praznog prostora. Događaj bi, posmatran iz unutrašnjosti roditeljskog univerzuma, bio iznenađujuće nespektakularan.


Strela vremena

Opisujući rad tima na sastanku Američkog astronomskog društva (AAS) u Sent Luisu, država Misuri, koautor profesor Šon Kerol je istakao ,,da bi se univerzum mogao stvoriti i u ovoj sobi, a da mi to ne bismo ni znali“.

Inspiracija za ovu teoriju nije samo još jedno objašnjenje Velikog praska, koji je naš univerzum doživeo pre 13,7 milijardi godina, već se krije u pokušaju da se objasni jedna od najvećih misterija fizike – zašto se čini da se vreme kreće u jednom smeru.

http://www.b92.net/news/pics/2008/06/205981924248528f9b998f9491661086_200x133.jpg
NASA-in WMAP je istraživao CMB od 2001. godine

Zakoni fizike na mikro planu su potpuno reverzibilni, a ipak, kako profesor Kerol komentariše, „niko se ne zbuni oko toga šta je juče, a šta je danas“.

Fizičari su odavno pripisivali ovo kretanje u jednom smeru, poznato kao „strela vremena“, fizičkom zakonu poznatom kao drugi princip termodinamike, koji insistira da se sistemi tokom vremena kreću iz stanja uređenosti ka stanju neuređenosti.

Ovaj zakon je od takvog suštinskog značaja za fiziku da je jedan od pionira astronomije, Artur Edington, insistirao na tome da „ako se utvrdi kako je vaša teorija u suprotnosti sa drugim zakonom termodinamike, ja vam ne mogu pružiti nikakvu nadu; nema joj druge nego da se sunovrati u najvećem poniženju“.

Drugi zakon se ne može izbeći, ali profesor Kerol ističe da on zavisi od jedne važne pretpostavke – da je univerzum započeo svoj život u stanju uređenosti.

Razumevanje korena ovih fundamentalnih zakona predstavlja pravi posao za kosmologe.

„Svaki put kad razbijete jaje ili prospete čašu vode, vi učite o Velikom prasku“, objasnio je profesor Kerol.


Pre praska

U svojoj prezentaciji, astronom sa Caltech-a je objasnio da stvaranjem Velikog praska iz hladnog prostora prethodnog univerzuma, novi univerzum započinje život upravo u takvom stanju uređenosti.

Očiti smer vremena – i činjenica da je teško ponovo sastaviti slomljeno jaje – samo je posledica.

Preostaje još mnogo posla na samoj teoriji: prvi prioritet istraživača biće da proračunaju verovatnoću da novi univerzum nastane iz prethodnog.

U međuvremenu, tim se okrenuo rezultatima WMAP-a.

Detaljna satelitska merenja su pokazala da su fluktuacije mikrotalasnog pozadinskog zračenja intenzivnija za oko 10% na jednom delu neba nego ta ista merenja na drugom delu.

Šon Kerol priznaje da ovo može da bude puka slučajnost, ali je istakao i da bi najlogičnije objašnjenje ove razlike bilo da to predstavlja strukturu nasleđenu od roditelja našeg univerzuma.

U međuvremenu, profesor Kerol je pozvao kosmologe da prošire svoje vidike: „Učeni smo da kažemo kako nije bilo vremena pre Velikog praska, a treba, zapravo, da kažemo kako ne znamo da li je bilo ičega – ili ako je bilo, šta je to bilo“.

Ako je rad Caltech-ovog tima valjan, možda već imamo prvi podatak o tome šta je bilo pre našeg univerzuma.

Zvuk pri otvaranju flase gazirane vode?
Mozda deluje jednostavno, ali zanima me za koje vreme ce se postici ekvilibrijum CO2 u fabricki zatvorenoj flasi gazirane vode? Naime, primetio sam da nekada pri otvaranju ovih flasa se ne cuje nikakav ili vrlo slab zvuk. Pretpostavljam da je to zbog toga sto je ta flasa skoro napunjena u fabrici i vrlo malo CO2 iz vode je preslo u vazduh ispod cepa pa nema dovoljno pritiska da izazove onaj susteci zvuk pri otvaranju? Ili je u pitanju neki drugi razlog?

primetio sam da nekada pri otvaranju ovih flasa se ne cuje nikakav ili vrlo slab zvuk. Pretpostavljam da je to zbog toga sto je ta flasa skoro napunjena u fabrici i vrlo malo CO2 iz vode je preslo u vazduh ispod cepa pa nema dovoljno pritiska da izazove onaj susteci zvuk pri otvaranju? Ili je u pitanju neki drugi razlog?

neki drugi razlog, vjerovatno ne stave dovoljno co2. inace fresko napunjene flashe se isto otvaraju s praskom kao i one koje odstoje...

Zvuk pri otvaranju flase gazirane vode?
Mozda deluje jednostavno, ali zanima me za koje vreme ce se postici ekvilibrijum CO2 u fabricki zatvorenoj flasi gazirane vode? Naime, primetio sam da nekada pri otvaranju ovih flasa se ne cuje nikakav ili vrlo slab zvuk. Pretpostavljam da je to zbog toga sto je ta flasa skoro napunjena u fabrici i vrlo malo CO2 iz vode je preslo u vazduh ispod cepa pa nema dovoljno pritiska da izazove onaj susteci zvuk pri otvaranju? Ili je u pitanju neki drugi razlog?

Malo je teze izracunati jer moras imati makar neke cifre, npr, mozes izracunati kolicinu CO2 pomoc henry-evog zakona pa onda uz pomoc reakcione konstante reakcije mozda, nagadjam.
Razlog zasto cujes taj prasak je zapravo to sto flasu malo streses,tj. das joj energije, pa dodje do toga da se surface tension izmedju gasa i vodenih molekula smanji,sto je zavisno od kolicine koldioxida koji je dodat.
Stavi malo onog cuda za pranje sudja pa ces da vidis cuda :D