F.M. Dostojevski, pionir psiholoshkog romana, postavio je slichno pitanje svom glavnom junaku, koji je pao na tom testu. Za pocinjeni zlochin je platio kaznu.

Jeste li vi dovoljno jaki, kao shto je to bio Napoleon ?
Ne zamjerite, neshto sam pod utiskom svega shto se deshava u svijetu i kod nas...Samo me zanima kako ti ljudi zhive poslije tih 'djela'..Ako su uopshte ljudi

nisam,definitivno.

idi lezi..
Mishljenja sam da niko ne zna shta nosi u sebi..sve dok ne dodje u tu situaciju kad se covjek dijeli na pola odnosno kad su razum i instinkt u konfliktu.. covjek je nekad, igrom sluchaja prinudjen na to..rat, samoodbrana..Ali, znajuci sebe, definitivno bi bilo pogubno za mene i moj dalji zhivot.. Vjerovatno bih i ja zavrshila s 'metkom u chelu' (presudila bih samoj sebi)...

ne znam,mislim da ne,ali neka bude ne znam....

u bijesu covjec nije svjestan sta sve moze da uradi...pretvori se bukvalno u zivotinju i kladim se da tad uopste ne razmislja hladne glave.
kad bi mi se nesto tako desilo,ne daj Boze,vjerovatno bi se ispostavilo da sam poremecena osoba jer mislim da ubijati(bilo jednog covjeka ili siroke narodne mase)osim kad nije u samoodbrani,nije djelo normalnog covjeka.
bilo da zakoljem,upucam ili nesto tako covjeka u samoodbrani ili u nekontrolisanom bijesu ne bih mogla spavati sam tim.pogotovo kad vidim lice na samrti...
uzas...daleko bilo od nas

Ne...

Razdvojte ubijanje za lovu, krađa, bijes. Rat je nešto drugo, duga istorija treninga hiljadama godina u svim nacijama. A vojnici i ne dobijaju zadatak da ubiju čovjeka već ono zauzeti brdo, zadržati, .... Jednostavna ali uspješna primjena psihologija.

Al da bi brdo zadrzao moras se odbraniti,pa makar i ubio.e kakav je mene jad ubio od zadrzavanja,osvajanja...

ne.

ne..

Ni ja!

ne znam :toobad:

Vjerovatno ako je u pitanju borba u ratu, mada ni za to nisam bas siguran. Samo pretpostavka ;)

NE!!!

"Za svoj cilj ja sam spreman da umrem, ali ni za kakav cilj, moj prijatelju, nisam spreman da ubijem."

-- Gandhi

Pa, ne znam...
Nadam se da neću doć u takvu situaciju ali u slučaju da dođem opet se nadam da bih mogao.

Kao prvo, ne bih mogla da ubijem ni mrava, a kamoli čovjeka.
A kao drugo, da ubijem nekog insekta, nekoliko dana bi mi to bilo na savjesti. A o ljudima ne želim ni da razmišljam.

U samoodbrani verovatno, ali bez psiholoshkih posledica sumnjam. ;)

Bogu beskrajno hvala sto me nikada nije uveo u iskusenje ovoga tipa. Zelio bih da tako i ostane. Glasao sam za opciju br.3, jer bas zato sto nisam bio u prilici, NE ZNAM.

Ne znam stvarno, jos me niko nije naveo na iskusenju. Mada nikad se ne zna.

Mislim da je nemoguce napraviti tako nesto i nastaviti mirno zivjeti. Istina, nisam bila u prilici,hvala Bogu da nisam, ali mogu da tvrdim da svaki covjek koji ima i malo savjesti ne bi mogao da ostane u zdravoj pameti...A svi znamo koliko je imamo...

U nečemu su, ipak Grci prednjačili... Svako zlo se čini iz neznanja.

Ne mogu vi nista rec, sto nebi probala.

nisam