.............................http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/yogananda_index.gif
........''Najmudriji je onaj koji traži Boga. Najuspješniji je onaj koji je našao Boga.''
..........................Paramahansa Yogananda

..........................http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/newlotus.gif

Yogananda se rodio i dobio ime Mukunda Lal Ghosh u Gorakhpuru u Indiji, u pobožnoj obitelji. Od svojih najranijih dana pokazivao je veliku sklonost prema duhovnosti i Bogu. U svojoj mladosti težio je upoznati Učitelja koji će ga voditi duhovnim putem prema Bogu, pa je tako kao mladić upoznao mnogo indijskih lutajućih svetaca i gurua. Jednom je čak pobjegao od kuće želeći otići u Himalaje, gdje su prema indijskoj tradiciji odlazili mnogi koji su se u samoći i meditaciji željeli približiti Bogu.

Svog Učitelja i gurua, Swami Sri Yukteswara, Yogananda je upoznao 1910. godine kad mu je bilo 17 godina. Kasnije je postao Sri Yukteswarov najistaknutiji učenik. Kad je 1915. godine diplomirao religiozne studije na Fakultetu Serampore, preuzeo je formalne zavjete i postao član Reda Swamija.

1917. godine Yogananda je počeo voditi školu za dječake u jednom malom bengalskom mjestu po imenu Dihika, koje se nalazi na obali rijeke Damodar. Tu je dječake podučavao yogi i duhovnim disciplinama. Škola je kasnije premještena u mjesto Ranchi.

1920. godine Yogananda je otišao u SAD, u duhovnu misiju koju mu je ranije protumačio njegov guru Sri Yukteswar. Njegova zadaća bila je da na Zapad prenese duhovnu praksu Kriya Yoge, te da pokaže kako su temeljne religiozne istine kršćanstva te indijskih religioznih učenja u biti iste, samo izražene u različitim formama.

U SAD-u je Yogananda utemeljio "Društvo za Samospoznaju" (izvornog imena Self-Realization Fellowship) koje je imalo za cilj promicanje Kriya Yoge kao duhovne prakse. Yogananda je također želio približiti indijska duhovna učenja Zapadu, želeći pokazati kako se ona u svojoj biti ne razlikuju od kršćanskih. Nakon nekoliko godina tijekom kojih je putovao SAD-om i održavao razna predavanja, 1925. godine Yogananda je u Los Angelesu utemeljio međunarodno sjedište "Društva za Samospoznaju".

Nakon 15 godina duhovne službe na Zapadu, njegov Učitelj Sri Yukteswar dodijelio mu je ime "Paramahansa", što znači "Vrhovni Labud". Labud je u indijskoj tradiciji simbol mudrosti.

Poslije Yogagandine smrti na njegovom tijelu niti nakon 20 dana nisu uočeni ikakvi znakovi raspadanja ili bilo kakve promjene. Upravitelj mrtvačnice Harry T. Rowe izjavio je u magazine "Time" da tako nešto nikad prije nije vidio.

Knjiga PUT
Moj život s Paramhansom Yoganandom



Put je fascinantna priča o potrazi jednog čovjeka za Istinom

Kroz prekrasnu priču o duhovnoj potrazi i ličnom razvoju J. Donalda Waltersa, poznatog i kao Swamija Kriyanande dobivamo uvid o djelovanju velikog duhovnog Učitelja Paramhanse Yoganande u Americi..

citat iz knjige:

imanje Mount Washington

…Sada je dane provodio u idili božanskog mira. Nakon godina putovanja, duhovnih "kampanja", hrabrih suočenja s beskrajnim nizom izazova, mogao je konačno uživati u plodovima svoga rada. Izazovi s kojima se sada suočavao bili su više iz kraljevstva duhovnih misli.

Da bi podijelio tu idilu sa svojim odanim učenicima, 1938. godine sagradio je ondje malenu, prekrasnu crkvu. Nazvao ju je Hram zlatnog lotosa. Smješten nedaleko od glavne zgrade, hram je gledao na Pacifik. Tu je Učitelj vodio zajedničke meditacije, uz ocean koji ih je podsjećao na prostranstvo Duha, i dijelio sa sljedbenicima duboka nadahnuća koja su svakodnevno tekla njegovim perom. Hram zlatnog lotosa izazvao je veliko zanimanje javnosti. Posjetioci su ga katkad uspoređivali s Taj-Mahalom. Jednom je neka osoba rekla: "To je kao da vidiš raj prije no što umreš."

No Učiteljeva idila nije dugo trajala. U Europi je 1939. godine započeo drugi svjetski rat. Budući da je Yogananda bio posvećen potrebama cijelog čovječanstva, takve su razorne vibracije neizbježno utjecale na njegov miran rad. Godine 1942., nedugo nakon ulaska Amerike u rat, Hram zlatnog lotosa potonuo je u more. Njegovi su temelji bili potkopani erozijama tla uzrokovanim prodiranjem vode s ceste u blizini imanja. Gubitak te poznate građevine objavljen je na naslovnim stranicama mnogih novina širom zemlje. Međutim, Paramahansaji taj gubitak nije doživio kao tragediju, već kao znak Božje volje. Došlo je vrijeme da napravi idući korak u svojoj misiji.

Čini se da oni koji istinski vole Boga prolaze kroz uistinu velike kušnje. Možda i zato da bismo mi ostali iz njihova primjera naučili da se čak i nesreća, ako se s njom suočimo s potpunom božanskom vjerom, na kraju pretvara u blagoslov. Patnja nije ništa drugo do - takoreći tunel kroz planinu da bismo brže stigli do plodnih njiva s druge strane. Paramahansaji je tvrdio da će iz ruševina Hrama zlatnog lotosa nastati mnoga druga mjesta bogoštovlja. Njemu je taj gubitak značio da je došlo vrijeme da proširi svoje djelovanje te da se putem svoje organizacije, koja se dotad već čvrsto utemeljila, posveti služenju drugima.

U godinu i dva mjeseca od gubitka hrama u Encinitasu, bila su utemeljena dva nova mjesta bogoslužja. Prvi se hram nalazio u Hollywoodu, na Sunset Boulevardu 4860, a svečano je otvoren u kolovozu 1942. godine. Drugi je bio u San Diegu, na First Avenue 3072, posvećen u rujnu 1943. godine. Učitelj je u njima držao propovijedi naizmjence.
Takvo proširenje njegova javnog djelovanja privlačilo je u crkve sve više svjetovnih učenika, uz one koji su dolazili da kao redovnici žive u ahsramima Mt. Washingtona i Encinitasa. Tek je sada njegov stari san, kojega je često opisivao u svojim propovijedima i člancima, počeo poprimati konačan oblik.

Jedan od najvažnijih ciljeva njegova djelovanja bio je, prema njegovim riječima, "proširiti duh bratstva među svim ljudima i pomoći u osnivanju mnogih zajednica koje bi se same uzdržavale, u kojima bi se živjelo jednostavno i mislilo uzvišeno." Sada je veći dio svoje energije usmjerio ka ostvarenju upravo takve jedne "kolonije svjetskog bratstva", kako ju je nazvao.

Zadatak kojemu se posvetio bio je sličan onome koji ga je nadahnuo u odgajanju djece. "Okolina je jača od snage volje", znao bi reći. Okolina u kojoj dijete živi u velikoj mjeri utječe na njegovo mišljenje i ponašanje kao odrasle osobe. Jednako tako, okolina u kojoj živi odrastao čovjek može imati presudnu važnost u njegovu pokušaju da promijeni stare, neželjene navike. Paramahansaji je poticao ljude da, ako je ikako moguće, žive u skladnoj okolini. Samcima, koji su gajili duboku želju za Bogom, često je savjetovao redovnički život. Iako je učenicima sa svjetovnim obvezama preporučivao redovito sudjelovanje u radu centara i u crkvi Društva za samoostvarenje, bio je, nažalost, svjestan teškoća s kojima su se ti ljudi sretali. Ali, često najsuvremenija okolina, premda izvana skladna, nije pogodna i za duhovni razvoj.
Rješenje je našao u tome da se osigura mjesto na kojem bi svi bogoštovatelji, bez obzira na to jesu li samci ili imaju obitelj, mogli živjeti među božanskim utjecajima: mjesto gdje će obitelj, prijatelji, posao i okolina općenito pridonositi duhovnom razvoju - ukratko, duhovno selo ili "koloniju svjetskog bratstva". Ranih četrdesetih odlučio je osnovati jednu takvu zajednicu.

Za ostvarenje svog projekta izabrao je Encinitas. Ondje je počeo primati obitelji. Iz propovijedi u propovijed, koje je držao u crkvama, poticao je ljude na to da svoje meditativne napore usklade s jednostavnijim, slobodnijim načinom života duhovne zajednice.

Mnogobrojne Guruove zamisli mogle bi se smatrati smjernicama za budućnost, jer je njihovo oživotvorenje ovisilo o spremnosti društva kao cjeline, a ne samo o njegovoj pronicavosti i golemoj snazi volje. Društvo još nije bilo spremno za to. Tako, premda je maštao o osnivanju škole u kojoj bi se poučavalo umijeće življenja, i zapravo 1925. godine pokušao s takvom školom u Mt. Washingtonu, Amerika jednostavno još nije bila dovoljno razvijena da bi dopustila ispunjenje njegova sna.
No izgleda da je postojao dobar razlog za sve što je Učitelj poduzimao. Doista, nije li bolje da svoje zamisli izloži kao ideje vodilje za rad tijekom mnogih godina, ili čak mnogih naraštaja koji su dolazili, nego da sve podredi njihovu ostvarenju za svog života? Veliki se ljudi ne mogu nadati oživotvorenju svih nadahnuća svoga genija u tako kratkom razdoblju koje im je dodijeljeno na zemlji. No, koliko li je njihov naum jasniji njihovim sljedbenicima, ako sami mogu započeti nešto opipljivo, ma kako nepotpuno, umjesto da samo govore o tome. Takva je bila i Yoganandina "kako živjeti" škola u Mt. Washingtonu. Takvo je bilo i Sveučilište za yogu koje je tamo osnovao 1941. godine i koje je priznala država Kalifornija, da bi ga poslije dočekala ravnodušnost javnosti. Takva je bila i njegova "kolonija svjetskog bratstva" u Encinitasu.

Nije mogao dovršiti takav projekt tijekom svog života. Amerika jednostavno još nije bila za to spremna. Činjenica da je prestao raditi na ostvarenju te zamisli nije, naravno, značila da je promijenio svoje mišljenje o njenoj životnoj važnosti. Naprotiv, praktična demonstracija njegove zamisli trebala je nadahnuti druge da se prihvate ostvarenja plana kada to okolnosti budu omogućavale.

Godine 1946. godine objavljena je njegova najpoznatija knjiga, Autobiografija jednog yogina. Njenim pojavljivanjem započelo je posljednje poglavlje Učiteljeva života: upotpunjavanje glavnih literarnih radova i prava poplava novih učenika.

Ljeti 1948. godine doživio je najviše stanje ekstaze. Bog, u liku Kozmičke Božanske Majke, otkrio mu je tajne kozmičkog stvaranja. Bilo je to kao da ga je, uklonivši i te posljednje velove tajni, htio pripremiti za odlazak s pozornice ovoga materijalnog postojanja. "U početku sam ti slala i neke loše ljude", rekla mu je Božanska Majka u toku ekstaze, "da bih iskušala tvoju ljubav prema meni. Ali sada ti šaljem anđele. Onoga koji udari njih, ja ću udariti." I doista, u tom je razdoblju, otprilike od 1946. godine dalje, došla većina njegovih suđenih učenika. Može se pretpostaviti da je Bog želio da se Yoganandin život prijašnjih godina ističe više no što bi to bilo moguće da je svu svoju energiju usmjerio na osobno poučavanje mnoštva sljedbenika. Kao što se dogodilo i velikom Sri Ramakrishni, kojem je većina učenika došla tek zadnjih godina njegova života, sada je, u posljednjim poglavljima života Paramahanse Yoganande, pristizalo pravo mnoštvo predanih duša. Oni su pomogli da se njegov rad nastavi nakon njegova odlaska s ovoga svijeta.U tom je razdoblju priskrbio i nekoliko novih imanja: prebivalište u pustinji, Twenty-Nine Palms u Kaliforniji gdje se povlačio u osamljenost da bi radio na dovršavanju svojih knjiga; novu crkvu u Long Beachu u Kaliforniji i crkvu u Phoenixu u Arizoni te jezero i hram u Pacific Palisadesu u Kaliforniji. Tadašnje je crkveno imanje u Hollywoodu proširio predavaonicom i izvrsnim vegetarijanskim restoranom.

Jezero i hram u Pacific Palisadesu Učitelj je posvetio 1950. godine. Bio je to njegov posljednji i najljepši centar. Društvo za samoostvarenje Lake Shrine, kako ga je on nazvao, smjestilo se u prirodnoj udolini, okruženoj strmim padinama brežuljaka oko čarobna dragulja jezera. Centar se sastojao od crkve, otvorena hrama, kapelica za sve velike religije svijeta te prekrasnog cvijetnjaka. Tisuće posjetitelja svake godine uživa u ljepotama Lake Shrinea.

U posljednjim godinama svoga života Učitelj je sve više vremena provodio uređujući svoja djela. Jedan od najvažnijih zadataka koji mu je njegov guru dao bio je da dokaže bitnu podudarnost indijskih svetih spisa, pogotovu Bhagavad Gite, sa Starim i Novim zavjetom. U svom je pustinjskom prebivalištu u Twenty-Nine Palmsu napisao tumačenje Bhagavad Gite, Geneze (Knjiga Postanka) i Otkrivenja. Za učenja iz Otkrivenja rekao je da su "čista yoga". Već prije je dovršio potanka tumačenja četiriju evanđelja iz Biblije.

Bio je 7. ožujka 1952. godine kada je napustio svoje tijelo. Njegov je život bio nevjerojatno plodan. Do trenutka njegova svršetka, centri Društva za samoostvarenje cvjetali su širom svijeta. Yoganandinih je učenika bilo na desetke tisuća. Otvorio je Zapad indijskim učenjima kako to nikad prije nije uspjelo nijednom drugom učitelju. Prvi je put jedan veliki učitelj iz Indije proveo veći dio svog života na Zapadu. Zahvaljujući njegovim učenjima i sjajnom osobnom primjeru, zanimanje za indijska duhovna učenja zadnjih je desetljeća sve veće.

Autobiografija jednog jogija je jedna od najpopularnijih i najlepših knjiga iz istočnjačke filozofije svih vremena..
danas je to klasično djelo prevedeno na 14 jezika..

ja toplo preporučujem svakome da ga obavezno pročita..



http://www.duhovnirazvoj.com/Knjigepdf/Jogananda_odlomci.pdf

Da pokreneš taj zakon akcije moraš biti aktivan. Bolje pokrenuti svoje snage nego okoštiti se u tromosti. Puno ljudi je lijeno, nema ambicije, rade jedan minimum poslova da nekako prežive i životare dok ne umru. Takva troma egzistencija je jedva vrijedna da se može nazvati životom. Živjeti znači biti zapaljen sa razlogom, neustrašivo se pokretati naprijed u odlučnosti prema cilju. Moraš biti entuzijastički aktivan, izvući nešto iz sebe i dati nešto vrijedno svijetu. Zbog toga je moj Učitelj (Swami Sri Yukteswar) učvrstio u meni uvjerenje da mogu biti nešto ako učinim trud da to postignem, unatoč svim silama koje su me pokušavale spriječiti.


Tendencija uma je da misli: "Ja sam što jesam, ne mogu se promijeniti". Vjeruj to i osudit ćeš se da takav i ostaneš! Ako rezimiraš: "Ja imam te mogućnosti i više ništa ne mogu učiniti". - zasigurno ćeš ostati tamo gdje jesi. Zaboravio si da si u svojoj mladosti bio ispunjen ambicijom, zapaljen u uvjerenju da možeš "osvojiti svijet". Ali malo po malo svijet te je zatvorio. Osvojio te je neprijatelj poput pesimizma, tromosti i krutih mišljenja i predrasuda koje te ograđuju kao i tvoje kapacitete da uspiješ. Nemoj ostajati u tom pregrađenom okruženju cijeli svoj život.


Vidio sam osobe koje, unatoč lošem zdravlju, čvrsto su odlučile postići nešto. Njihovo bolesno tijelo je pokušavalo odvući njihovu pažnju, ali oni su nadvladali fizičke barijere i neustrašivo marširali prema zacrtanom cilju, jednostavno putem čiste snage uma. A vidio sam i druge sa savršenim zdravljem, ali sa pilećim mozgovima. Ma kako ih pokušavali uvjeriti, oni odgovaraju: "Ne mogu to učiniti". Blokirala ih je mentalna prepreka osjećaja nedostatnosti. A neki ljudi imaju i zdravlje i inteligenciju ali ne uspijevaju zbog duhovnih barijera loših navika. Bilo zbog fizičkih, mentalnih ili duhovnih uzroka, pogreška nastaje s izjavom: "Ja to ne mogu". Nitko u cijelom svijetu ne može promijeniti tu odluku. Ti moraš uništiti tog paralizirajućeg neprijatelja: "Ja ne mogu".


Izvod iz govora na temu: PROŠIRITE SVOJU SVIJEST ZA POTPUNI USPJEH
OKTOBAR-NOVEMBAR 1939.,
Self - Realization Fellowship,
Golden Lotus Temple, Encinitas, California

“Čovjek ne može shvatiti nijednu vječnu istinu sve dok se ne oslobodi vlastitih želja i zahtjeva”, nastavi sadhu. “Ljudski duh zakrčen stoljećima ‘šljake’ vrvi bezbrojem odvratnih varki ovoga svijeta. U trenutku kad se čovjek prvi put suočava sa svojim unutarnjim neprijateljima, sve bitke na bojnim poljima svijeta postaju blijedo beznačajne. Tu nema smrtnih neprijatelja koji se mogu savladati silnom vojskom. Sveprisutni, nikad ne mirujući i napadajući čovjeka čak i u snu, suptilno oboružani otrovnim oružjem, ti vojnici primitivnih žudnji žele nas sve pobiti. Lakouman je čovjek koji sahranjuje svoje ideale i predaje se općoj sudbini. Možemo li ga smatrati drukčijim nego nemoćnim, glupim i vrijednim prezira?”

autobiografija jednog jogija

“Zbunjen sam vašim uputama, svamiđi. Pretpostavimo da nikada ne tražim hranu i da mi je nitko ne da. Umro bih od gladi.”

“Umri, dakle!” Taj alarmantni savjet presjekao je zrak. “Umri, ako moraš, Mukunda! No nemoj vjerovati da živiš od hrane, a ne od Boga. Onaj koji je stvorio svaki oblik hrane, onaj koji je čovjeka obdario apetitom, neizbježno će se pobrinuti da njegov poklonik bude zbrinut. Nemoj zamišljati da te hrani riža, niti da te podupire novac ili ljudi. Bi li ti oni mogli pomoći kad bi ti Gospod uskratio životni dah? Oni su samo njegovi instrumenti. Da li se hrana u želucu vari tvojom umješnošću? Upotrebi mač razabiranja, Mukunda! Presijeci lance posredništva i izravno spoznaj Jedinstveni Uzrok!”

autobiografija jednog jogija

Rekao sam drvu badema
brate, pričaj mi o Bogu
i gle, badem je procvjetao..

Možeš teško raditi da požanješ uspjeh u poslu, ali prije nego to shvatiš tvoj život postaje nebalansiran, ne ostavljajući ti slobodu da uživaš u stvarima koje želiš raditi i dajući ti takvu brigu i nervozu da se tvoje zdravlje naruši. Najednom sav tvoj uspjeh ne znači ništa i osjećaš da si gubio uludo svoj život. Ili ulažući snagu da razviješ snažno tijelo i ipak shvatiš svoju nemoć i postaješ nesretan u nemogućnosti da zadovoljiš svoje potrebe. Možeš pak imati i snažno tijelo i novac, ali još osjećaš da te je unutrašnje ispunjenje zaobišlo. Hraneći samo tijelo i ego, duša tako neće biti nahranjena, možeš imati sve i shvatiti da ti to ne vrijedi ništa, jer nemaš sreću. Dok nema sreće u tvome srcu nema ni uspjeha.


Izvod iz govora na temu: PROŠIRITE SVOJU SVIJEST ZA POTPUNI USPJEH
OKTOBAR-NOVEMBAR 1939.,
Self - Realization Fellowship,
Golden Lotus Temple, Encinitas, California

Veliki sannyasin,Sanatana Gosvami odbio je da primi Mirabai, jer je bila žena. Kad je čuo njezin odgovor ponizno se poklonio njezinim stopalima.

“Recite učitelju”, poručila mu je Mirabai, “da nisam znala da u svemiru osim Boga ima još muškaraca. Zar pred Njim nismo svi žene?”


Samo Bog je život. Sva njegova stvorenja moraju na kraju zaželjeti da se s njim sjedine. Kako se svako ljudsko biće postepeno uči “ženskim” vrlinama poniznosti, nesebičnosti, odanosti i bezuvjetne ljubavi, sve je bliže srcu Onoga koji vječno ljubi. “Jer svaki koji se uzvisi bit će ponižen, a koji se ponizi, bit će uzvišen” – Luka, 14,11.



autobiografija jednog jogija

'Najtvrdoglaviji živi organizam na ovom svetu, organizam koga je najteže preusmeriti, jeste biljka
ukorenjenih navika… Imajte na umu da je ta biljka eonima čuvala svoju individualnost. Možda je jedna od onih
čiji život možemo da pratimo kroz eone unazad sve do samih stena, jedna od onih koja se od tada nije ni malo
izmenila. Da li mislite da posle toliko ponavljanja biljka nema volju, ako to želite tako da nazovete, i upornost
kakvoj nema ravne? Postoje, štaviše, biljke, kao na primer neke palme, toliko uporne da ih ljudska moć do sada nije mogla izmeniti. U poredjenju s voljom biljke, ljudska volja je slaba. Pogledajte, medjutim, kako tvrdoglavost biljke, koja je trajala ceo njen život, popušta ako joj dodamo novi život, ako joj ukrštanjem potpuno ili znatno izmenimo život. Kad se to dogodi učvršćujemo tu izmenu strpljivo nadgledajući i odabirajući, sve dok se nova biljka ne usmeri novim putem, da se nikad više ne vrati starom.
Kad se radi o nečem tako osetljivom i savitljivom kao što je priroda deteta, problem je neuporedivo
lakši. …Naučite ga da poštuje samog sebe. Naučite ga nečem boljem, isto kao što odgajivač bilja odabire bolja
svojstva u biljci. To je ono što učvršćuje karakteristike biljke. Ne možete sebi dozvoliti da se obeshrabrite. U
vašim rukama je nešto mnogo dragocenije od biljke - detetova duša koja nema cene.'


autobiografija jednog jogija

Energija, mudrost, ljubav, blaženstvo, mir - sve te božanske kvalitete proizlaze iz strujanja božanske mudrosti. Ali sve se te božanske kvalitete najprije i najlakše opažaju u njihovom najnižem očitovanju - energiji. Učeći kako da se sjedinimo sa svemirskom energijom učimo tajnu božanskog sjedinjenja na svim razinama. A ta tajna je snaga volje.

“Ljudi zaboravljaju da je cijena rasipnosti u sve većem trošenju živaca i energije mozga, te adekvatno tome smanjenje njihovog prirodnog životnog trajanja. Materijalisti postaju toliko zaposleni u zarađivanju novca da se ne mogu dovoljno opustiti kako bi uživali u udobnosti nakon što su je postigli.
Koliko nezadovoljstva donosi moderan život! Pogledajte samo ljude oko sebe! Upitajte se jesu li oni sretni? Primijetite tužne izraze toliko mnogo lica. Promatrajte prazninu u njihovim očima.
Materijalistički život mami čovječanstvo osmjesima i obećanjima, ali je dosljedan samo ovom: Nikad ne propušta da na kraju slomi sva iščekivanja i obećanja.”

“Promisli na trenutak što je Isus mislio kada je rekao: ‘Neka smrt sahrani njihovu smrt’(Matej 8:22.). Mislio je o tome da je većina ljudi mrtva, ali to ne zna! Oni nemaju ambicija, niti motiva, niti duhovnog entuzijazma, niti radosti u životu.
Kakva je korist živjeti na takav način? Život bi trebao biti neprestana inspiracija.
Živjeti mehanički znači biti mrtav iznutra iako tijelo još uvijek diše!
Razlog za nezainteresiranost u ljudskim životima je taj što ljudi ovise u uskom kanalu za njihovu sreću, umjesto da odu do bezgraničnih izvora sve radosti unutar njih samih.”

U svojoj "Autobiografiji jednog jogija" Paramahansa Yogananda je detaljno opisao svoje godine provedene pod duhovnom disciplinom Svami Šri Juktešvara, dajući fascinantan biografski portret svog gurua..ovo su kratki izvodi:

-Svakodnevni život je tekao glatko u ašramu, bez čestih promena. Moj guru se budio pre zore. Ležeći, a ponekad i sedeći na postelji, ulazio bi u stanje samadhija.

-Nije bilo doručka; prvo dugačka šetnja pored Gange. Živo se sećam tih jutarnjih šetnji s mojim guruom. Dozivajući ih lako u sećanje, često sam opet pored njega. Rano sunce zagreva reku, a njegov glas odzvanja pun izvorne mudrosti.

-Kupanje, a zatim podnevni obrok. U skladu s učiteljevim svakodnevnim uputstvima, pripremanje obroka je bio zadatak mladih učenika i oni su ga pažljivo izvršavali. Moj guru je bio vegetarijanac. Pre nego što se zamonašio, jeo je jaja i ribu. Učenicima je savetovao da slede neki jednostavan način ishrane koji odgovara njihovoj telesnoj konstituciji.

-Posle podne bi dolazili posetioci, stalna reka mnoštva ljudi je iz sveta doticala u mirno pustinjačko prebivalište. Prema svim gostima, moj guru se odnosio ljubazno i učtivo. Majstor, onaj ko je spoznao sebe kao sveprisutnu dušu, a ne kao telo ili kao ego - u svim ljudima opaža upadljivu sličnost.

-U osam sati je bilo vreme za večeru, a ponekad bi se našli i zaostali gosti. Moj guru se nikada nije izvinuo i otišao da jede sam. Iz njegovog ašrama niko nije odlazio gladan ili nezadovoljan. Šri Juktešvar nikada nije bio zbunjen neočekivanom posetom ili se zbog toga našao u neprilici. Po njegovim bogatim uputstvima učenici su i od oskudnih ostataka hrane umeli da pripreme gozbu.

-Ipak je bio štedljiv, a svojim skromnim sredstvima je dobro gospodario. Često je govorio: "Protegni se prema pokrivaču. Raskoš će da donese samo neprijatnosti". Učitelj je pokazivao originalnost kreativnog duha, bilo da se radilo u gošćenju, o gradnji i popravkama ašrama, ili o nekom drugom praktičnom poslu.

-Tihi večernji sati su često donosili neku od guruovih beseda, čije bogatstvo vreme ne može da uništi. Mudrost je odmeravala i klesala svaku njegovi izreku. Prefinjeno samopouzdanje je karakterisalo njegov jedinstven način izražavanja. Govorio je kao niko drugi koga sam poznavao. Pre nego što bi dozvolio mislima da se odenu haljinom govora, odmeravao ih je na osetljivoj vagi diskriminacije.

-Činilio se da je suština istine koja je iz njega izlazila poput miomirisnog isparavanja duše, mogla fizički da se opazi. Uvek sam bio svestan da sam u prisustvu žive Božje manifestacije. Usled težinje njegove božanstvenosti, automatski mi se pred njim glava klanjala.

-Izuzev svetih spisa, Šri Juktešvar je malo čitao. Ipak je uvek bio upoznat sa zadnjim naučnim otkrićima. Kao brilijantan sagovornik, uživao je da sa svojim gostima razmenjuje mišljenje o bezbrojnim temama. Sa uvek spremnim humorom i veselim smehom, oživljavao je svaki govor. Premda često ozbiljan, učitelj nikada nije bio sumoran. "Da bi tražili Boga ljudi ne treba da - izobličuju svoja lica -", citirao je iz Biblije.

-Zapamtite da će nalaženje Boga označiti pogreb svih žalosti!" "Među filozofima, profesorima, pravnicima i naučnicima koji su dolazili u ašram, neki su očekivali da će sresti ortodoksnog bogomoljca. Nadmoćan osmeh, ili tolerantno podrugljiv pogled je odavao da došljaci ne očekuju više od nekoliko pobožnih otrcanosti. To što su nerado odlazili, pokazivalo je međutim, da su se uverili kako Šri Juktešvar tačno poznaje njihovo područje specijalizovanog znanja". "Među Šri Juktešvarovim učenicima, bio je veliki broj lekara. “Onaj ko je izučavao fizičke zakone, lako će da istraži i zakone duše", govorio je.

-Neposredno iza strukture tela je skriven suptilni duhovni mehanizam". "Zakon upravlja svime što je stvoreno", rekao je. Principi koji deluju u spoljašnjem svemiru i koje naučnici mogu da otkriju, zovu se zakoni prirode. Međutim, ima suptilnijih zakona koji upravljaju duhovnim nivoima i unutrašnjim carstvom svesti.

-Ti principi mogu da se saznaju kroz nauku joge. Učitelj koji je spoznao samog sebe, a ne fizičar, jeste čovek koji razume istinsku prirodu materije. Posluživši se tim znanjem, Hrist je mogao slugi da vrati uho, koje je odsekao jedan od učenika."

-Učitelj je kristalno jasno tumačio Hrišćansku Bibliju. Od svog hinduističkog gurua, koji nije pripadao ni jednoj hrišćanskoj zajednici, naučio sam šta je besmrtna suština Biblije. Nikada ni na Istoku ni na Zapadu, ni od bilo koga drugog nisam čuo da tako objašnjava Hrišćanske spise s tako dubokom duhovnom pronicljivošću kao Šri Juktešvar.

-Šri Juktešvar je svojim učenicima savetovao da ujedine u sebi vrline Istoka i Zapada. On sam je po spoljašnjim običajima bio izraziti zapadnjak, a u sebi duhovni orijentalista. Hvalio je napredne, bogate i higijenske navike Zapada i religiozne ideale koji vekovima oreolom obavijaju Istok.

-Šri Juktešvar je bio uzdržan i trezven. U njegovoj ličnosti nije bilo ničega od duhom odsutnog i slaboumnog vizionara. S nogama čvrsto na zemlji, a glavom u nebeskom zaklonu, divio se praktičnim ljudima. "Svetost nije tupost! Božanska percepcija ne čini čoveka bespomoćnim", imao je običaj da govori.

-Izražavanjem vrline u aktivnosti, inteligencija se maksimalno razvija." "Šri Juktešvarova inteligencija je bila toliko prodorna da je on često odgovarao na neizraženu misao, ne obazirući se na ono šta je čovek govorio... Njegovo obelodanjivanje božanskih opažanja su često bolna za zemaljske uši. Učitelj nije bio popularan među površnim učenicima. Mudri, koji su uvek bili malobrojni, duboko su ga poštovali. Usuđujem se da kažem da bi bio najtraženiji guru u Indiji, da nije bio tako otvoren i strog na rečima.

-Zaprepastio sam se kad sam video da je učitelj tako žestoke prirode mogao u sebi da bude tako miran. Savršeno je odgovarao vedskoj definiciji Božjeg čoveka: "Nežniji od cveta kada se radi o dobroti, a snažniji od groma kada su u pitanju načela.

-Često sam razmišljao kako je moj veličanstveni učitelj lako mogao da bude car ili ratnik pred kojim bi drhtao svet, da se usmerio na svetovni uspeh i slavu. Umesto toga, odabrao je da juriša na one unutrašnje tvrđave gneva i samoljublja, čiji pad označava uzdizanje čoveka.

Paramahansa Yogananda Sleep (http://www.youtube.com/watch?v=feh3wPk3oCo&feature=related)

"Najnaprednijim yogijima poznat je matafizički metod fizičkog prenošenja oboljenja. Snažan čovek može pomoći slabijem pomažući mu da nosi svoj težak teret; spiritualni nadčovek može da umanji fizički i mentalni teret svojih učenika time što sa njima deli karmu njihovih prošlih dela. Kao što bogat čovek izgubi od svog novca kad isplati velik dug svog rasipnog sina koji je tako spasen kobnih posledica svoje sopstvene ludosti, tako Učitelj voljno žrtvuje deo svog telesnog blagostanja da olakša patnju svojih učenika."

“Fools argue; wise men discuss.”