Sat znači istina, a sang je društvo, biti sa nekim. Za čovjeka ništa nije važnije od društva, jer mu ono pomaže ili odmaže da pronađe smisao života.
Satsang je govor o istini, o suštini, o smislu postojanja. To je govor o vezi koja postoji između svake pojedinačne duše i kosmičkog praokeana svjesnosti.
Satsang nas uči sat-sanatan darmi, istinskoj vezi čovjeka i Boga, pomaže mudrosti duše da se ispolji i da se probije do svijesti pojedinačnog bića.
Satsange drže prosvijetljeni mudraci, sveci, oni koji su spoznali svoju božansku prirodu, postali jedno sa Bogom.

Da li ste nekada prisustvovali nekom Satsangu?

Kada se sretnu Guru i učenik, onda počinje Satsang. Učenicima nije jasno mnogo toga o svijetu, o prolaznosti i vječnosti, o kosmičkim načelima, o prirodi i svrsi kosmičke igre. Učitelj im rasvjetljava, tumači i podstiče ih da pitaju...jer, ko pođe na rijeku, zahvatiće onoliko vode koliko je velika posuda s kojom je pošao. Joga je nepresušna rijeka mudrosti, pristupamo je s čašom, bokalom, bačvom ili praznih ruku. Toliko i ponesemo sa sobom.

Evo jedne od Satsang priča, sa Satsanga jednog od istinskih svetaca i duhovnih Učitelja današnjice, Višvagurua Paramhansa Sri Svami Mahešvaranande, koga njegovi učenici zovu Svamiđi.

PITANJE: Ako smo u potpunosti uronjeni u opsenu, kako da se zaštitimo od njenog razornog djejstva?

SVAMIĐI: Upoznajte sebe, budite spremni za neprekidno učenje da biste spoznali stvarnost i razlučili je od nestvarnosti. Nabavite, dakle, ogledalo i ogledajte se, kao u sljedećoj priči:

Bio jedan čovjek koji je išao od sela do sela, raznosio je mlijeko i druge namirnice i tako prehranjivao porodicu. Jednog ranog jutra kada je mljekadžija bio spreman za polazak, njegov susjed izađe pred kapiju i reče mu:
-Molim te da mi kupiš nešto. Daći ti novaca da mi kupiš ogledalo. Nemam u kući ni jedno. Ne znam više ni kako izgledam.
Mljekadžija pristade da udovolji prijatelju i ode.
Cijelog dana ga nije bilo i tek uveče se vratio. Onaj što je dao novac za ogledalo bio je već nestrpljiv, jer je veoma želio da se ogleda i malo bolje upozna sebe. Susjed stiže, pa čim se rastovario od puta, ode komšiji i zakuca na vrata.
-Jesi li mi donio ogledalo? – upita domaćin,
-Da, našao sam ogledalo baš po tvojoj mjeri.
Spuštio je ruku u torbu i izvadio jednu svetu knjigu.
-U ovoj knjizi možeš da vidiš čitavog sebe, ne samo lice. Viđećeš kakav si spolja i iznutra.

Knjigu u kojoj su zapisane riječi mudraca, svetaca i božanskih inkarnacija uzmite kao ogledalo. I ne čitajte je samo zato da biste imali materijala za dokona raspravljanja i nadmudrivanja. Uzmite je kao ogledalo koje će vam reći o vama samima ono što dotle nijeste uspjeli da uočite.
O sebi i o svijetu možete učiti neprekidno i na druge načine, čak i na beznačajnim mjestima. Od svakog stvora na svijetu se može učiti i iz svake prilike u toku dana može se izvući pouka upotrebljiva za vaš vlastiti svakodnevni život. Potrebna je samo volja i poštovanje prema božanskoj kreaciji. Tada se i na krajnje neočekivanim mjestima otvaraju vrata znanja.

Da li si ti,ramanand imao licnog iskustva koje bi volio s nama da podijelis?

Ja znam za neke Gurue koji sa svojim ucenicima ne progovore ni jednu jedinu rijec. Nikad. Uce ih u tisini.

Jednu stvar treba imati na umu: Guru iz Indije ,ako bi ga eventualno sreo ti se obraca na nekom od tebi nerazumljivih jezika-hindu, telugu, malaylam...mozda malo i na sanskritu. Ukoliko bi imao srece, On bi ti mozda licno ili preko prevodioca govorio i na engleskom (nekad nece da pricaju engleski iako ga znaju). Taj njihov engleski, garantujem ti da je toliko lose akcentovan da bi morao da se napregnes da razumijes o cemu ti pricaju. (Ovo dodajem namjerno u zagradu- vrlo, vrlo su rijetki slucajevi, ali se desava da se prosvijetljene osobe obracaju na "traziteljevom" maternjem jeziku, ali je vrlo,vrlo mala vjerovatnoca da se to bas tebi ili meni desi).
Ono sto sam ovime htio da poentiram je da su rijeci pri takvim susretima sporedne. Bitna je guruova pozitivna energija, Njegovo znanje o svemu (o tebi :)), Njegova pogled koji kroz tvoje oci jasno vidi dushu u tebi...Njegovo prisustvo koje moze da ti promijeni zivot zauvijek.

Da li si ti,ramanand imao licnog iskustva koje bi volio s nama da podijelis?

Ja znam za neke Gurue koji sa svojim ucenicima ne progovore ni jednu jedinu rijec. Nikad. Uce ih u tisini.

Jednu stvar treba imati na umu: Guru iz Indije ,ako bi ga eventualno sreo ti se obraca na nekom od tebi nerazumljivih jezika-hindu, telugu, malaylam...mozda malo i na sanskritu. Ukoliko bi imao srece, On bi ti mozda licno ili preko prevodioca govorio i na engleskom (nekad nece da pricaju engleski iako ga znaju). Taj njihov engleski, garantujem ti da je toliko lose akcentovan da bi morao da se napregnes da razumijes o cemu ti pricaju. (Ovo dodajem namjerno u zagradu- vrlo, vrlo su rijetki slucajevi, ali se desava da se prosvijetljene osobe obracaju na "traziteljevom" maternjem jeziku, ali je vrlo,vrlo mala vjerovatnoca da se to bas tebi ili meni desi).
Ono sto sam ovime htio da poentiram je da su rijeci pri takvim susretima sporedne. Bitna je guruova pozitivna energija, Njegovo znanje o svemu (o tebi :)), Njegova pogled koji kroz tvoje oci jasno vidi dushu u tebi...Njegovo prisustvo koje moze da ti promijeni zivot zauvijek.

Prisustvovao sam Satsanzima indijskog jogija Višvagurua Paramhansa Mahešvaranande. Satsange drži na engleskom i njemačkom jeziku, u zavisnosti đe ih održava (u bivšoj Jugoslaviji ima ašrame u Novom Sadu, Zagrebu, Ljubljani... koje redovno posjećuje dva puta godišnje). Prevode njegovi učenici među kojima ima i Svamija, tako da u razumijevanju nema nikakvih problema.

PITANJE: U knjigama o jogi, u predavanjima velikih učitelja i u bađanima, opjevani su putevi koji tragaoca vode do samorealizacije. Mantra ima istaknuto mjesto među njima. Zašto?

SVAMIĐI: U predanju je sačuvana ovakva priča o tome:

Sufi Mansur Das je bio velika inkarnacija. Rođen je u muslimanskoj porodici i primio je muslimansko religijsko učenje. Budući da je bio velika duša ponovo inkarnirana na zemlji, nije mu bilo dovoljno to što je dobijao, pa je potražio i našao Satgurua. Dobio je mantru koja je glasila Anal hak, što znači: 'Ja sam to', odnosno 'Ja sam Bog'. Kad bismo tumačili njeno značenje mogli bismo reći da je njegova mantra bila ovakva: ja sam božanski, neuništiv, besmrtan. U mnogim religijama na ovom svijetu, u novije vrijeme, ovakve riječi su izbačene i ljudi se predstavljaju samo kao krivci ili grješnici. Ponavljanje riječi u kojima se pojedinačno sopstvo povezuje sa božanskim u većini religijskih praksi se smatra svetogrđem. Tako je danas i u islamu. Kako je Mansur Das stalno ponavljao svoju mantru, muslimansko svještenstvo je bilo protiv njega. Utrošili su mnoge sate da ga 'urazume' kako je to protiv učenja Muhamedovog.
Ali, Sufi Mansur Das je imao više znanje i nije mogao da im da za pravo i prikloni se njihovim razlozima. Neometen njihovim primjedbama i prijetnjama, ponavljao je svoju mantru. Tada su svještenici otišli kod badšaha i rekli mu kako je ovaj čovjek veoma opasan, kako huli na Alaha i neka njegovo visočanstvo bude tako mudro i stane na put svetogrdnom ponašanju. Budući da je svještenicima smetalo to što Sufi Mansur Das svojim ponašanjem i govorom utiče na narod i ko god ga čuje mijenja svoj odnos prema religijskoj praksi, badšah naredi da se Sufiju zabrani ulazak u naselja. Tako proćeraše Sufija iz sela i gradova, ali on nije mario. Živio je u šumi, a ako bi mu neko prišao od ljudi ili ga potražio, Sufi ga je učio o Bogu onako kako je osjećao. I držao se svoje mantre.
Istina je istina. Kad sunce izađe ne možete svima reći da zatvore svoje oči i da ne gledaju uvis. Jer bilioni očiju vide da je sunce tu. I mnogi ljudi nastaviše da traže Sufija i odlaze kod njega da čuju riječi mudrosti. Svještenici su, naravno, dočuli da narod odlazi kod Mansura. Kako su bili ljubomorni, ponovo odu kod badšaha da se žale. Najbolje da ubije Sufija, jer se samo tako država može spasiti tog užasnog i naopakog učenja. Badšah pozva k sebi Mansura i zaprijeti mu da više ne smije govoriti ljudima kako su božanski, besmrtni i neodvojivi od božanskog sopstva. I neka prestane da im daje mantru 'Anal hak'.
- Ako ne poslušaša naše naređenje, daćemo da te objese! - rekao je badšah Sufiju, očekujući da će prijetnja smrću imati uobičajeno djejstvo.
- Anal hak se ne može sakriti, veličanstveni care - rekao je Mansur. - Sopstvo je sopstvo. Sopstvo se ne može ubiti. Tijelo možete objesiti, ali Anal hak ostaje da živi i dalje.
Badšah uviđe da je ta stvar otišla predaleko i naredi da se Mansur Das smjesta ubije. Iako je naredba pala, Mansur Das se nije obazirao i ponavljao je svoju mantru Anal hak neprestano, nekad glasno, nekad bezglasno.
Stavili su mu krunu nod trnja, razapeli ga na način kako se u to vrijeme obračunavalo sa osuđenima na smrt, a zatim ga još izboli strijelama. Ali, svaka kap njegove krvi koja je kapala na zemlju, u padu je proizvodila zvuk: 'Analhak, analhak, analhak'. Iako je izdahnuo, njegova mantra je tekla. Svještenici su tada počeli da se pribojavaju da će on postati džin (duh) i da bi spriječili takvu strahotu, odluče da spale njegovo tijelo, iako je to bilo protivno njihovim vjerskim običajima. Skinuli su ga sa krsta i stavili na lomaču. Dok je tijelo gorelo iz vatre se čula Sufijeva mantra, a kada je poslije lomače ostao samo pepeo i iz pepela se začulo 'analhak, analhak'.
Tek su tada badšah i svještenici shvatili razmjere svoga nedjela i pokloniše se pred tim glasom. Bila je to užasna šteta, ali bijaše prekasno.
Tada glas utihnu.

Mantra vas vodi bez obzira u kom svijetu boravite. Kako se to događa? Pa, u ovom kosmosu najjača sila je vibracija, zvuk. I sve što u univerzumu postoji u najsuptilnijoj svojoj osnovi jeste vibracija. Sve te vibracije imaju različita svojstva. Neke među njima na živa bića imaju negativno, neke pozitivno djejstvo, a najveći broj uopšte ne možemo da osjetimo. U osnovi svojoj i mantre su vibracije. One mantre u kojima je sadržano ime Boga mogu da preobraze svojom vibracijom cijelo unutrašnje biće onoga ko takvu mantru koristi.

PITANJE: Šta se događa kada umre Guru ili kada umre učenik? Da li to znači da je duhovni put učenika zaustavljen?

SVAMIĐI: Ne, to znači da nijeste razumjeli jogu. Niti umire Guru, niti ćete umrijeti vi. Ta veza između vas i Učitelja je vječna i nastavlja se bili vi svjesni nje ili ne.


PITANJE: Koliko je bitno fizičko prisustvo Gurua?

SVAMIĐI: To da li ste sa mnom ili ste daleko od mene, ne odnosi se na fizičku udaljenost. Fizički ne možemo biti zajedno zauvijek, ali mentalno možemo. To bivanje zajedno predstavlja naše ujedinjenje prije svega kroz mantru, a zatim kroz ljubav, kroz osjećanja koje gajite u svom duhu. To je kao kad su majka i dijete udaljeni jedno od drugog, ali je majka sigurna da ima svoje dijete i dijete je sigurno da ima majku, oni to osjećaju. I ta veza između Učitelja i učenika je vječna. Ne možemo je više prekinuti, samo je možemo zaboraviti. Ali, sve vrijeme postoji nesvjesan kontinuitet, iako je veza zaboravljena i naizgled prekinuta. A potom se ponovo nastavlja svjesno, nekada, nekako, neđe... Kad vježbate tehnike i principe prema mojim uputstvima i učenjima, tada ste uvijek vođeni. Uvijek ste vođeni, bili da smo fizički blizu ili daleko.


PITANJE: Neki Učitelji pokazuju natprirodne moći, a neki ne. Šta vi mislite, šta je bolje?

SVAMIĐI: Sidiji jogija nijesu natprirodne moći, oni su prirodne mogućnosti, budući da su u nama. Ali oni nijesu cilj. Jogi koji je vezan sa sidije ne može dostići božanski cilj. Istina je da neki Učitelji pokazuju sidije više, neki manje, a neki gotovo uopšte ne pokazuju. Ako pokažete nešto, jedan dio učenika se oduševi, a drugi dio se uplaši. Ako ne pokažete, jedan dio učenika vas napušta, jer vam ne vjeruje bez sidija. Za ispravno usmjerenje i razvoj učenika najbolja je umjerenost. Ne pokazivati radi pokazivanja, ali ako neka situacija spontano iziskuje tada to učiniti nenametljivo.


PITANJE: Šta je po vašem mišljenju najvažnije za uspješan razvoj u jogi?

SVAMIĐI: Presudan elemanat za vaš razvoj ne samo u jogi nego u svim aspektima života je – unutrašnja komunikacija. To znači sposobnost da razumijete sebe, da razumijete šta radite, kako radite i zašto to radite. Da razumijete osjećanja koja vas pokreću i strahove i komplekse koji vas blokiraju. Ako imate unutrašnju komunikaciju, onda možete izdržati i najteže oblike joga-sadane i najteže životne okolnosti. Ne možete razumjeti Boga, ako ne razumijete sebe. Najbolji put za razvijanje unutrašnje komunikacije je meditacija.

PITANJE: Da li je moguće prevazići karme koje nam dolaze u obliku problema, bolesti i sličnog?

SVAMIĐI: Da, svaku karmu možemo da pročistimo, ali samo uz pomoć određene tehnike. Na primjer, na odjeći imamo neku crnu, prljavu i masnu mrlju. I ako ne bismo upotrijebili pravo sredstvo za čišćenje, trebalo bi veoma mnogo vremena da se mrlja opere, a možda i ne bismo uspjeli da je uklonimo potpuno. Isto tako, kad imamo prave tehnike, prave mantre, pravo vježbanje, tada to ide brzo i odjednom osjećamo kako smo neobično čisti i bez karmi. Ako budete radili vrlo intenzivno, svakako treba da očekujete takvo osjećanje.

Ramanand, nadam se da ti svojim komentarima ne kvarim temu. Htio sam da te pitam, koliko ti znaci samo prisustvo Višvagurua Paramhansa Mahešvaranande na satsangu? Da li su bitnije njegove rijeci ili to sto je On bas tu prisutan sa vama? Jer recimo, vjerujem (mozda pogresno) da satsang ne bi budio u vama iste pozitivne osjecaje kad bi On svoje rijeci poslao iz Indije preko svojih glasnika, ili ako bi npr. satsang odrzavao putem video-konekcije gdje bi vi Njega mogli da vidite na velikom platnu i gdje bi mu mogli postavljat pitanja. Njegove rijeci, na kraju krajeva, mozete i iz knjiga da citate, zar ne?

Ramanand, nadam se da ti svojim komentarima ne kvarim temu. Htio sam da te pitam, koliko ti znaci samo prisustvo Višvagurua Paramhansa Mahešvaranande na satsangu? Da li su bitnije njegove rijeci ili to sto je On bas tu prisutan sa vama? Jer recimo, vjerujem (mozda pogresno) da satsang ne bi budio u vama iste pozitivne osjecaje kad bi On svoje rijeci poslao iz Indije preko svojih glasnika, ili ako bi npr. satsang odrzavao putem video-konekcije gdje bi vi Njega mogli da vidite na velikom platnu i gdje bi mu mogli postavljat pitanja. Njegove rijeci, na kraju krajeva, mozete i iz knjiga da citate, zar ne?

Naravno da ne kvariš, naprotiv. Kao što si neđe ranije rekao, Učitelji podučavaju na različite načine, a ima takvih i koji to rade - ćutanjem.
Pitanje je malo komplikovano. Kaže se da su bitne dvije stvari: Učiteljeve riječi razumjeti, a zatim ih bespogovorno slijediti. Znači, bitna je Učiteljeva riječ. A, opet, fizičko prisustvo Učitelja, njegovo zračenje, od neprocjenljivog je značaja. Kada je Svamiđijev Paramguru, božanska inkarnacija Mahaprabuđi, pitao svog učenika, Svamiđijevog Satgurua Sri Madhavanandu, zašto ne meditira već sjedi otvorenih očiju, ovaj mu je odgovorio: Gospode, ja i u meditaciji tražim tvoj božanski lik, zašto bih onda zatvarao oči kada mogu ovako da te gledam? A to govori šta za učenike znači fizičko prisustvo Gurua.

PITANJE: Možete li nam reći nešto o uzrocima psihomentalnih oboljenja?

SVAMIĐI: Prvo, to je karmička kazna. Svakako je povezano sa karmom. Drugo, uslovljeno je ovom zagađenošću vazduha, a povrh toga – hemija, ljekovi koje tako često uzimamo, aspirini, antibiotici, kao i anti-bebi pilule. Vi ne znate koliko je jadnih ljudi na ovom svijetu zbog tih pilula. A ponekad supružnici kažu: u redu, odlučili smo da imamo dijete, i prestanu sa pilulama nekoliko mjeseci. Ali pilule su već prodrle u svaku kap krvi. I onda se dešava da se rađaju vrlo jadna i ubogaljena đeca. Dešava se, na primjer, da su im ruke tanke poput vašeg malog prsta...Zatim, jedan od najvećih psiholoških problema koji se javljaju, po mom nalazu, je stanje roditelja, pogotovo majke za vrijeme trudnoće. Stoga je veoma važno da je buduća majka za vrijeme trudnoće srećna, zdrava, da je na svježem vazduhu, da šeta... Bitno je i to u kakvom društvu se kreće, kakve knjige čita... Sve to ima veliki uticaj na razviće zametka. Ali mnogi ne vode računa o tome. Mnogo puta dijete dolazi neželjeno i onda je majka nesrećna, otac je nesrećan, i normalno je da i to dijete neće biti srećno.
Ako se sjećate, pričao sam vam o jednom kralju i njegovoj ženi, kraljici Maharani Madalsa, koja je kada se udala načinila zavjet, Sankalpu, da oni koji budu rođeni iz njene materice više nikada neće ući ni u jednu drugu matericu, što znači da će postići Oslobođenje i da više neće morati da se rađaju. Kada bi ostala trudna, ona je običavala da govori sa tim novim bićem: Ti si Satćitananda, ti si Aham Brahmasmi. Ti si slobodan, besmrtan, božanski, vječan, nesalomljiv... Zatim bi mu čitala lijepe knjige. I nikada nije bila neraspoložena. A takva osjećanja i takve misli utiču na novi život koji se razvija. Današnje mlade majke poslije nekoliko sedmica trudnoće ne idu više na posao. I šta onda rade? Gledaju tv program, kojekakve filmove pune nasilja ili čitaju kriminalističke i druge petparačke romane, samo da se opušte. A to nije dobro... I kad se dijete rodilo, kraljica je postavila lijepe slike u đečijoj sobi. Psihologija joge kaže da u đečijoj sobi ne treba držati slike i igračke koje predstavljaju životinje. A u današnje vrijeme, od samog početka pa nadalje, okruženi smo likovima životinja. S jedne strane, vrlo je dobro da đeca razvijaju ljubav prema životinjama. No, kasnije imaju velikih psiholoških problema kada shvate da meso potiče od životinja i da ih oni jedu. Stoga treba da znate kakve slike imate kako u đečijoj, tako i u svojoj sobi. I ne samo slike, nego i knjige, električne aparate, boje...sve to ima veoma veliki uticaj na svijest.
No, danas đeca većinom imaju svoga medu ili svoju macu sa kojima spavaju, ili je to zeka, ali kad otkriju da zeku imaju i u zamrzivaču... To su ozbiljni psihološki problemi. Prvo, ljudska svijest je iznad životinjske i đetetu je za zdravi razvoj ličnosti neophodna identifikacija sa ljudskim, a ne sa životinjskim osobinama. Drugo, saznanje da ubijamo i jedemo svoje miljenike izaziva psihološku traumu koja polako tone u podsvijest, đe radi u dubini. Veoma je bitno, kad se ujutru probudite, čije lice prvo vidite. Da, to je zaista psihološki veoma važno. Mi obično kažemo: nastoj da izbjegneš dva lica ujutru, psa i mačku. Pas i mačka simbolišu agresivnost. Nije dobro držati ih u spavaćoj, odnosno đečijoj sobi. To je veoma važno. Zato u toj sobi treba da imate lijepe, ljudske igračke. Isto tako i knjige, Jer, knjiga predstavlja misli. Kao što sam vam već govorio, svaka misao se jednom ostvaruje. Vi i ne znate đe i kada djeluje svaka misao koja je napisana u knjizi. A ta suptilna prana utiče u vas. Iznenada vam dolaze neke misli i osjećanja, a vi ne znate odakle i zašto... I tako je kraljica držala lijepe slike, čitala poučne knjige, imala je vedre misli u društvu sa svojom đecom... I nikada se nije sa đecom igrala pištoljima i puškama... I sva njena đeca postali su Svamiji i Đivanmukte.

Treće je hrana. Zagađen vazduh i nezdrava hrana – bijeli hljeb, oljušteni i glazirani pirinač, bijelo brašno, šećer – sve je to tako nezdravo. To povređuje i vas, a tri puta više povređuje vašu đecu. Sada ima više oboljelih nego u starija vremena.
Stoga, ako neko želi da dobije dijete, najbolji savjet za njega bio bi – godinu dana bez pilula. Nikakve pilule, čak ni aspirin. Kažem vam, ako ste malo bolesni, ako ste se prehladili ili imate malo višu temperaturu, možete piti gomilu pilula i nećete brže ozdraviti. To ima svoje određeno trajanje i bilo da uzimate ljekove ili ne, grip će trajati neđelju dana, ili više, već prema osobi. Te male infekcije su mnogobrojne i ne možete ih sve izliječiti pomoću ljekova.
Dakle, godinu dana bez ljekova. Ako se prehladite, samo ostanite u krevetu i odmorite se. Svakog dana radite pranajamu i asane. Zatim, i otac i majka treba tri mjeseca da vježbaju stoj na glavi i tri mjeseca da se pridržavaju bramačarije. Tada se spojite, čistih misli, ne zbog čulnih želja. To dijete će onda biti nešto. Postoji šesnaest ceremonija inicijacije koje se izvode u različitim fazama čovjekovog razvoja, od rođenja do smrti. Prva se izvodi prilikom rođenja đeteta. Tada otac spravlja smješu od meda, mlijeka, jogurta i još par elemenata. I, čim se dijete rodi, otac uzima zlatnu iglu, umače je u pripremljenu smješu i na jeziku đeteta ispisuje divnu Mantru, sa željom da dijete uvijek govori tako slatko. Sljedeća ceremonija je kada dijete prvi put počne da jede hranu, sem majčinog mlijeka, pa onda kad se prvi put ošiša... To su sve veoma simbolične stvari koje imaju svoj smisao. Ne bih se sada upuštao u detaljno objašnjavanje svega. Kad budete očekivali dijete, onda ću vam sve objasniti lično.

Četvrta tačka je da se kod kuće pred đecom nikada ne svađate. I ne pokušavajte da prikrijete svađe. Đeca, ma kako mala, primjećuju takve stvari. Kad se otac i majka prepiru i viču, u đeci nastaje mnogo straha koji izlazi iz njih kad odrastu. Neko postane tako konfuzan da mora da se obrati psihijatru. A šta oni mogu da učine? Kažu vam nekoliko lijepih riječi u stilu: ne brini, proći će to... Onda vam daju tablete koje vas čine umornima, a kada ste umorni ne možete da razmišljate ni o čemu i samo spavate, spavate... I u snu ponekad zaboravite na svoju muku. Ali, kad djejstvo ljekova prođe, problemi se vraćaju. I to su, te svađe roditelja pred đecom, uzroci raznih oboljenja.

Uvijek treba da mislite da ste slobodni, da ste besmrtni, da ste zdravi, nezavisni, da ste sposobni i da možete sve učiniti. Nikad ne pomišljajte: ne mogu više. Ako nešto treba da dođe, doći će, a ako ne treba da dođe, neće doći. Zbog čega se plašite? Samo zbog svoje gluposti, zbog svoje sopstvene mašte. To takođe stvara mentalna oboljenja – stalno živjeti u strahu, bojati se ovoga, bojati se onoga... Ne. To nije život. Živite srećno. Razumije se, treba da poštujemo zakon, ograničenja, običaje i kulturu zemlje odnosno mjesta đe živimo. Takođe treba da poštujemo i zakon prirode.
Dakle, to su, po meni, uzroci koji dovode do mentalnih oboljenja. Istina, postoje slučajevi u kojima se radi o hormonskim poremećajima, ali uzroci toga su takođe nezdrava hrana, greške roditelja i pogrešan odnos prema sebi i svijetu.

PITANJE: Kako čovjek da se opredijeli, šta mu u tome može pomoći, a šta mu odmaže?

SVAMIĐI: Čovjek treba da upozna sebe toliko dobro da bi u svakom trenutku znao šta je to što želi ili makar da shvati kakve su posljedice njegovih želja, misli i postupaka. Znate onu priču o čovjeku pod drvetom želja?

Jedan putnik je proveo u pustinji hodajući gotovo cijeli dan. Bio je veoma umoran. Kada je pomislio da mu je kraj, da neće moći da napravi jedan jedini korak više, ugleda u daljini razgranato drvo. Putnik nije mogao znati da je to što je ugledao drvo želja.
Obradovao se i požurio da stigne pod spasonosnu sjenku.
Prilazeći drvetu, čovjek pomisli kako bi bilo dobro da se odmori u toj lijepoj, prohladnoj sjenci, i čim je skočio pod sjenku istog časa osjeti svježinu i prijatnost. Potom osjeti žeđ i pomisli kako bi mu prijalo neko hladno piće. Pored njega se istog časa stvori vrč svježe, hladne vode. Čovjek se napi, ali nije sebi dao ni trenutka vremena da razmisli o tome odakle se taj krčag stvorio i kako se to moglo dogoditi.
Ne, on se predade novoj misli: osjetio je snažnu glad te poželi da se najede. Iz pijeska izroni stočić sa lijepo posluženim jelima koja je najviše volio.
Sad kad se najeo i napio, poželio je i krevet u kojem bi mogao da dremne. Udoban ležaj se stvori ni iz čega. Sve mu je sad bilo potaman, samo je svijetlo bilo prejako, te on pomisli kako bi malo zatamnjenje dobro došlo da on lakše odahne i ljepše dremne.
I to bi.
Ali nije uopšte mario za objašnjenja o tome kako se sve ovo moglo dogoditi. Uzimao je darove sa radošću i bez razmišljanja, te tvrdo zaspa.
Kada se probudi već se smrkavalo.
Putnik se zabrinu: „Moram dalje. Uskoro će mrak, može naići neka životinja i pojesti me...“
Tek što je to pomislio, iz mrklog mraka koji ga poklopi, skoči tigar i pojede ga.

Svi mi sjedimo pod drvetom želja. Mozak je njegova krošnja, a kičma mu je stablo. Ono što mislimo to nam se ostvaruje. Ako naše vlastite misli i osjećanja ne razaznajemo i ne držimo pod kontrolom, onda nikad ne možemo znati posljedice svojih želja i strahova.

PITANJE: Svamiđi, što je i kako se stvara karma?

SVAMIĐI: Karme su naša djela, misli, osjećanja, sve što smo proizveli za života u fizičkom tijelu. Ono što proizvedemo to i odašiljemo od sebe, a to nam se kao bačeni bumerang vrati. Rečeno je da će se prije ili kasnije biću vratiti sve što je počinilo, u ovom životu ili nekom od sljedećih, zato što i ovom pojavom upravlja zakon kruženja (kao što se okeanu kad tad vraćaju sve kapljice vode koje iz njega ispare). Kada nam se karme vrate, upravljaju našim životom na dobro ili na zlo. Karme se prostiru kroz univerzum u svom najosnovnijem obliku - kao vibracije, i mogu beskonačno dugo da ostanu nepromijenjene, do trenutka kada će se vratiti svom izvoru.
Bilo što da nam nanese rijeka života, dolazi kroz neku karmu. Mjesto na kome ćemo se roditi, porodica, rasa, nacija, sposobnosti koje rođenjem dobijamo, zatim tok našeg života, usmjerenja koja biramo, sve to je prouzrokovano karmama koje smo proizveli u ranijim životima. Ali, tokom života ljudi se srode s pozicijama koje ne mogu mijenjati i utoliko veću pažnju poklanjaju onom što se događa tijelu. Jer se tijelo naočigled mijenja, postaje starije, bolesno, pati... I sasvim je u redu ako učinimo sve to je u našoj moći da se oslobodimo bolesti, kao što je to učinio čovjek koji je obolio od lepre.

Bio jedan čovjek koji je dobio lepru. Svašta je pokušao da bi se oslobodio bolesti, ali niko nije umio da mu pomogne. Onda su mu rekli da ode kod čuvenog, veoma mudrog sadua... Sadu pogleda nesrećnika, duboko mu se zagleda u oči i potom reče: "Ima lijeka tvojoj bolesti. Treba da ponudiš tvoju karmu kao žrtvu, kroz prašad (prašad - dar, ponuda, najčešće u hrani, koju posvećenici, sljedbenici, vjernici ili namjernici dobijaju od svještenika u hramovima ili direktno od svete osobe; simbolično: žrtva Bogu radi oslobađanja od patnje). Daruj, dakle, jedan hram. Uradićeš ovako: nabavi deset kulograma gija, prečišćenog maslaca, otidi u taj i taj hram, starješini predaj dar i zamoli ga da tvoj maslac sprema u halvi. To je sve".
Bolesnik se zahvalio mudracu i ubijeđen da je konačno naišao na trag svome lijeku, pođe u svijet da ga zaradi. Kada je u tome uspio, kupio je najkvaliteniji i najskuplji maslac i ponio ga u selo u kome je bio onaj ašram o kome je govorio mudrac.
Starješini ašrama predao je dar i rekao da ga namjenjuje za prašad. Taj ašram je bio odabran zato što se u njemu slivalo na stotine i stotine ljudi i svako od onih koji bi došao dobio bi kolačić ili nešto drugo što se nakon molitve davalo okupljenima. Starješina smjesta pozva kuvara i dade mu nalog šta da uradi s prečišćenim maslacem.
Kuvar uze maslac, odnese ga u kuhinju i htjede smjesta da ga pripremi onako kako je starješina rekao, ali tada shvati da je taj maslac nešto posebno. Prečišćeni puter takvog kvaliteta kuvar jedva da je i vidio u svom životu i buljeći u dar, sasvim se pomuti: "Tako dobar gi, tako čist! Ako ga stavim u halvu, poješće ga hiljade ljudi. I šta će oni imati od toga? Ništa. To treba da pojede jedan jedini čovjek, samo jedan bi od toga mogao postati odista snažan... A ko bi mogao biti taj jedan čovjek? Ja! Ja radim veoma naporno i potrebno mi je da se bolje hranim nego do sada..."
Ovako je kuvar mrmljao, ubjeđivao sebe i - odlučio u skladu sa svojom željom, a protiv naloga starješine. Svaki dan je uživao u tom maslacu. Nemilice ga je trošio i trebalo mu je nekoliko neđelja da pojede sve. Kada je načinjao posljednji kilogram, primijetio je da nešto nije u redu s njim. Postao je razdražljiv, a koža mu je ogrubjela, počela je da puca i da krvari. Kada je shvatio da je dobio lepru, pojeo je već svih deset kilograma.
Tako je bolest došla njemu. A onaj čovjek koji je darovao maslac ašramu, oslobodio se bolesti potpuno - pregledao je svoju kožu santimetar po santimetar i ustanovio da je zdrav, i pošao da se zahvali saduu koji ga je savjetovao.
Međutim, u ašramu u kojem je kuvar dobio lepru, prije nego što je uopšte izbilo na viđelo o čemu se tu radi, ljudi su počeli da gunđaju protiv kuvara, jer je postao grub i osoran u ophođenju. Ni on nije želio da ostane bez odgovora šta mu se to događa, te ode starješini hrama da se požali.
- Guruđi, ja zaista ne znam što je to. Cijelo tijelo mi gori, koža mi gori. Što to može biti?
Kad je pala noć, Učitelj je svoju večernju meditaciju posvetio kuvarevoj nevolji. Htio je da pronađe uzrok iznenadnoj bolesti. I šta je ustanovio? Uzrok svemu bio je maslac koji je trebalo da bude ponuđen kao prašad umjesto karme gubavca, a eto, taj pohlepni kuvar je sve to pojeo sam i svu tu karmu uzeo na sebe. Da su hiljade ljudi dobili po mrvicu maslaca, svako od njih bi dobio bezazlenu bubuljicu ili sličnu beznačajnu neprijatnost.
Ujutru starješina pozva kuvara i reče mu šta je uzrok njegovoj iznenadnoj kožnoj bolesti.
- Preuzeo si karmu jednog nesrećnog gubavca. On je sada čist, a ti si se razbolio samo zbog svoje velike pohlepe. Ja ti ne mogu pomoći, jer moraš određenoi vrijeme da prolaziš kroz to užasno iskustvo. Možda ćeš jednoga dana uspjeti da se oslobodiš.
I kuvar morade da napušti ašram, jer nije bilo niti govora da nastavi da obavlja svoj dotadašnji posao. Tako i on krenu u potragu za lijekom.

Bilo što da date nekome, kroz to nudite svoju karmu. Zato nemojte biti ponosni na sebe kako ste veliki što pomažete ljude i ustanove. Ni onaj koji dobija ne treba da se uzoholi. On treba da bude svjestan da je primio tuđu karmu i da je u tome daru velika odgovornost. Zato, kada nešto dobijete, podijelite to s nekim ili dar prvo ponudite Bogu s riječima: "Gospode, molim te, daj mi snage da mogu podnijeti odgovornost koja mi dolazi s ovom karmom". Jer će doći dan kad ćete sve to morati da vratite. A uz sve ono što je prošlo kroz naše ruke ide interes, kao u banci: pozajmite novac, ali kada ga budete vraćali kamata je narasla! Tako je i s karmama: kada ih otplaćujemo, sve se to nagomilalo, bilo dobro ili loše.

PITANJE: Možemo li se osloboditi sjemena loših karmi i možemo li se osloboditi toga tereta sami?

SVAMIĐI: Kada bi bilo nemoguće osloboditi se karme, onda o tome ne bismo imali što da kažemo. Međutim, učenje o karmi je veoma obimno i ne može se objasniti u malo riječi. Važno je da znate da ima takvih karmi s kojima možete samostalno izaći na kraj, ali ima i takvih kojih se ne možete osloboditi sami, već će to učiniti Guru, slično onom što je učinio jedan Učitelj u priči o zmiji koja je napala njegovog učenika:

Jednom su jedan Učitelj i njegov učenik putovali kroz šumu. Bili su duboko zagazili u gustiš kada je sunce počelo da zalazi. Učitelj reče tada učeniku da će tu načiniti konak... Učenik, umoran, kako je legao smjesta je zaspao. U neko doba, u najbližem gustišu nešto stade da šuška. Iz tame je u krug svjetlosti vatre uvijugala dugačka, debela, opaka crna kobra. Srećom, Guru je osjetio uljeza na vrijeme i strogo mu se obrati:
- Stani! Ko si ti? Kuda si se to uputila?
Kobra se zaustavila.
- Pitao sam te što ćeš ti ođe? – reče Guru još strožije.
- Uješću tvoga učenika – reče kobra jednostavno.
- Zašto bi to učinila?
- Ti možeš sa mnom da razgovaraš, možeš da me razumiješ, ali me ne možeš zaustavit – ova kobra je bila neobično samouvjereno biće
- Zašto želiš da ga ujedeš? – pitao je Učitelj, jer nije bilo druge nego da sazna o čemu se tu radi.
- Nas dvoje imamo neku vrstu krvne osvete, kroz mnoge i mnoge živote – stade da objašnjava uljez – Ja postajem kobra i ujedem ga da popijem malo njegove krvi. Osveta je tada ispunjena. Od mog ujeda on umire. Tada on postaje kobra, a ja umrem i postanem čovjek ili neko drugo živo biće, pa on ugrize mene da naplati krv. Da bih se osvetila, ja moram ponovo da postanem kobra i tako se vrtimo u krug.
- Ako sam te dobro razumio, da bi se osvetila ti treba samo malo da popiješ njegove krvi?
- Tako je – potvrdi kobra.
- Ako tu krv dobiješ iz moje ruke, hoće li to ispuniti svrhu tvoje karme?
- Hoće, ako je krv od ovoga čovjeka.
- Dobićeš njegovu krv ako se malo strpiš i daš mi malo vremena da to obavim – reče Učitelj.
Kobra pristade, a Učitelj uze nož, ode do svog usnulog učenika, razgoliti mu ruku da bi mogao da otvori venu i uzme malo krvi. U tom času učenik se probudio i spazio nož u Učiteljevim rukama...
(Što biste vi uradili da vaš Učitelj, dok vi opuštenoi mirno spavate, dođe s velikim nožem u blizinu vašeg grla? Da li biste dobili infarkt? – upitao je Svamiđi prisutne učenike, prekidajući priču na tom mjestu)
Ovaj mladić je samo pogledao u nož, a zatim u Učitelja. Čim je shvatio da se to nad njim naginje njegov Guru, opet je zatvorio oči i zaspao. Učitelj je nastavio ono što je započeo, zasjekao je učenikovu ruku, podnio pod tanak mlaz krvi šoljicu da tu krv uhvati, zatvorio ranu.
Krv ponudi kobri. Zmija je popi s velikom zahvalnošću i ode svojim putem. Krvna osveta ova dva bića, koja se protezala kroz mnoge i mnoge živote, bila je okončana.
Kada je svanulo, učitelj probudi učenika i upita ga:
- Da li si primijetio da se noćas dogodilo nešto neobično?
- Da, Guruđi, vidio sam te kako mi prilaziš s nožem.
- Zašto si onda zažmurio, nijesi me ništa pitao?
- Gurudev, ja znam da sve ono što mi ti uradiš mora biti dobro za mene. Što bih te onda ometao? Najjednostavnije mi je bilo da ponovo zaspim.

Ova priča ima puno značenja, ukazaću vam na dva: prvo, takva je učenička disciplina, predanost i povjerenje u Gurua i uvjerenje da Guru i kada siječe ili udara – čini to zato da oslobodi, a ne da bi nanio bol. Drugo, Guru je taj koji je zaustavio osvetnički lanac između dva bića. Svaka akcija ima reakciju i svaka reakcija opet traži akciju, praveći time karmički lanac i vezujući nas za njega. Guru ima znanje i može dati blagoslov koji će zauvijek okončati karmičku igru, prekinuti osvetničke lance koje nastavljamo ulazeći u fizičko tijelo, čak i ne sluteći da smo uz novo tijelo dobili šansu da lanac raskinemo, niti se sjećamo da smo upleteni i zarobljeni u nekakav osvetnički krug. Većina bića, kad dobije tijelo, naprosto doda lancu još jedan novi beočug.

PITANJE: Mnogo puta si rekao da vezanost za objekte u spoljnjem svijetu može određivati sudbinu jedne duše kroz mnoge živote potom.

SVAMIĐI: Kada neko umre, ljudi kažu: našao je vječni mir, sad je spokojan i takve stvari. Misle kako onaj koji je umro više nema ništa, ni sjećanja, ni osjećanja, da je za njega sve završeno i da više ništa ne zna. Ali da li će pokojnik imati mir ili nemir, to zavisi od karme i od sudbine koju karma oblikuje. Jer, vezanost za sve te materijalne stvari za koje se biće vezalo tokom boravka u tijelu, svi ti odnosi koje je izgradilo, osjećanja, sve to ostaje sa dušom i – usmjerava je kad napušti tijelo. To je kao u primjeru s teletom kome je tigar ubio majku.

Bila jedna divlja krava koja je na svijet donijela prekrasno tele. Telence je taman dovoljno odraslo da se malo po malo odvaja od majke i krene u vlastita istraživanja. O, kakva je to radost bila za njega. No, jednog dana se odigrala tragedija. Tele je u obližnjem potoku pilo vodu, a majka je pasla u polju, podalje od toga mjesta. I što se dogodilo? Naišao je tigar, ugledao kravu, prišunjao se, skočio na nju i ubio je. Truplo je odvukao da nahrani svoju đecu. Tele je znalo đe je ostavilo majku i krenulo je ka tom mjestu. Ali ona više nije bila tamo. Ne shvatajući što se moglo desiti, tele je krenulo da traži kravu, ali nikako nije uspijevalo da je nađe. Vraćalo se iznova i iznova na ono mjesto đe su posljednji put bili zajedno i tužno dozivalo. Jer, ljubav između majke i đeteta je neopisivo snažna sila, bez obzira radilo se o životinjskom ili ljudskom svijetu.
To tele je izraslo u lijepog, velikog bika. Bik je često dolazio na tu poljanu na ispašu. Tada bi otišao na ono isto mjesto đe je posljednji put bio sa svojom majkom. Tamo bi stojao dugo, osluškivao, dozivao. Pomjerao je uši gore-dolje, širio nozdrve, mukao. I čekao, a više nije znao što čeka. Na tom mjestu nikada ne bi pipnuo travu, samo bi napinjao čula da uhvati neki signal koji bi zadovoljio taj nemušti zov. Potom bi, tužan, odlazio da jede na nekom drugom mjestu. I tako je činio do kraja svojih dana.

Takve samskare, veoma snažni utisci urezuju se u podsvijest i u nesvjesno. Najčešće nijesmo u stanju da ih se oslobodimo. Stalno nas vuku na istu stazu. I u životu i poslije. Jer nema nikakve razlike da li je duša u tijelu ili ga je napuštila. Samskare, utisci iz proživljenog života ostavljaju snažne tragove. I sve dok ne razriješi vezanost za navike, objekte i bića, duša ne može da se oslobodi. Zato se kaže da se rađamo u okviru istih porodica, iznova i iznova, dok ne razriješimo odnose i navike i dok ne izgradimo uzvišenije karaktere. Vlastitim djelovanjem formiramo svoju sudbinu, karmu koja potom određuje na kojoj planeti ćemo se roditi, u kakvom tijelu, u kojoj naciji, u srećnoj ili nesrećnoj porodici, u siromaštvu ili u materijalnom blagostanju. Sve je to uzrokovano mislima, djelima, riječima, vezama, odnosima iz prethodnih života.

PITANJE: Dogodi se da loša sreća prati čovjeka koji je plemenit, koji ništa ne čini protiv Božijih zakona, ali nikako da mu stignu plodovi njegovih dobrih djela. Takođe se dešava da dobra sreća prati nekoga ko se ne pridržava ni ljudskih, ni prirodnih, ni božanskih zakona. Kako da razumijemo takav nesklad u djelovanju karmičkih zakona?

SVAMIĐI: Da, to može biti vrlo zamršeno onom ko ne razumije da ovaj život nije prvi u nizu koji živimo u fizičkom obličju. To vam je kao u priči o dvojici učenika iz jednog indijskog gradića:

Dva mladića su imala istog Učitelja, koji je povremeno dolazio u njihov grad da obiđe učenike. I kada je jednoga dana Učitelj ponovo došao, pokazalo se da nijesu podjednako žuđeli za susretom sa njim. Jer jedan od njih reče kako dugo nije vidio Učitelja, veoma ga se uželio i ide da vidi i sasluša Gurudeva i sasluša njegove iscjeliteljske i mudre riječi. Drugi je imao svoj plan. U gradi je već neko vrijeme bio vašar i on je već ugovorio sastanak sa nekim kockarom ubijeđen da je ovo njegovo veče i da će dobiti bogatstvo. Kako su ta dva učenika provodili mnogo vremena zajedno, dogovoriše se da se poslije svega sastanu i ispričaju jedan drugom što se onom drugom dogodilo.
Dakle, razdvojili su se i pošli svako na svoju stranu. Onaj koji je išao na satsang doživio je strašno iskustvo kada se vraćao i išao ka mjestu sastanka sa svojim prijateljem. Zaskočila ga je jedna grupa bandita i izudarala ga dok nije naišla velika grupa ljudi i spasila ga. Njegov drug, međutim, dok se vraćao sa vašara, doživi nešto sasvim suprotno. Neđe pred samim mjestom sastanka, ugleda na putu poveći predmet. Sagnuo se i utvrdio da je u pitanju vrećica puna dragulja. U ruci je držao malo bogatstvo. Njegovoj sreći nije bilo kraja.
Kad su se sastali, onaj što je išao kod Učitelja poče da se žali na svoju zlu sreću, na bolove i modrice. Ovaj drugi je pažljivo slušao, saosjećao sa nesrećnikom, ali nije izdržao da se ne pohvali kako je njega cijelo veče pratila dobra sreća. Ne samo da je dobio na kartama, već je u povratku naišao na dragulje i tako umnogostručio svoj dobitak.
- Ja to nikako ne razumijem - pobunio se izudarani čovjek. - Ja uvijek idem na satsange, molim se, meditiram, radim sve što je Guru rekao da bi trebalo da radi čovjek koji želi da ima uspješan život, a vidi što me je snašlo. Ti ne brineš mnogo o riječima Gurudeva, odeš na satsang samo kad nemaš što drugo da radiš, kockaš se i provodiš, a vidi kako se tebi vratilo. Baš suprotno od onoga što Učitelj stalno govori. Još ću posumljati da on nije baš takav znalac stvarnosti kakvim se predstavlja.
- Nemoj tako - reče prijatelj. - Sada si ogorčen i tvoje rasuđivanje je ranjeno. Istina je da ja ne marim mnogo sa satsange, ali riječi našeg Učitelja uvijek se obistine. Zato bi bilo najbolje da pitamo njega za objašnjenje ovog nerazumljivog događaja.
Iz tih stopa odoše kod Učitelja. Zatekli su ga u društvu nekolicine učenika kojima je odgovarao na postavljena pitanja. Dvojica prijatelja iskazaše poštovanje Guruu, pa kada ih je upitao što žele, oni mu ispričaše sve po redu kako je bilo. I kako je moguće, pitali su, da onaj koji je bio na satsangu - izgubi, a onaj koji se opredijelio za kusang (kusang - loše društvo, biti u lošem društvu) - dobije.
- Da, vidim da je za vas ta stvar skrivena velom tajni. Ali to je tačno odmjerena nagrada za vaša djela iz prošlih života. Karma ovog čovjeka koji je večeras bio na satsangu bila je grozna. Danas je trebalo da bude ubijen na najsvirepiji način i njegova duša bi lutala tamom univerzuma mnoge eone, kao kod samoubica ili onih koji su nasilno ubijeni. Ali žudnja za satsangom, odricanje od svjetovnog provoda spasilo mu je život. Možeš računati da si se danas rodio ponovo i da si dobio novu šansu na putu ka potpunom oslobođenju. Što se tebe tiče - reče Guru i obrati se kockaru - tebe je odista pratila dobra sreća iz prošlih života. Tvoja karma je bila da postaneš veoma, veoma bogat čovjek, a svoje glavno nasljedstvo je trebalo da stekneš baš danas. Ali tvojom nehajnošću, rasipničkim navikama, nebrigom i drugim nepromišljenim i nezrelim postupcima drastično si umanjio svoju dobru sreću. To što si večeras dobio samo je mrvica onoga što ti je sljedovalo.

Ne sudite o svojoj dobroj ili zloj sreći samo na osnovu događaja iz ovog života. Zakon o uzročno-posljedničnim vezama sveobuhvatan je i proteže se na sve života koje provodimo na točku rađanja i umiranja od prapočetka. Neke karme se aktiviraju gotovo odmah - možete da vidite u istom satu ili istom danu i uzrok i posljedicu. Ali ima karmičkih sjemena koja čekaju mnogo života da bi se pokrenula i tada onaj, koji nije stigao do samorealizacije, ne može da sagleda uzrok zakasnjeloj posljedici. Sve dok ne budete spoznali ko ste, odakle dolazite, što radite ođe, da li radite ono zbog čega ste se rodili i kuda ćete otići kada vaši dani na Zemlji isteknu, sve dotle ne možete znati niti razumjeti zašto vam se događaju dobre ili loše stvari. Posljedice uzročno-posljedničkog lanca sudbine i sreće lakše ćete podnositi ako budete jednako ravnodušni i prema dobrim i prema lošim plodovima karmi koje vas sustižu. Jer to je isto! Osnovni i najvažniji zadatak jedne duše u ovom kosmosu jeste oslobađanje od sjemena svih karmi. U obavljanju toga zadatka presudnu ulogu imaju Guru i božji blagoslov.

PITANJE: Ljudi u svim kulturama imaju ceremonije vezane za mrtve pretke. Da li čovjek ima karmičke dužnosti prema precima?

SVAMIĐI: Sve što činimo utiče na duše naših predaka. Razumjeli ljudi to ili ne, dužnost đece prema roditeljima i njihovim roditeljima, do sedmog koljena, nastavlja se i onda kada ovi napušte svijet tjelesnih bića i odu u pitraloku, svijet predaka. Ako potomci ispunjavaju svoju darmu, svoje ljudske dužnosti i ako prema običajima svoga kraja ukazuju poštovanje prema mrtvim precima, priređuju ceremonije, mole se za njih i čine sve ono što njihova tradicija zahtijeva – onda pomažu svojim precima. Ako čine suprotno tome, rade što se nikome ne sviđa, povrjeđuju druge, lažu, čine nemoralne stvari, onda unazađuju i sebe i svoje pretke na putu evolucije svijesti. To vam je kao u priči o dva labuda i gavranu:

Jedan par labudova poželio je da odleti na Himalaje, do planine Keilaš, na kojoj se nalazi sveto jezero Mansarovar na čijoj vodi žive dva labuda. Prema indijskoj mitologiji, ti himalajski labudovi ne jedu ništa drugo nego biserje, a nastanjuju to jezero od pamtivjeka. Dakle, par labudova u našoj priči je krenuo na to hodočašće. Labud i labudica su putovali danima i neđeljama. Danju su lećeli, a noću su se odmarali u bezbjednosti neke tihe vode. Jednog dana, kada se noć već približila, niđe na vidiku nije bilo ni jezera niti poveće vode. Zabrinuli su se. U to im se približi jedan gavran, koji se smjesta zaljubi u predivnu labudicu, i pozva ih kod sebe na prenoćište. Uslužnim riječima dobrodošlice ih je namamio da prenoće kod njega, a razmišljao je samo o tome kako da labudu ukrade labudicu.
Ujutru, kada su se labudovi probudili i raširili krila da polete, gavran ih je zaustavio i počeo tvrditi kako je labudica njegova žena koju labud hoće da mu preotme. Nastala je strašna graja. Obojica su šištali i graktali jedan na drugog, dokazujući čija je labudica. Strašno su se zavadili.
- Neka sud odluči – rekao je na kraju gavran.
Pa, labud je pristao, smatrajući da su životinje dovoljno mudre da okončaju ovu komediju. Sazvan je sud životinja i iznijeti su razlozi. Gavran je onda pozvao na stranu lisca i rekao mu:
- Ti znaš da ja mogu da vidim druge svjetove, pa ako mi pomogneš da zadržim ovu prekrasnu labudicu za ženu, pokazaću ti đe su tvoji roditelji, u raju ili u paklu.
Lisac se polakomi na nagradu. Na sudu je izveo takvu predstavu u korist gavrana da su se sudije sasvim smutile i donijele ovakvu presudu: „Ova bijela ptica je gavranova žena, a labud mora smjesta napuštiti naš kraj“.
O, kako su labud i labudica bili tužni. Labud se podigao u vazduh i odletio preko granice koju su mu pokazali, tamo se spuštio na tlo i stao da čeka: možda će se njegova draga osloboditi stražara koje je gavran postavio da je čuvaju. Oboje su prestali da jedu, da piju, da spavaju i samo su kopnili jedno za drugim.
A lisac je došao kod gavrana da mu ovaj vrati dug i pokaže svijet u koji su dospjeli njegovi roditelji.
- Dobro si došao, kapija je otvorena i uz moju pomoć moći ćeš i sam da vidiš koga želiš – rekao je gavran liscu – Ipak, moraš malo da se strpiš dok ih ja sam ne pronađem.
Gavran je gledao i gledao i na koncu reče:
- Jesi li siguran da ćeš imati dovoljno jako srce da podneseš vijesti o njima? Misliš da si dovoljno snažan?
- Da, ma đe da su u svijetu predaka, želim da saznam kako im je. Toliko sam ih volio, a od kada su otišli nikakve vijesti nemam o njima – rekao je lisac.
- Pogledaj onda tamo – i gavran pomože liscu da premostim pogledom dva svijeta i zaviri u jedan užasan predio – Vidiš one milione crva koji gamižu jedan preko drugog? A vidiš ona dva velika crva s crvenim glavama? To su tvoji otac i majka. Žao mi je, ali tako su nisko pali.
- O, bože, šta im se dogodilo da tako propadnu? Čime su moji roditelji to zaslužili? – zaplakao je lisac.
Žao mi je što moram to da ti kažem, ali oni su dospjeli među te crve tek nakon onog tvog vještog laganja na sudu kada si mi pomogao da preotmem labudu njegovu labudicu. Ne samo da smo ih zaustavili na njihovom hodočaćšu, već su jedva živi ostali. Zato su tvoji roditelji toliko nazadovali. Svaki put kad si radio adarmu, kad si bio okrutan ili kada bi učinio nešto tako namoralno, tvoji su roditelji padali sve niže.

Sve što činimo utiče na putovanje naše duše u ovom kosmosu, ali isto tako utiče i na naše pretke. Jer mi smo karika u tom lancu predaka, mi držimo tu nit. Ako slijedimo svoje ljudske dužnosti, plodovi naših karmi pozitivno će se odraziti i na naše pretke. Tako vaspitavajte i svoju đecu kako bu razumjeli svoje dužnosti prema sebi, prema svijetu i prema vama. Sve to pripada onome što nazivamo ljudski život.

PITANJE: Svamiđi, uvijek se govorilo da je put ka samorealizaciji put odricanja. Čega se čovjek odriče kada postane učenik?

SVAMIĐI: Odriče se svojih najvećih neprijatelja: svoje gluposti, konfuzije, navike da komplikuje sebi i drugima život, odriče se nezrelosti, neodgovornosti prema sebi i drugima. Odriče se svoga neznanja. Ali, ne biste vjerovali kada bih vam rekao koliko često me ljudi pitaju da li je potrebno napuštiti dom, porodicu i svjetovni život da bi neko postao učenik. Uvijek im kažem da je to kompleks, nerazumijevanje suštine duhovnog puta i tužno neznanje. Uvijek je bilo takvih koji nijesu mogli da razumiju.
Bitno je da ste u srcu okrenuti božanskom. Tada će vam biti kristalno jasno da je put odricanja zapravo put oslobađanja. Kad se odreknete kompleksa, oslobodili ste ih se, kad se odreknete ljubomore, bijesa, pohlepe, vezanosti, zavisti i zavisnosti, oslobodili ste ih se; kad se odreknete straha, oslobodili ste ga se; kad se odreknete gluposti i neznanja, oslobodili ste prostor za znanje, za najvišu mudrost; kad se odreknete konfuzije, dobijate šansu da vam se život odvija jednostavno i da probleme rešavate mudro. A to se može odvijati i u vašoj porodici i na vašem radnom mjestu.
Nije dovoljno otići na Himalaje pa automatski postati jogi ili svetac. Sri Dip je imao običaj da kaže da na Himalajima takođe živi i mnoštvo miševa, ali ni jedan se nije prosvijetlio.


PITANJE: Kakav treba da bude učenik?

SVAMIĐI: Može napredovati samo onaj učenik koji je motivisan da se razvija, a istovremeno je koristan za zajednicu. O kakvoj se motivaciji radi? Primijetili ste da bez vidljivog truda postižete rezultate kada ste radoznali – u prolazu čujete kako neko nekom drugom priča nešto lijepo o nekom trećem. Vi ćete to svakako čuti, ali nećete obratiti previše pažnjei produžićete dalje, to vas ne zanima previše. Ali, ako nekog ogovaraju poluglasno, usporićete hod i naćuliti uši. Čovjekov um lakše teži ka negativnom i zato većina ljudi u drugima traži i gleda mane prije nego vrline. Vaš učenički zadatak je da to osvijestite, kontrolišete, strpljivim radom prevaziđete i razvijete motivaciju za pozitivne impulse koji dolaze iz spoljnjeg svijeta ili iz vaše vlastite nutrine. Zato vam Učitelj kaže da se ne ponašate kao muva koja svuda nalazi prljavštinu. Treba da se ponašate kao pčela koja i na đubrištu nađe cvijet i od njega pravi ljekoviti med. A učenik će naučiti da bude pčela koja sakuplja ljekoviti nektar tek onda kad ne bude sebičan i lijen kao četiri druga iz priče:

Bila četiri učenika. Jedan se zvao Neko, drugom ime bijaše Biloko, trećem Svako, a četvrtom Niko. Starješina manastira je pripremao veliki skup i da bi se očekivani gosti u ašramu osjećali što udobnije i prijatnije, kao dobrodošli dragi prijatelji, Guru je u tom smislu podijelio zadatke četvorici pomenutih učenika. Neko je pomislio: ’Zašto da ja radim, to je posao za Bilokoga’, i reče drugu da preuzme obaveze.
Biloko je pomislio da je to posao koji može da uradi Svako.
Bila je to neprijatna situacija i Svako se naljutio na Nekog zato što je to bio posao za Bilokoga.
Na kraju je zadatak obavio Niko.

Ljudi su razvili takva društva koja podstiču čovjeka da se brine samo za sebe i svoju porodicu. I vi uglavnom činite stvari koje su dobre samo za vas lično. Ali, pitam vas, ko je taj koji će raditi za sve? Ko je taj ko drugima daruje sklad, ljubav, razumijevanje i ljekoviti nektar? Ko će raditi za druge? Dok živa biće dijelite na ’ja’ i ’drugi’, daleko ste od samorealizacije i spoznaje Sopstva. Zato vam kažem, najbolje za vas je ako možete da slijedite dva principa: dan i seva. Dan znači davati, donirati, a seva je služenje. Darivanje može biti mentalno, emotivno, materijalno, a onom kome je potrebno dajte ime Boga i to je najveća donacija. Dajte praštanje, razumijevanje, saosjećanje, ako ste u mogućnosti gladnima dajte hranu, onima kojima je to potrebno i ako možete dajte odjeću, smještaj, novac ili fizičku uslugu. Pomozite ako ste snažni, i to je seva. Ako ta dva principa slijedite, dan i seva, otvoriće se unutrašnja brana koja je zadržavala ogromnu energiju zarobljenu unutar vas, jer energija se utišava i smanjuje kad čovjek dječa sebično i ako se vezuje za jednu ideju ili jednu osobu. Kad se čovjek otvara prema drugima, da daje, da služi ili zaštiti, onda je i unutrašnji izvor energije snažan i obilan.

PITANJE: Ne razumijem zašto je tako lako opsjeniti čovjeka?!

SVAMIĐI: Zato što je čovjekov um – kada nije pod kontrolom – nezajažljivi prosjak, upravo onako kako je opisano u sljedećoj priči:

Bio jedan kralj koji je bio uvjeren da može da učini sve što mu se prohtije, pravi majstor da naduva svoju samovažnost do pucanja.
Kako je zbog njegove gordosti mnogo ljudi propatilo, Bog odluči da mu održi dobru lekciju i posla mu disciplinovanog i moćnog jogija koji je izgledao kao ofucani prosjak...
Jogi u odori prosjaka stade pred kralja, pozdravi ga kako pravila nalagahu, potom poče da se osvrće oko sebe, pažljivo razgledajući raskošnu dvoranu na koju je kralj bio neizmjerno ponosan.
- Čiji je ovo zaklon? – upita prosjak.
- Ovo nije zaklon – lecnu se kralj – ovo je moj kraljevski dvorac.
- Dok tebe nije bilo na ovom mjestu, ko je tu živio? – nastavio je prosjak istim tonom.
- Moj otac, prije njega moj đed, prije njega prađed i tako unazad mnogo pokoljenja...
- Bilo je, međutim, vrijeme kad je na ovom mjestu postojalo samo jedno skromno sklonište, zaklon od nevremena i opasnih životinja. I opet će biti tako. I čemu onda taj tvoj ponos? Vjeruj mi, kralju, cijelo ovo tvoje kraljevstvo nije vrijedno koliko jedno vršenje nužde.
Kralj se sad naljuti. Pa ovaj stvor ne samo da prosi u njegovom gradu, već je neopisivo prost i drzak!
-Ne ljuti se, gospodine! – rekao je jogi. – Prije nego što odlučiš da me kazniš za drskost, kako si namjerio, odgovori mi na jedno pitanje. Zamisli da se tvoja bešika i tvoja crijeva zatvore, u takvom si stanju da umireš i dođe neko i kaže: „Ako više cijeniš svoj život no svoje kraljevstvo, daću ti lijek za tu bolest“. Kako bi ti, gospodine, odgovorio u tom slučaju?
- Svakako bih rekao da više cijenim svoj život.
- Čak i kada bi zbog toga morao da se odreknem kraljevstva?
- U takvoj jednoj situaciji...da, i tada bih više cijenio svoj život...- reče pokolebani kralj.
- Čemu onda ta gordost? Kakva je razlika između prostog zaklona i kraljevske palate? Kada zatvoriš oči, svijet obilja nestaje.
- Ko si ti? – upitao je kralj sada vidno zamišljen. – Govoriš kao da ti svijet vidiš drugačije nego ja i drugi ljudi.
- Kralju moj, razlika između mene i tebe u tome što si ti rob moga roba. To je sve – rekao je prosjak.
Možete misliti kako se kralju smračilo pred očima.
- Ja sam kralj – reče odsječno. – Ili ti to ne znaš ili me namjerno izazivaš da vidiš koliko poštujem zakon gostoprimstva?
- Znam da si kralj, gospodine, pa ipak si rob moga roba. Vidiš: ja sam slobodan čovjek jer je moj um – moj rob. A ti si rob tvoga uma. Dokle god je tako, ti si, eto, rob moga roba.
- Ako mi to ne budeš smjesta dokazao, nećeš odavde živ izaći – prosiktao je kralj sav crven od bijesa.
- Žao mi je što si se toliko uznemirio, gospodine, ali to je veoma jednostavno i ja ću ti to odmah pokazati. Dakle, molim te da mi daš malo pirinča u ovu zdjelicu... – prosjak ispruži ruku sa zdjelicom u šaci.
Kralj razgorači oči, a potom se grohotom nasmija.
- Prosjak ostaje prosjak čak i kada dijeli lekcije kraljevima. Sada vidim da nijesi ni drzak, ni mudar, već malouman. Dobićeš lekciju: izlićemo našu kraljevsku milost na tebe da bi na djelu vidio sluge i gospodara – kralj tapšnu rukama, a njegov misnistar istupi i stade pred vladara. – Hoću da ovu prosjačku zdjelicu napune dragim kamenjem iz moje riznice. Neka to budu najkrupniji i najvrjedniji komadi.
- Kralju, ja sam tražio pirinač – reče odlučno prosjak – meni drago kamenje nije potrebno. Vjeruj da ćeš mi ga dati na vlastitu odgovornost.
Kralj je počeo da uživa u igri.
- Napunite je do vrha!
No, kada je rizničar počeo da stavlja komad po komad dragocjenosti u zdjelicu, na licu nadmenog kraljevskog sluge, a potom na licima svih ostalih, ogleda se zaprepašćenje. Kako bi koji dragi kamen upao u zdjelu, tako bi propao i nestao netragom. Rizničar se zbunio kada je nasuo u zdjelu sve što je donio i što je naizgled premašivalo količinu koju bi takva jedna zdjelica mogla da primi. Bolećivo je pogledao kralja.
- Moje obećanje je obećanje kralja! Ako sam rekao da ću napuniti tu zdjelu, tako će i biti! Sipajte i dalje!
Njegova kraljevska gordost mu nije dozvolila da se zaustavi. Kada je iz riznice u tu zdjelu propalo sve što su donijeli, kralj naredi da se u nju sipa sve što je ostalo: srebrnjake, papirni novac, skupocjeni pokloni... Sve dok u jednom momentu riznica osta prazna. A prazna je ostala i prosjačka zdjela. Tada se kralj prelomi.
- Reci mi, prosjače, kakva je to posuda? Od čega je načinjena kad je stalno gladna? Šta god sam stavio u nju, ona je tražila još!
- Ova je zdjela načinjena od istog materijala od kojeg i ljudski um. Ako mu ne daš ono što zaista treba, ničim ga ne možeš napuniti. Koliko god da mu daš, malo mu je. Tu glad ne možeš utoliti povlađujući mu – reče prosjak. – I eto, gospodine, odgovorio sam i na tvoje prethodno pitanje: na koji si ti to način rob mojeg roba.
Kralj koji je u tako kratkom vremenu postao puki siromah, pokloni se pred jogijem u prosjačkoj odjeći i priznade da je bio nadmen preko svake mjere. Tada jogi promijeni oblik i uze na sebe božasnki lik:
- Kralju, ova je zdjela pretvorila u prosjaka svakog nedovoljno opreznog, bio on bogat ili siromah. To je za tebe dovoljna lekcija. I vratiću ti sve ono što si nepromišljeno prvo smatrao svojim, a potom izgubljenim. Dobićeš novi šansu.
Tako i bi.

Ne trčite za svojim umom i osjećanjima, nezajažljivi su. Sve dok smo u fizičkom tijelu, nema kraja željama koje mogu biti samo privremeno zadovoljene. Jedna jedina stvar može zajaziti tu prosjačku zdjelu, a zove se – santoš, unutrašnje zadovoljstvo. Santoš se stiče spoznajom sopstva.

FUNKCIJA ČULA, UMA, INTELEKTA I SVIJESTI

Um možemo kontrolisati, ali ne direktno. No, kako obično u jogi kažemo, treba pronaći uzrok zbog čega je um nemiran. Ako imate neki problem, treba da znate zašto ga imate. Dakle, sada ćemo utvrditi šta je um i zašto je nemiran, šta je intelekt i šta je svijest.
Ovo fizičko tijelo je kao kočija koju vuku deset konja. I kako će kočija putovati, dokle će stići i koliko će udobno biti putovanje zavisi od toga koliko su vam konji divlji, odnosno koliko su utrenirani. Znači, stanje vašeg bića tijesno je povezano sa ovim konjima. Ti konji su čula: pet čula saznanja i pet čula akcije. Ona rade dan i noć. Čula saznanja su: uši, nos, oči, jezik i koža, a čula akcije su: ruke, noge, govor, ekstretorni i urinarni sistem. Sa ovih drugih pet možete samo djelati. Na primjer, ruke su vam vezane a oči su otvorene. Pogledate gore i vidite da nešto pada. Želite to da zadržite, ali ruke su vam vezane. Oči samo mogu da vam kažu da nešto pada, ne i to da zadrže. I što možete učiniti? Samo zatvoriti oči. Ili, obrnuto: oči su vam zatvorene, a ruke su vam slobodne. Nešto pada i mada su vam ruke slobodne, one neće zaustaviti predmet, jer ruke su samo čulo akcije, a ne i čulo saznanja, pa vam ne mogu dati informaciju koja prethodi akciji. Na taj način, sva čula rade zajedno.
Što god da radite, od jutra do večeri, i od večeri do jutra, bilo da slušate, gledate, mirišete, kušate, hodate ili radite – sve to odlazi u podsvijest i u njoj se bilježi. Sve odlazi tamo, ali ne prestaje da radi. Prije ili kasnije, to ponovo izlazi iz podsvijesti u obliku želja, što na jeziku joge nazivamo vasanama. One izlaze, podižu se iz podsvijesti poput dima i teže da uđu u svijest. A funkcija koja manifestuje te vasane, želje, kao misli i iznosi ih iz podsvijesti u svijest, zove se mana, um. Um je vrlo zaposlen. Zašto? Zato što je podsvijest preplavljena. Stoga, um nije odgovoran ni za šta. On samo stvara, pa raskida, stvara i raskida misli.
Zatim, um prenosi te misli ka drugom procesu, intelektu, koji se u jogi zove budi. To je proces koji daje rezultat, što znači da on prihvata misli i šalje ih onamo đe one pripadaju, kao telefonski operator koji barata vezama. Jedna želja izlazi iz podsvijest, na primjer da jedete sladoled. Vaš intelekt, budi, odlučuje i šalje tu želju prema jeziku, prema čulu ukusa. Tada iz vaše podsvijesti izlazi druga želja, hoćete da slušate muziku. Opet intelekt, budi, odlučuje i šalje tu vasanu prema ušima. Zatim, hoćete da čitate novine i taj impuls ide ka očima, ali trenutno nemate novine. Tada mozak naređuje vašim nogama da idu, da kupite novine. I tako, svi ovi procesi rade zajedno, u harmoniji. A ako nešto nije u redu, ako neka funkcija ne radi pravilno, kažemo „šarafi su popuštili“, i eto problema.
Sada se postavlja pitanje: šta treba da kontrolišemo? Treba li da kontrolišemo um ili nešto drugo? Ne, ne treba da kontrolišemo um, nego teba da kontrolišermo čula, da kontrolišemo tih deset konja koji jure na sve strane. Jer, čula su ta koja stalno nešto unose u svijest, odnosno podsvijest, a um je odgovoran samo zato što je ponovo prazni. Postoje vasane koje možete odmah da ispunite, ima nekih koje možete ispuniti kasnije, a ima i želja koje biste veoma rado da ostvarite ali ne možete. Takva želja vam stalno dolazi, vi ne možete da je ispunite i patite zbog toga. Tada ona ponovo tone u podsvijest i noću izlazi kao san. Tako, ako u nečemu ne možete da uživate svjesno, vaša čula hoće u tome da uživaju nesvjesno. Zbog toga, nastojte da kontrolišete čula, a ne um. Kad su čula kontrolisana, um je automatski pod kontrolom. Čula treba da su pod vašom kontrolom, a to znači da ne treba da zamišljate ili želite ništa što je van vaših granica.
Postoji samo jedna svijest i ta svijest je svjetlost duše. To su zraci duše. Svijest znači stanje budnosti. Ali naše neznanje je dijeli i tada je to: nesvjesno, podsvjesno, svjesno i nadsvjesno.
Nesvjesno je nivo naše svijesti koja je daleko iza nas, daleko u prošlosti. Unutar njega su karme iz prošlih života, za koje ne znate. To je kao kad kopate u bašti: ne znate šta ćete naći. Možete naći zlato, običan kamen ili leglo škorpija. Vi ne znate šta je u zemlji. Isto tako, vi ne znate šta je unutra, u vašem nesvjesnom. A joga je sredstvo da se to nesvjesno iščisti. „To nije moja priroda, zašto mislim i postupam tako?“ To znači da sve to dolazi iz dubina vašeg nesvjesnog, đe je bilo sakriveno.
Podsvijest je sloj svijesti koji funkcioniše od rođenja pa nadalje. Zbog toga se kaže: ne govori izvjesne stvari pred đecom, jer se sve taloži u njihovoj podsvijesti. Sve karme iz ovog života, svi utisci – kako ste živjeli sa porodicama, kakve ste prijatelje imali, kakvo obrazovanje, kakvo društvo – sve je to u vašoj podsvijesti i izlazi, radi, upravlja vama.
Svijest je ono što smo sada. Ona je budna i kreće se gore-dolje. No, prema mom iskustvu, ljudi žive svjesno samo dvadesetak posto. Oko četrdeset posto spavate, a od ostalog vremena polovinu provedete radeći nesvjesno, automatski. Spavate automatski, ustajete automatski, perete se automatski, počinjete da jedete svjesno, a onda vam misli odu na druge stvari. Krećete na autobus svjesni da treba da požurite da biste stigli, a onda zaboravite i trčite ka autobusu sa drugim mislima. Znate samo početak i kraj, a ono što je između njih izgubljeno je.
Moj sistem se zove „Joga u svakodnevnom životu“. Taj sistem je podijeljen na osam stupnjeva i sadrži skupa teoriju i praksu. Joga se ne sastoji samo u tome da samo razmišljate i vježbate, joga znači vrijedno raditi. Vi služite svome društvu. Ne treba da pitate: „Šta moje društvo može da učini za mene?“, nego: „Šta ja mogu a učinim za društvo?“ Stoga, jogi treba da je budan, svjestan, aktivan i vrijedan. Živite joginski život, sve radite u skladu sa jogom. A ’u skladu sa jogom’ znači – manje sebično. Ne budite sebični, uvijek postupajte nesebično. A za to je jogiju potreban drugačiji intelekt, drugačija moć razuma. Budi, intelekt koji preuzima misli iz uma, često nije vrijedan povjerenja, jer daje sebične rezultate. Mnogo puta vam dođu neka osjećanja i misli, nešto vas nagoni na određeni postupak, iako ne želite da učinite to jer je pogrešno, negativno. Ali, vi ste zavisni, vezani, i vaš intelekt daje takav rezultat: „Ma, nema veze, učini to...samo malo...još ovaj put...“ Um i intelekt nam često služe samo za ispunjenje želja. Zbog toga nam je potreban drugi nivo intelekta, koji se zove viveka. Viveka je kao nož. Kad nožem siječete sir, pola ide na jednu stranu, a pola na drugu. Tako viveki (onaj koji koristi viveku) razlučuje: ovo je pogrešno, ovo je ispravno. I onda dosljedno čini i slijedi ono što je ispravno.

PITANJE: Postoji jedna vrlo poznata knjiga u kojoj se opisuje buđenje Kundalini i jedan slučaj đe su se pojavile tjelesne i duhovne teškoće koje su savladane samo izuzetnim trudom. Kako do toga dolazi i može li se izbjeći?

SVAMIĐI: Ovaj čovjek je intenzivnom meditacijom na čakre, bez vođstva Učitelja, probudio snage koje nije zatim mogao da savlada. Primjer jasno ukazuje na neophodnost spiritualnog Učitelja koji je sam prošao kroz ova iskustva (intelektualno i teoretsko znanje ne mogu pomoći u ovom slučaju, jer se ođe radi o duhovnim i astralnim principima). To je u svakom slučaju tako, bilo da se radi o jogi ili nekom drugom zanimanju ili zanatu - ako se radi bez vođstva onoga koji zna, u 99% slučajeva ne uspijeva.

Interesantno je ispitati zašto neko, znajući da je uspjeh vrlo neizvjestan ili čak nemoguć bez Učitelja, ipak hoće da napreduje bez njega? Razlog tome je ego - u naše vrijeme ljudima sve teže pada da se predaju i sve više gube onu vrstu ljubavi koja se naziva Bhakti ili predanost. Stoga se mnogi ustručavaju da prihvate Učitelja. S druge strane, oni ipak traže nešto, a to što su zamislili ne nalaze. Zašto čovjek ne nađe ono što mu treba? Zato što traži bez ljubavi, traži svojim egoom, a to ne donosi ispunjenje. Posebno je važno spiritualnim putem koji vodi u više ravni izvan zemaljskog života iči sa iskusnim Učiteljem i tačno sprovoditi isprobane tehnike. Mi smo ograničeni na materijalnu ravan, a čak i o njoj ne znamo sve. Kako ćemo onda znati nešto o astralnim ravnima i njihovim uticajima? Jasno je da onaj koji ide bez Učitelja ne uspijeva.

Ali, netačno je, kako neki vjeruju, da Kundalini može da pođe pogrešnim kanalom i da se penje pogrešnim pravcem. Ovo mišljenje je nastalo iz zablude da se ođe radi o nekom fizičkom procesu ili postupku. U pitanju je nešto mnogo više i nikako da to dovoljno naglasim - u pitanju je duhovni razvoj, evolucija naše svijesti. Ako čovjek ipak napreduje bez pravilne tehnike, u moždanom centru može doći do izvjesnih smetnji, koje se manifestuju u negativnim nervnim ili tjelesnim osjećanjima. Tako nastaje strah i mi vjerujemo da je nešto usmjereno pogrešnim putem. U svakoj disciplini (na primjer u sportu), može se pogrešnim tehnikama i vježbama nanijeti šteta tijelu. Isti je slučaj i ođe. Ponavljam - o Kundalini se, doduše, govori kao o zmiji, međutim, ona se ne nalazi neđe u tijelu odakle se iznenada penje neđe visoko. To je samo fantom slika koja treba aspirantima da dadne neku shvatljivu predstavu.Stvarnost je sasvim drugačija. Kundalini-Šakti se može probuditi određenim vježbama ili Bhakti-Jogom, i svaki čovjek na svome putu ima određene teškoće koje mora da prođe. Ali, uglavnom se pogrešno zaključuje da su problemi nastali buđenjem Kundalini.
Kundalini-Joga, dakle, kod pravilnog postupanja - nije opasna. To je buđenje i priprema za prostiranje naše svijesti.

Poznato je da postoje četiri stepena naše svijesti: nesvjesno, podsvjesno, svjesno i nadsvjesno. Dokle god radimo sa "normalnom" sviješću, koja je povezana samo sa ovim planetama, ne možemo napredovati; treba da radimo s najvišim stanjem svijesti. Njega, međutim, nije lako postići. Kako možemo da aktiviramo najvišu svijest u "svijesti dana"? Vrata kojima se otvara najviša svijest su Mantra-Šakti; pomoću Bhakti uklanjamo sve prepreke sa našeg spiritualnog puta. Ljudi koji idu ovim putem ne prevazilazeći ego i bez predanosti, postupaju kao neko ko na nekolika mjesta započinje kopanje bunara.

Važno je ostati na jednom putu kada se za njega jednom odlučimo. Onaj ko stalno traži promjenu naići će uvijek na nezadovoljstvo. Važno je sačuvati osjećanje i vjeru, jer ako se promijene osjećanja, mijenja se cjelokupna astralna ravan i sve što se do tada izgradilo, uništava se. Donekle se intelektom može ostati u ubjeđenju da su tehnika i teorija pravilne i da mi treba da ih razumijemo, ali astralna ravan je svakom promjenom osjećanja ozbiljno uskomešana i ponekad je potrebno i nekoliko godina da se ponovo dovede u red. To se ne odnosi samo na jogu, nego važi isto tako i za brak, poziv, prijateljstvo, studije... Pomoću mantri i vježbi stvaramo divan vrt sa cvijećem i plodovima, a onda se iznenada ustalasa naš inelekt i nekoliko misli začas razori sve što smo izgradili i mi se vraćamo na početak. Zbog toga je veoma važno da neprestano imamo pravilan odnos i čvrstu odlučnost.

Čovjek je najrazvijenije od svih živih bića na ovoj planeti i kao takav posjeduje jedinstven intelektualni kapacitet kojim može riješiti probleme i savladati teškoće koje mu nameću spoljnji svijet i sudbina. Zato su ljudi jedina bića na Zemlji koja mogu razumjeti zbivanja u svijetu i njihovu međusobnu povezanost i imati razumijevanje i saosjećanje za druge. No, u svakom od nas postoji još veličanstveniji i čudesniji potencijal, čije postojanje je sakriveno za većinu od nas. Pokretanjem tog izvora unutrašnje energije možemo koristiti te uspavane snage za vlastitu dobrobit i za blagoslov čitavog svijeta.
Jogom možemo probuditi unutrašnje energetske centre i učiniti ih pristupačnim. Pomoću tih uspavanih energija možemo postići ono što toliko želimo – živjeti smislen život u miru, skladu i radosti. Putem tih energetskih centara stupamo u dodir s duhovnim snagama u kosmosu i prepoznajemo svoju stvarnu, božansku prirodu, svoje istinsko Jastvo.
Joga znači „jedinstvo“. Ona nas uči kako živjeti u jedinstvu i skladu, s tolerancijom i poštovanjem za sva živa bića i prirodu. Učitelji joge širom svijeta trude se stvoriti jedinstvo među svim ljudima, jer je ono pretpostavka za mir u svijetu.
Joga je više od sistema fizičkih vježbi – ona je nauka o tijelu, umu, svijesti i duši. Ona je izvor svega znanja i svih vjera. Joga omogućava svakom čovjeku da otkrije pravu svrhu života i vlastitu istinsku prirodu. Oni koji su prepoznali i iskusili svoju vlastitu unutrašnju istinu, nikada više neće ratovati ili upotrijebiti silu protiv drugih.
Joga nas vodi prema razumijevanju našeg jedinstva sa svim živim bićima i s Kreacijom u cjelini. Učimo da se svaka povreda koju nekom nanesemo neizbježno vraća nama, da svako pozitivno djelo i svaka pozitivna misao donose sreću i drugima i nama samima.
Ođe bih posebno želio pomenuti štetan uticaj i poguban učinak koji na našu svijest imaju mediji prikazivanjem nasilja, ubistava i svih zala. Novine, časopisi, televizija i bioskopi neprekidno nas bombarduju slikama zločina, nasilja i krvoprolića. U svako doba dana televizija prikazuje kako ljudi muče, ranjavaju i ubijaju jedni druge. Za dobrobit naše đece, takve bi filmove trebalo osuditi. Našoj đeci trebamo pružiti bolje primjere od tih, jer je mladež današnjice svijet sutrašnjice.
Sva živa bića na ovoj planeti su božanskog porijekla i zato svakom obliku života treba iskazati veliko poštovanje. Zbog toga u jogi nijesmo samo protiv ubijanja ljudi već i protiv ubijanja i jedenja životinja.
Moj božanski Učitelj Sri Mahaprabuđi je rekao: „Voli svako živo biće barem onoliko koliko voliš samoga sebe“.
Kao što je Mahaprabuđi štitio i volio sva stvorenja, tako su to činili i sveci svih vjera, poput svetog Franje Asiškog, Bude, Sri Devpuriđija, Svami Vivekanande... Zapovijed – „Ne ubij!“, uključuje sva živa stvorenja, a ne samo ljude.
Pisac i humanist Lav Tolstoj je prorekao: „Sve dok postoje klanice, postojaće i ratišta“.
Svjetski mir je moguće ostvariti jedino ako ljudi shvate tu povezanost i prestanu nanositi bol i smrt bezbrojnim nevinim životinjama.
Najmoćnija snaga u čovjeku je snaga misli. Vrijeme je da konačno naučimo upotrebljavati svoju intelektualnu energiju za dobrobit svijeta, umjesto da budemo uzrok njegovog uništenja. Put joge nam pomaže da na površinu iznesemo dragocjeno blago znanja koje je zakopano u nama i da ga upotrijebimo u dobre svrhe. Na taj način svako od nas može pridonijeti ovoj planeti i njenom oporavku nečim vrijednim te oblikovati budućnost tako da mi, ljudi, možemo nastaviti živjeti na ovoj Zemlji.
Sri Mahaprabuđi je utisnuo u umove svojih učenika: „Potpuna Samorealizacija postiže se samo putem ljubavi“.
Na žalost, nacionalizam i netolerancija još su rašireni po cijelom svijetu. No, suživot u miru moći će se ostvariti samo onda kada razne vjere budu iskazivale međusobnu toleranciju, a narod i ljudi jednako poštovanje jedni prema drugima.
U stvarnosti postoji samo:

• jedna vjera: čovječnost• jedan narod: čovječanstvo• jedan Bog: sveopšti Bog.

Cilj moga života je da ljudima služim putem joge. Moja je misija da u ljudima ponovo probudim vjeru u Boga te poštovanje i ljubav prema Njegovoj kreaciji koja obuhvata sva živa bića. Svoj sam život posvetio tom zadatku.

TATVE I GUNE - porijeklo svemira

U početku je bila Sunjakaša - praznina ili ništavilo.
Sunjakaša je više od praznine, ona je neizmjeran potencijal uspavane energije u kojoj sve postoji kao latentna mogućnost. Sve što je zamislivo može biti oživotvoreno, kao što se na praznom listu papira može napisati bilo koji tekst ili nacrtati bilo koja slika.
Prvobitno stvaranje započelo je time da je božanska, sveobuhvatna svijest poprimila oblik prve i izvorne vibracije očitijući se kao zvuk OM.
Baš kao i svijetlo, i zvuk je vibracija, energija. Svijetlo i zvuk su oblici koje božansko Jastvo uzima u svemiru. OM je odraz apsolutne stvarnosti. OM je ADI ANADI - bez početka ili kraja. U Vedama je rečeno: NADA RUPA PARABRAHMA (Oblik Najvišega je zvuk). Vibracija OMA simbolizuje utjelovljenje Boga u obliku. Tišina između dva OMA otkriva neuobličeno božansko načelo.
OM obuhvata sve što postoji - prošlost, sadašnjost i budućnost, sve sfere kosmosa, svijet i stvarnost koja stoji iza njega, um i materiju, uzrok i posljedicu, put i cilj. Mantra OM je "ime Boga", najviša vibracija, sveobuhvatna mantra. Srž sve mudrosti ima korijene u tom zvuku. U trojstvu A-U-M (od kojeg se sastoji OM), božanska energija (ŠAKTI) ujedinjena je u svoja tri elementarna aspekta kao:

BRAHMA ŠAKTI - kreativna snaga koja stvara svemir,
VIŠNU ŠAKTI - snaga koja održava svemir,
ŠIVA ŠAKTI - oslobađajuća snaga koja donosi preobraženje i obnovu.

(Ta tri apekta na isti način postoje u svakom od nas: kreativna, konstruktivna sila u nama je Brahma. Trud usmjeren na očuvanje, njegu i zaštitu je aspekt Višnua u našem biću, a energija oslobađanja i obnove izvire iz našeg kvaliteta Šive)

Kada je u početku stvaranja zvuk OM podijelio jedinstvo Sunjakaše, iz nje su proistekle dvije sile:

PURUŠA - izvorna svijest i
PRAKRITI - iskonska priroda.

PRAKRITI je beskonačan tok božanske energije, a PURUŠA je božansko Jastvo, nepromjenljiv, sveprisutan i sveznajući svjedok svih procesa i mijena Prakriti. Kako bi se osiguralo da priroda (PRAKRITI) uvijek održava vezu s Božanskim (PURUŠA), razvila se snaga privlačnosti kao oblik PRAKRITI.
Želja za jedinstvom i težnja za širenjem su prirodni - to su urođeni impulsi prirode. Zbog čega sjeme posađeno u zemlju proklija? Zbog toga što je nagon za rastom i umnožavanjem u njegovoj prirodi - razvijanje, rast, sjedinjavanje, razmnožavanje, štićenje, čuvanje, gajenje - kraće rečeno: voljenje, temeljna je odlika PRAKRITI. Ljubav sadrži nagon za razvojem i širenjem, a ta je ljubav dio božanskog bića.
Iz PRAKRITI su proistekle tri GUNE (suštinski kvaliteti) i pet TATVI (osnovni principi). Oni čine temelj svega uobličenog, svih suptilnih i grubih oblika.

Pet TATVI su:

PRITHVI - zemlja
APAS - voda
TEĐAS - vatra
VAJU - vazduh
AKAŠ - prostor.

Ipak, TATVE se ne mogu ujediniti bez neke pokretačke sile. Za to treba učešće GUNA koje su obilježene sljedećim osobinama:

RAĐAS - aktivnost, pokretanje, nemir, strast
TAMAS - krutost, lijenost, tromost, tama, neznanje
SATVA - sklad, svjetlost, čistota, znanje.

TATVE i GUNE su iskonske sile koje djeluju i na fizičkom i na astralnom nivou. One fizički, psihički i duhovno utiču na sve oblike života, od početka njihovog zemaljskog postojanja pa sve do njihovog kraja. Kroz mnogostruke kombinacije tih temeljnih sila nastaje ljudsko tijelo sa svojim izuzetno složenim funkcijama organa, živaca i mozga, te se oblikuju psiha i um.
Različita uzajamna djelovanja između pet grubih TATVI koje čine fizičko tijelo zovu se PRAKRITI (prirodne sile). Postoji 25 PRAKRITI koje utiču na fizičko tijelo i upravljaju njim.
TATVE koje prostorom plove bez cilja nezavisne su sile bez vidljivog uticaja. Sve dok se nekoliko tih iskonskih, neusmjerenih sila ne skupi u jednu tačku, neće biti stvoreno ništa kvalitetno novo. No, prvo se mora stvoriti tačka skupljanja energije u kojoj se ona može fokusirati i asimilirati. Najrazvijeniji i najmoćniji centar na Zemlji je čovjek. I kao što se pčele okupljaju oko matice, sve sile i TATVE slijede Atmu kada uđe u zametak. Da bi se stvorio ljudski oblik, potrebno je harmonično uzajamno djelovanje nebrojeno mnogo djelotvornih sila. Na isti način, ali s manjim intenzitetom, nastaju životinje i biljke.
Kosmičke sile su u ljudskom tijelu sakupljene u određenim središnjim tačkama, ČAKRAMA. One rade pomoću moćnih pogonskih ćelija. Uvlače kosmičku energiju, mijenjaju je, čuvaju i raspodjeljuju, a zatim je ponovo zrače nazad u svemir.
TATVE koje su se sjedinile da bi načinile tijelo kao stanište duše, u trenutku smrti tijela se ponovo razdvajaju i vraćaju u kosmos. Duša tada nastavlja putovati, čekajući da se, pod povoljnim okolnostima, ponovo stvori novi oblik. Taj ciklus se zove ČORASI KA ČAKRA, točak ponovnog rađanja i umiranja.

ČAKRE – energetski centri

Kosmička energija neprekidno teče svuka oko nas, u nama i kroz nas. No, tu energiju ne možemo primijetiti svojom svakodnevnom sviješću pa je zato ne možemo upotrijebiti ili spremiti.
Čakra znači „točak“ ili „okretanje“. Čakra radi kao elektrana, proizvodeći i skladišteći energiju, s tim da se na tim mjstima jače privlači i kosmička energija. Slivnik u kadi može poslužiti kao ilustracija rada čakre. Kada izvadimo čep iz slivnika dok je kada puna vode, voda bude usisana u odvodnu cijev, a voda koja kruži stvara vir. Na taj način radi i čakra. Kao što voda koja je usisana u odvodnu cijev stvara vir, kosmička energija usisana u čakre stvara kružni tok i usmjerava se prema sljedećem mjestu ukrštanja. To kosmičko zračenje utiče i usmjerava naša osjećanja, misli i osobine, u skladu s našom duhovnom i karmičkom sklonošću.
U ljudskom tijelu postoje tri vrste energetskih centara. Niže ili životinjske čakre (pašu čakre) nalaze se na području između nožnih prstiju i karlice, upućujući na naše evolutivno porijeklo u životinjskom kraljevstvu. Ljudske čakre (vir čakre) nalaze se duž kičme. Na kraju, više ili božanske čakre (devik čakre) nalaze se između vrha kičme i vrha glave. Cilj meditacije i vježbanja krija je buđenje tih čakri.

Postoji osam glavnih čakri: MULADHAR ČAKRA (temeljni centar), SVADHIŠTHAN ČAKRA (krsni centar), MANIPUR ČAKRA (pupčani centar – solarni pleksus), ANAHAT ČAKRA (srčani centar), VIŠUDDHI ČAKRA (grlena čakra), AGJA ČAKRA (centar između obrva – treće oko), BINDU ČAKRA (mjesečev centar) i SAHASRARA ČAKRA (krunski centar – vrata oslobođenja).
Svaka od tih čakri povezana je s određenim osobinama. U čakrama svako može iskusiti drugačija osjećanja i u meditaciji imati potpuno lične utiske i slike. Na primjer, neko većinu svojih iskustava doživljava u manipur čakri, neko najbolje meditira na anahat čakru, a neko snažnije osjeća agja čakru.

Čakre rade na nekoliko nivoa i oblika našeg postojanja. U području glavnih čakri smještene su važne žlijezde i čvorišta nerava, pa kako otvaramo i usklađujemo čakre putem vježbi disanja, meditacije i asana i ponavljanjem mantre, tako utičemo i na fizičke funkcije povezane s njima i harmonizujemo ih.
Prvih pet čakri povezano je pet s pet elemenata od kojih je sastavljeno tijelo: zemlja (muladhar čakra), voda (svadhišthan čakra), vatra (manipur čakra), vazduh (anahat čakra) i prostor (višuddhi). Element zemlje čini kosti, element vode tjelesne tečnosti poput krvi i limfe, element vazduha upravlja disajnim sistemom, element vatre varenjem i tjelesnom toplinom, a element prostora stvara tjelesne šupljine.
Drugo područje uticaja čakri je na mentlnom nivou. Čakre su astralni energetski centri kroz koje energija može biti primljena, ali i izgubljena. Nezdravom ishranom, nepravilnim vježbanjem, lošim društvom i negativnim razmišljanjem, smjer okretanja čakri se može promijeniti. Tada gubimo energiju, što može prouzrokovati bolesti ili psihičke smetnje.
Treće područje uticaja čakri je duhovno. Na duhovnom nivou postižemo mudrost i Samospoznaju. Muladhar, manipur i višuddhi čakra ključni su centri u kojima počinje duhovno buđenje. No, to se može dogoditi i u bilo kojoj drugoj čakri. Božansko Jastvo se može očitovati u bilo kojoj čakri koja je otvorena i pročišćena.
Pročistiti nadije i čakre znači razviti njihovu senzibilnost i mogućnost primanja. To je razlog zašto redovnim vježbanjem postepeno postajemo sve senzibilniji. U početku, zavisno od sklonosti, mogu se pojačati i određene emocije. Ali, svi su ti fenomeni privremeni i nestaju kada se mudrost kundalini probudi. Jer, kada zasija svijetlo, zavjesa tame nestaje istog časa.
Jogijskim vježbama poput pranajame, meditacije i krija, ida i pingala – emocije i svijest – pročišćuju se i uravnotežuju, i na kraju energija teče prema gore kroz sušumna nadi u sahasrar čakru. Kada se to događa, mi ulazimo u jedinstvo s božanskom sviješću i događa se prosvjetljenje.

GURU - princip Učitelja

Princip Gurua je vječno valjani princip razvoja svijesti koji Kreaciju vodi iz nestvarnosti u stvarnost, iz tame neznanja u svjetlost znanja. U svom najčistijem obliku, ovaj kosmički princip se očituje i otkriva na Zemlji kao božanska inkarnacija ili duhovni Učitelj.
Baš kao što stambena zgrada dobija struju direktno iz električne centrale, tako između realizovanog Učitelja i Boga postoji direktna i svjesna veza. Duhovnim i mentalnim radom, meditacijom i vježbom, realizovani Učitelji su postigli prosvjetljenje i postali jedno sa Božanskom Voljom. Oni su mudraci koji vode ka Istini sve one koji još žive u neznanju, učeći ih i vodeći.
Na bilo kojem nivou na kojem se pojavi, proces razvoja uključuje i povećanje znanja. Proces prenošenja znanja često se objašnjava primjerom paljenja svijeće. Učitelj pali svijetlo znanja u učeniku koji, usvojivši Učiteljeva učenja i princip Gurua koji Učitelj predstavlja, na kraju i sam postaje Učitelj.
Suština principa Učitelja opisana je sljedećim mantrama iz davne indijske tradicije:

DHJANA MULAM GURU MURTI
Korijen meditacije je Guruov lik.

Što je Guruov lik? Istinski Guruov lik su blaženstvo, mudrost, jedinstvo, istina, čistoća i svjetlost. Guru je vječan, nepromjenljiv, sveprisutan i sveznajući. Guruova bit je vibracija savršenog, zračećeg, čistog svijetla.

PUĐA MULAM GURU PADAM
Korijen poštovanja su Guruova lotosova stopala

"Guruova lotosova stopala" prastari su sveti simbol. Ona predstavljaju božansku prisutnost na Zemlji. Kada polažemo svoje molitve, obrede i ponude pred stopala Boga, rješavamo se svoga ega i pokazujemo poniznost i predanost Božijoj volji.

MANTRA MULAM GURU VAKJAM
Korijen mantre su Guruove riječi.

Svi sveti spisi (da nabrojimo samo neke: Vede, Upanišade, Bhagavad Gita, Ramajana, Biblija i Kuran) su "Guru vakja", riječi božankih Učitelja. Samo kada razumijemo i slijedimo njihovu poruku i njihovo značenje, možemo biti uspješni na duhovnom putu.

MOKŠA MULAM GURU KRIPA
Korijen oslobođenja je Guruova milost

Samo uz pomoć Boga i Učitelja možemo dovršiti svoj put, postići MOKŠU. Da bismo se oslobodili spona karme i kruga ponovnog rađanja i umiranja, trebamo pomoć duhovnog Učitelja kao prenosioca Božije milosti. Božija milost nije ograničena na jednu vjeru ili jednu naciju - sveci i Učitelji rađaju se u svakom dobu. Istinski Učitelj je onaj koji je postigao jedinstvo s Bogom i zato je izvan svih dvojnosti.

GURUR BRAHMA, GURURU VIŠNU,
GURUR DEVO MEHEŠVARA,
GURUR SAKŠAT PARABRAHMA
TASMAI ŠRI GURAVE NAMAH
Guru je Brama, Višnu i Šiva (Mahešvara)
On je takođe i Parabraman, najviše Jastvo.
Klanjam se pred Guruom s najvećim obožavanjem.

Tri izvorne sile u svemiru predstavljene su trima glavnim božanstvima, a to su Brahma, Višnu i Šiva: Brahma - stvoritelj, Višnu - održavalac, Šiva - uništitelj (negativnosti u nama) i osloboditelj (od kruga ponovnog rađanja i umiranja). Isto tako kao što te sile djelujun u cijeloj Kreaciji, djeluju i u nama.
Krativnost i stvaralaštvo predstavljaju princip Brahme. Višnuov princip je brižna zaštita i očuvanje prirode, a Šivin princip se izražava u našem nagonu da se očistimo od negativnih osobina, teškoća i da sebi stvorimo radostan i sređen život. Snaga volje je još jedan oblik Šivinog principa u nama.
Parabrahmanova suština postoji u svakom od nas. Ta iskra božanskog svijetla je "motor" našeg duhovnog nagona i našeg mentalnog razvoja. Princip Gurua takođe djeluje u nama vodeći našu dušu prema svijetlu znanja i istine.

Duhovni Učitelj je taj koji nam pokazuje našu duhovnu darmu i prenosi paravidju, duhovno znanje. On nas uči istinskoj vjeri i našoj vezi s Bogom (sat sanatan dharma), koja je iznad svih razlika među vjerama. Duhovni Učitelj nam pokazuje put prema našem pravom Jastvu (Atmi). On učeniku otvara vrata oslobođenja i realizacije Boga.
U svakoj vjeri i u svim narodima i kulturama ovog svijeta nailazimo na princip Učitelj-učenik. Svi veliki Učitelji čovječanstva, koje poštujemo kao božanske inkarnacije, takođe su imale Gurua, Učitelja.Riši Sandip je bio Učitelj Gospoda Krišne, riši Vasištha je bio Učitelj Gospoda Rame, a Rama je bio Hanumanov Učitelj. Jovan Krstitelj je krstio Isusa Hrista, a Isusa su njegovi apostoli zvali Učiteljem.

Na duhovnom putovanju intelektualno znanje nije od pomoći. Riječi i knjige nas mogu nadahnuti, ali nam ne mogu pružiti pravo duhovno vođstvo. Može nas voditi samo onaj koji je prošao prije nas i koji poznaje put.Želimo li se popeti na planinski vrh, biramo vodiča koji poznaje planinu iz vlastitog iskustva, ne samo iz geografskih karata. Kako će nam osoba, koja poznaje jedino geografsku kartu, reći kakav je uspon, koje teškoće na putu se javljaju i kako ih treba savladati i koji put je najbolji da nas dovede do cilja?

Jedini vrijedan našeg potpunog povjerenja je BRAMAHNIŠTHA ŠROTRIJA SATGURU (Učitelj koji je doživio Boga, koji je usvojio mudrost svetih spisa i koji je sposoban to znanje prenijeti drugima), koji je već utro put i stigao na cilj. Samo Satguru zna smjer i način na koji nam može pomoći u svim okolnostima. Bog je svuda, sveprisutan, ali ipak put do Boga moramo tražiti u svojoj svijesti, istovremeno se čvrsto držeći za komad konopa koji nas vodi.Na sanskritu se taj "komad konopa koji nas vodi" naziva Guruom. Uz pomoć Satgurua, učenik će na kraju stići do cilja.

PAŠU ČAKRE - životinjske čakre

Energetski centri u stopalima i nogama poznati su kao pašu čakre, niže ili životinjske čakre. Čitavo područje, od nožnih prstiju do kukova, sadrži životinjske nivoe svijesti - stanje svijesti nižeg stepena razvoja od ljudske vrste.
Budući da smo rođeni u ljudskom tijelu, moglo bi se pomisliti da su sve životinjske sklonosti uklonjene i da su već iza nas. Ipak, to je samo djelimično tačno. Naše srodstvo sa životinjskim carstvom bliže je nego što bi mnogi ljudi željeli priznati. U razdoblju razvoja zametka, čovjek prolazi kroz iste faze kao i životinje, i čak na kratko pokazuje spoljne karakteristike ribe, gmizavca i vodozemca. Naravno, te se odlike izgube, no način rasta u materici jasno pokazuje da ostaci tih evolutivnih stupnjeva još postoje u građi naših gena i da su pohranjeni u našem DNK-u. Oni takođe utiču na našu svijest i psihu.
To nasljedstvo životinjske svijesti leži u nižim čakrama. Zato savjetujemo da se ne rade vježbe koje koncentraciju usmjeravaju na stopala i noge, jer energija proizvedena u nižim čakrama vuče um prema dolje, prema pimitivnom nivou, premda se to ne može odmah primijetiti. Ispočetka, čovjek može postati svjestan ugodnih osjećanja, pojačanja vitalnosti, snage i samopouzdanja, no trajne posljedice takvih vježbi sadrže veliku opasnost. U krajnjim slučajevima, mogu prouzrokovati vrlo tešku depresiju, mentalne konfuzije i gubitak senzibilnosti. U nama počinju vladati nagoni i oni na površinu iznose razarajuće emocije poput požude, bijesa i nasilnosti. Dugoročno, sposobnost ljudskog razumijevanja i saosjećanja gubi se usredsređivanjem na niže čakre.
Ipak, niže djelove tijela i energetske centre ne treba potpuno zanemariti. Svaki dio tijela je nužan i vrijedan. Da bismo bili „potpuna“ osoba, trebamo „potpuno“ tijelo, gornje i donje udove. Stopala su vjerni pomagači, nose nas svuda kuda naši koraci vode. Kao i svim drugim djelovima našeg tijela, treba im iskazati dužno poštovanje i brigu.
Iz Biblije znamo da je Gospod Isus Hrist tokom Posljednje večere oprao svojim učenicima noge, a isto nalazimo i u indijskom epu Mahabharati, đe je Gospod Krišna obavio istu službu za Maharšija Vjasu. Ta nas djela služenja podsjećaju da je Bog sišao na Zemlju da nam pomogne pročistiti niže čakre i na taj način izbriše zadnje ostatke životinjskih sklonosti i niskih nagona. Kada svoja stopala održavamo „čistima“, niže čakre takođe postaju čiste.
Kako da „pročistimo“ svoja stopala? Tako da usmjeravamo svoje korake prema svetim mjestima i duhovnom društvu kao i prema onim mjestima đe je naša pomoć potrebna. Postoji mudra, stara izreka:

„Bog ti je dao stopala i omogućio ti da usmjeriš svoje korake prema Njegovom hramu i prema dobroti. Podario ti je ruke, ne samo da njima uzimaš, već da prije svega – daješ! Radi dobrih ljudi i molitava, On ti je dao jezik. Uši ti je darivao da ti omogući da čuješ istinu i pozive u pomoć svojih bližnjih. Oči ti je dao da uživaš u ljepoti svijeta koji je On stvorio“.

Da biste uklonili karme i održali čakre čistima, svakog jutra usmjerite prve korake prema svom oltaru i zamolite Boga za zaštitu i vođstvo tokom čitavog dana koji predstoji. Završite svoj dan sa satsangom, čitanjem iz svetih spisa, molitvom i meditacijom. Kada je vaš um na takav način usmjeren prema Bogu, na početku i na kraju dana, tada će biti ispunjen duhovni osjećajima i mislima punim ljubavi, a vaš će cjelokupni rad biti uspješan i smislen na svaki način.
Svako od naših čula ima zadatak koji je Bogu ugodan, ali nam je Bog podario i slobodnu volju, pa su odluka i odgovornost za ono što činimo s Njegovim darovima potpuno naši.


ČATURDAŠAN LOKA – četrnaest kosmičkih nivoa

Atma, čiji izvot je SATJALOKA (nivo stvarnosti Boga), na svom putu kroz stvarnost i vrijeme prolazi kroz razne kosmičke nivoe, dok ponovo ne stigne do svog pravog doma.
U indijskoj kosmologiji postoji 14 kosmičkih nivoa koji se nazivaju sedam viših i sedam nižih loka. Zemlja je smještena na početku viših svjetova, šest nivoa je iznad i sedam ispod nje.
Ti svjetovi nijesu mjesta u fizičkom smislu te riječi, već su to područja svijesti. Svi oni postoje na Zemlji kao i u svima nama.

Sedam nižih nivoa su: ATAL, VITAL, SUTAL, RASATAL, TALATAL, MAHATAL I PATAL. Stanovnici tih nivoa su bića čija priroda teži senzualnosti i nasilju i koja imaju niži nivo svijesti.

Viši nivoi oslikavaju duhovnu evoluciju ljudi. Svaki nivo ima svoju čakru. Naše mjesto polaska je Zemlja (BHURLOKA), u muladhar čakri. Astralni nivo (BHUVARLOKA) smješten je u svadhišthan čakri. Zatim immo iskustvo raja (SVARLOKA) u manipur čakri, a u anahat čakri smo primljeni na nivou svetaca (MAHARLOKA). U višuddhi čakri prolazimo kroz kosmičke sfere bića svijetla (ĐANARLOKA). Disciplinom i pročišćenjem stičemo jasnoću znanja i mudrosti u agja čakri (TAPARLOKA). U sahasrar čakri konačno ulazimo u sferu apsolutne istine i stvarnosti (SATJALOKA).

....................http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/st5.jpg


....................http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/Umag6.jpg

....................http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/ri6.jpg


....................http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/Umag4.jpg

....................http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/Rest1.jpg


....................http://i245.photobucket.com/albums/gg53/seka-photo/za%20forum/ri4.jpg

MANTRA - snaga ostvarena u riječi

Mantra je slog, riječ ili niz riječi s visoko duhovnom vibracijom. Mantrama se može uticati na sve elemente i energije u svemiru, mantrama se oni mogu i usmjeravati. Zbog toga je mantra najbolja pomoć u buđenju svijesti.
Postoje tri vrste mantri: MOLITVA, GURU MANTRA I BIĐA MANTRA.
MOLITVA je način komunikacije s Bogom.
GURU MANTRA predstavlja suštinu molitve i "usidrava" nas u Bogu, Atmi i najvišem Jastvu. Ona je prva inicijacija koju Učitelj daje učeniku na duhovnom putu.
Mantra je živa riječ: ona je poput sjemena što izrasta u snažno stablo, cvjeta i rađa obilje plodova. U sebi sadrži ogromnu moć napredovanja i obogaćivanja, ali samo ako je učenik uvijek nosi u svom umu i svakodnevno ponavlja. Neprekidno ponavljanje mantre pročišćava svijest i um i otklanja karme gotovo na isti način na koji i hodanje istim putem po korovu uništava korov. Samo oni koji nastave raditi sa tim darom svog Učitelja, mogu ubrati i njegove plodove. Ako se mantra neđe makne i pospremi, uvenuće kao cvijeće bez vode.
BIĐA MANTRA je još finija vibracija i čini bit Guru mantre. Njen učinak se najbolje razvija u dubokoj meditaciji. Budući da djeluje na astralnom nivou, utiče na smjer naše sudbine. To nije tako neobično kako se u prvom momentu može učiniti. Mantra je vibracija, zvuk. Ispitivanja su dokazala da određeni zvuci podstiču rast biljaka i da mogu čak i da izliječe bolesti. To dokazuje da vibracijska energija utiče na TATVE (suptilne elemente).
Uopšteno, duhovne mantre su na sanskritu i imaju važnu ulogu u buđenju čakri. Razlog za to potiče još od stvaranja Kreacije. Gospod Šiva je lično prenio sanskritski jezik ljudima.Glasovi sanskrita poznata su i kao DEVE. Riječ deva ima tri značenja: božanstvo, zaštitnik (ili anđeo zaštitnik) i kosmička vibracija. Kada u meditaciji ponavljamo mantru koja pripada čakri, sjedinjujemo se s osobinama i vibracijskim energijama čakre i time u sebi budimo njene osobine. Šiva je donio DEVE na Zemlju u obliku slova i zbog toga se glasovi sanskrita zovu devanagari, "stanovnici božanskog svijeta".
Sanskrit nije jezik koji se samo govori, on se intonira i izgovara na vrlo osobit način. Na žalost, danas je to znanje uveliko izgubljeno. U sanskritu postoje 52 slova, jednako broju nivoa u svemiru. Kako ti nivoi postoje i u nama, sanskrit je jezik-ključ našeg unutrašnjeg svijeta. U meditaciji, kada smo duboko uronjeni u kosmičke sfere, pokatkad vidimo odgovarajuća sanskritska slova i mantre i osjećamo tatve i osobine koje u s njima povezane.
Vibracije mogu biti čujne i nečujne. Na primjer, misli i osjećanja ubrajaju se u nečujne vibracije. No, one nijesu manje djelotvorne od izgovorene riječi. Naprotiv! Nakon smrti, duša je na astralnom nivou vođena nečujnim duhovnim vibracijama. Vibracija mantre vodi dušu direktno u svijetlo spoznaje.

Učitelj uvijek prenosi GURU MANTRU drugome u skladu s drevnom i poštovanom tradicijom Učitelj-učenik. Ona ne djeluje kao sugestivna formula, poput „ja sam dobro“, „osjećam Božiju prisutnost“ ili „ u meni je mir“, što služi samo za smirivanje uma. Umjesto toga, Guru mantra radi na takav način da se duhovna moć, sadržana u vibraciji jedne ili više riječi, u nama ostvari.
Duhovna mantra uvijek sadrži riječ OM i ime božanske inkarnacije. To ime ima puno značenja, ono ima veću duhovnu snagu nego osoba. U imenu Gospoda koje ponavljamo u mantri sadržana je čudesna moć koja sve čini mogućim.

NADIJI - energetski kanali

Nadiji su energetski kanali kroz koje teče PRANA - božanska energija, život i svijest. U ljudskom tijelu postoji suptilna, savršena mreža sačinjena od 72000 nadija koji tu životnu energiju sprovode kroz čitavo tijelo. Na fizičkom nivou, nadiji odgovaraju nervnom sistemu, ali njihov uticaj se prostore i izvan tijela, u astralni i duhovni nivo našeg postojanja. Ako svi nadiji rade ispravno, zdravi smo i srećni. No, gotovo svako od nas ima poneki fizički ili psihički problem, što znači da neki nadiji ne rade kako treba, pa ih treba uravnotežiti.
PRANA je svjesna energija, što znači da nadiji takođe prenose i svijest. Putem nadija čovjek može viđeti i čuti ono što se nalazi na velikoj udaljenosti, kao i kretati se na drugim nivoima svijesti. Postoji brojni izvještaji o ljudima koji su doživjeli kliničku smrt i vratili se u život. Gotovo svi oni opisuju kako su putovali kroz tunel na čijem kraju je sijalo svijetlo. Taj tunel je nadi kroz koji život napušta tijelo.
Ta iskustva s tunelom se mogu i nama dogoditi u snovima i tokom astralnog putovanja. Kad se to događa, mi nijesmo izvan tijela, samo smo u povišenom stanju svijesti. Nadiji nam omogućavaju da odlazimo na mentalna istraživačka putovanja po cijelom svemiru. Uz njihovu pomoć naša svijest može otići na bilo koje mjesto koje poželimo, a da se pri tome naše tijelo ne pomakne ni malo.

Tri nadija su posebno važna: IDA, PINGALA I SUŠUMNA.

*IDA počinje na lijevoj strani tijela i predstavlja Mjesečev princip
*PINGALA počinje na desnoj strani tijela i simboliše Sunčev princip
*SUŠUMNA prolazi kičmenim kanalom i predstavlja svijest.

Na fizičkom nivou, PINGALA ima svoj ekvivalent u simpatičkom nervnom sistemu, IDA u parasimpatičkom, a SUŠUMNA u centralnom nervnom sistemu.
Mjesec simboliše um i njegove promjenljive osjećaje, a Sunce predstavlja intelekt. Kao što se stalno mijenjaju naše misli i osjećaji, tako i Mjesec stalno mijenja svoj izgled. Intelekt je, pak, stabilan i stalan princip poput Sunca. Samo tada kada preovladavaju sklad i ravnoteža između Mjesečevog i Sunčevog sistema, zdravi smo i sposobni da se mentalno i duhovno razvijamo.
Nadije možemo aktivirati i uskladiti putem daha. Kada u pranajami dišemo kroz lijevu nozdrvu, utičemo na ida nadi. On hladi, smiruje i osvježava tijelo i um, poput srebrnaste Mjesečeve svjetlosti. Pingala nadi, na koji utiče disanje kroz desnu nozdrvu, ima zagrijavajuće i aktivirajuće djelovanje, isto kao što Sunčeva svjetlost grije Zemlju i podstiče rast vegetacije.
Ida i pingala počinju u mozgu, otprilike u nivou hipofize (Agja čakra). Ida ima uticaj na desnu stranu mozga, a pingala na lijevu. Da bi održali ravnotežu, oba nadija prolaze zmijolikim krivudanjem s jedna strane tijela na drugu. U tačkama u kojima se ukrštaju takođe se ukrštaju i sa centralnim nadijem, sa sušumnom. Na tim mjestima, na kojima se susreću snaga i zračenje Sunca i Mjeseca, zajedno sa pojačavajućim uticajem sušumne, stvaraju se vrlo snažni energetski centri koje nazivamo ČAKRAMA.
Prvo ukrštanje nadija na vrhu kičme stvara grleni centar (višudi čakru), a posljednje, na kraju kičmenog stuba, korijenski centar (muladar čakru). Ođe ida nadi teče lijevom stranom tijela, a pingala nadi desnom, i upravo je to mjesto na kojem skrivena leži naša uspavana svijest.
Na nekoliko mjesta duž kičme, nadiji stvaraju neku vrstu čvora (GRANTHI). Svaki od tih čvorova predstavlja ključnu tačku našeg duhovnog razvoja. Kada se ti čvorovi razvežu, pokreće se energija koja je u njima smještena i bude se skrivene moći (SIDDHIJI), kao što su moć izlječenja, viđenje prošlosti i budućnosti, viđenje aure i ostale natprirodne sposobnosti.

Drugi nazivi za idu, pingalu i sušumnu su GANGA, JAMUNA I SARASVATI. To su imana tri najsvetije rijeke u Indiji. Ganga i Jamuna teku po površini, a Sarasvati ispod površine zemlje. Sarasvati se na površinu pojavi svake dvanaeste godine. To se događa samo pod određenom konstelacijom planeta i poznato je pod nazivom KUMBHA MELA. Ovaj veliki duhovni praznik Indije održava se na mjestu đe se sastaju te tri rijeke (Sangam), koje pohode milioni ljudi, da bi kupanjem u svetim vodama na tom mjestu stekli oslobođenje od svojih karmi i od kruga ponovnog rađanja.
No, za jogija su te tri božanske rijeke zapravo tri glavna nadija, a agja čakra (centar između obrva), đe se ti nadiji susreću, predstavlja sveto mjesto hodočašća đe jogi postiže oslobođenja.

Baš kao što se tajanstvena rijeka Sarasvati rijetko pojavljuje, sušumna nadi je aktivan samo tokom određenih kratkih razdoblja (na primjer, u zoru i u suton). Kada se tri glavna nadija spoje, tada teče samo jedan tok svijesti: duhovna energija sušumna nadija. Takođe, u dubokoj meditaciji i samadiju, teče ta duhovna energija. Jer, sve dok je sušumna neaktivna, podložni smo stalnim izmjenama ćita vrttija - misli, emocija, briga itd. No, jednom kad sušumna počne teći, valovi uma se smiruju i mi se kupamo u blaženstvu božanske svijesti.

MULADHAR ČAKRA

Baš kao što majčina materica stvara osnovnu pretpostavku za razvoj embriona, muladhar čakra stvara osnovu i početnu tačku našeg duhovnog razvoja. Ona je temelj sa kojeg se penjemo ljestvama čakri, korijen iz kojeg primamo hranu za naš duhovni razvoj. Zbog toga, a i zato što je smještena na najnižoj tački kičme, ispod trtice, ona nosi ime korijenska čakra.
U muladhar čakri leže korijeni KUNDALINI ŠAKTI (duhovne energije) koja je u dubokom, nepomičnom snu. U njoj počivaju i karme iz naših prijethodnih života i iz njih nastaju radost ili žalost, kao iskustva u ovom sadašnjem životu (prarabdha karma). Svako djelo koje činimo ili smo učinili, posije sjeme u muladhar čakri, koje će prije ili poslije izaći na svjetlost dana i odrediti našu sudbinu. U svakom smo životu posadili bezbrojna sjemena koja nastavljaju rasti i razmnožavati se sve dok se ne stvori gusta, neprobojna prašuma.
Muladhar čakra je sjedište nesvjesnog. Ona je poput tamnog, zaključanog podruma o čijem sadržaju imamo samo maglovitu predstavu. Možda tamo ima drtagog kamenja, a možda otrovnih škorpija i zmija. Kad zmija spava, dok je nesvjesna, izgleda kao da je mirna i bezazlena, ali budna može biti izuzetno opasna. Kad probudimo muladhar čakru, kad postane aktivna, osobine za koje uopšte nijesmo pretpostavljali da su u nama, popur razornog bijesa, strasti koja sve iscrpljuje, prećerane želje ili duboko ukorijenjenog gnjeva, mogu izroniti na površinu i zaprepastiti nas. S druge strane, možemo iskusiti i prekrasna osjećanja slobode, radosti, sklada i bliskosti s Bogom. Sva ta iskustva nas čekaju kad otvorimo vrata nesvjesnog i osvijetlomo ga svijetlom znanja. Kada prepoznamo svoju stvarnost u muladhara čakri, naš cjelokupni pogled na svijet može se u trenutku promijeniti.

Jedno pitanje se postavlja često – da li bi bilo bolje ostaviti nesvjesno zakopano i ne dirati ga? Odgovor je da slobodu možemo postići jedino tada kad sve ono što smo sa sobom nosili od početka našeg postojanja iznesemo na svijetlo. Dalji duhovni razvoj je moguć samo ako ono što smo nakupili bude pročišćeno i prerađeno, a sve prepreke iz prošlosti uklonjene.
Ne samo da smo odgovorni za ono što činimo, odgovorni smo i za ono što nećemo da učinimo. U određenim trenucima našeg života nude nam se prilike u kojima treba da odlučimo da li nastaviti dalje raditi i riješiti se sadržaja svog nesvjesnog ili ostati zarobljenik kruga sudbine. Joga je najbolji način za preduzimanje odlučnih koraka za potpuno svjesno čišćenje nesvjesnog. Vođstvo realizovanog Učitelja koji se već uspješno bavio tim procesom, ključno je. On poznaje opasnosti i prepreke na tom putu, a razumije i osjećanja i svjestan je našeg stanja. A povjerenje u Učitelja obavezan je preduslov za uspjeh. Na ovom stepenu duhovnog razvoja, poput nježnih biljčica smo koje treba poduprijeti i zaštiti od oštrih vremenskih nepogoda. Učitelj nam daje potrebnu potporu, jer je on čvrst i postojan poput Himalaja.
Glavni simbol muladhar čakre je SLON SA SEDAM SURLI. To je simbol mudrosti koja je skrivena u ovoj čakri.
Biđa mantra muladhare je LAM, zvuk duhovnog buđenja. Taj zvuk opušta i uklanja blokade u toj čakri i pokreće njenu energiju. Tako počinje proces buđenja naših uspavanih snaga i njihovo podizanje u svijest. Iz prošlosti izranjaju prekrasna, iscjeljujuća iskustva koja nam daju snagu i nadahnuće da nastavimo dalje, ali isto tako moramo proći i kroz bolne osjećaje u ovoj čakri. Zakopane povrede i razočarenja koji su bili duboko urezani u našu svijest izlaze na površinu kako bi konačno mogli biti iscijeljeni i razriješeni.
Razočarenje nije nužno nešto negativno. Ono predstavlja prelaz, korak u našem razvoju, učenje. Svaki korak u našem životu kojim nešto učimo praćen je ispravljanjem neke pogrešne ideje, otrježnjenjem. Muladhar čakra je često do ruba puna bolnih otrježnjenja. No, kad s mudrošću radimo na prolazu kroz te nevolje, one se preoblikuju u vrijedna iskustva i mogućnosti za razvoj.
Lotosov cvijet ove čakre ima četiri latice, što označava četiri strane svijeta. Četiri latice takođe simbolišu četiri stadijuma razvoja života na ovoj planeti: biljke, jednostavne životne oblike poput bakterija i jednoćelijskih organizama, životinje koje polažu jaja poput riba, gmizavaca i ptica, sisavce i na kraju ljude.
Božanstvo muladar čakre je ŠIVA u obliku Gospoda životinjskog svijeta. Šiva znači svijest i oslobođenje i drži pod kontrolom životinjske sile, jer je muladhar čakra granica između životinjsk