"Pozitivnih signala za dobar zavrsetak nedjelje mislim da ima dovoljno"
Bojim se da ce sve te pozitivne signale anulirati jednostrano proglasenje nezavisnosti Kosova koje se priprema za 17.02, tj. u nedjelju.
Jos ako ovi nasi priznaju nezavisnost, eto ti nemira u CG. Tek onda smo na*ebali

"Pozitivnih signala za dobar zavrsetak nedjelje mislim da ima dovoljno"
Bojim se da ce sve te pozitivne signale anulirati jednostrano proglasenje nezavisnosti Kosova koje se priprema za 17.02, tj. u nedjelju.
Jos ako ovi nasi priznaju nezavisnost, eto ti nemira u CG. Tek onda smo na*ebali

Neće priznat odma (što je možda još gore na duži rok).

Ovako ko je u kesu prizeljkuje da jos padaju cijen, ko je u akcijama prizeljkuje skok cijena.
Najbolje je ko je i u akcijama i u kesu a valja imati malo i zlata ;)

:icecream:

Eto vidis

... Jos ako ovi nasi priznaju nezavisnost, [B]eto ti nemira u CG. Tek onda smo na*ebali

Ima jedan broj ljudi u CG koji ili vjeruju zaista u to (da su u CG zbog Kosova mogući nemiri) ili bi voljeli da vjeruju u to. Ne znam koji je đavo, tek zaista sam željan da čujem na čemu ljudi temelje to uvjerenje.
Mislim, nije u redu izreći takvu tvrdnju a ne pružiti nikakav dokaz za to. Ovo čitaju i ljudi koji ne žive u CG i nema potrebe da ih prepadamo nekim mogućim problemima koji eto "samo što nisu".
Nezadovoljstvo epilogom kosovske priče sigurno postoji dominantno među Srbima u CG i među jednim brojem Crnogoraca, ali da crnogorsko priznanje Kosova može dovesti do nemira...mislim, ne pretjerujmo.
U kojim prilikama se koristi termin "nemiri"? Isključivo kod nasilnih demonstracija koje obično podrazumijevaju veliki broj učesnika. U CG je trenutno tolika apatija da sad Hrist siđe s neba nebi okupio 2000 ljudi. Narod u CG neće izaći da protestuje ni da veknu hljeba dignu na 5 e, a kamoli za nečim što se dešava u drugoj državi.
Nakon što CG prizna Kosovo (a to će biti najvjerovatnije istog dana kada to dogovorno urade i ostale države regiona), očekujem protest par stotina ljudi, jednu bježaniju iz skupštinske sale prosrpskog dijela opozicije i par kataklizmičnih saopštenja za javnost jedne ozbiljnije opozicione stranke i par njenih kombi satelita.
Čak sam spreman da se opkladim da ni u sred Srbije, sem kamerne atmosfere, neće biti ičeg vrijednog pomena. Iz ugla potencijalnog investitora sa Zapada jedino odustajanje Srbije od SSP i puta ka EU može imati uticaja na njegovu odluku da li da investira tamo.
Dakle, ajmo hladne glave i bez emocija, da razmislimo šta je to jedino sigurno:
1. Kosovo će biti nezavisno
2. Crna Gora će priznati Kosovo (to jedino može biti odloženo za poslije predsjedničkih izbora)
3. Odnosi SAD i EU sa Rusijom će se još malo zakomplikovati.

Sve u svemu - "Tresla se gora,rodio se miš!"

I još jednom ponoviću moj stav, da se razlozi za trenutno stanje crnogorskog tržišta HoV nalaze uglavnom u CG.

Ima jedan broj ljudi u CG koji ili vjeruju zaista u to (da su u CG zbog Kosova mogući nemiri) ili bi voljeli da vjeruju u to. Ne znam koji je đavo, tek zaista sam željan da čujem na čemu ljudi temelje to uvjerenje.
Mislim, nije u redu izreći takvu tvrdnju a ne pružiti nikakav dokaz za to. Ovo čitaju i ljudi koji ne žive u CG i nema potrebe da ih prepadamo nekim mogućim problemima koji eto "samo što nisu".
Nezadovoljstvo epilogom kosovske priče sigurno postoji dominantno među Srbima u CG i među jednim brojem Crnogoraca, ali da crnogorsko priznanje Kosova može dovesti do nemira...mislim, ne pretjerujmo.
U kojim prilikama se koristi termin "nemiri"? Isključivo kod nasilnih demonstracija koje obično podrazumijevaju veliki broj učesnika. U CG je trenutno tolika apatija da sad Hrist siđe s neba nebi okupio 2000 ljudi. Narod u CG neće izaći da protestuje ni da veknu hljeba dignu na 5 e, a kamoli za nečim što se dešava u drugoj državi.
Nakon što CG prizna Kosovo (a to će biti najvjerovatnije istog dana kada to dogovorno urade i ostale države regiona), očekujem protest par stotina ljudi, jednu bježaniju iz skupštinske sale prosrpskog dijela opozicije i par kataklizmičnih saopštenja za javnost jedne ozbiljnije opozicione stranke i par njenih kombi satelita.
Čak sam spreman da se opkladim da ni u sred Srbije, sem kamerne atmosfere, neće biti ičeg vrijednog pomena. Iz ugla potencijalnog investitora sa Zapada jedino odustajanje Srbije od SSP i puta ka EU može imati uticaja na njegovu odluku da li da investira tamo.
Dakle, ajmo hladne glave i bez emocija, da razmislimo šta je to jedino sigurno:
1. Kosovo će biti nezavisno
2. Crna Gora će priznati Kosovo (to jedino može biti odloženo za poslije predsjedničkih izbora)
3. Odnosi SAD i EU sa Rusijom će se još malo zakomplikovati.

Sve u svemu - "Tresla se gora,rodio se miš!"

I još jednom ponoviću moj stav, da se razlozi za trenutno stanje crnogorskog tržišta HoV nalaze uglavnom u CG.


Oleg, mislim da pogresno rezonujes neke stvari. No... Ti si vjerovatno veci crnogorac no svi mi odje, pa branis CG od mene. Nemoj, pusti zivota ti.
Rijec "nemiri" u mojem postu je trebalo da znaci ono sto su predstavnici prosrpski orjentisanih politickih partija najavljivali, a to je poziv istomisljenicima da izadju na ulice u slucaju priznavanja nezavisnosti Kosova od strane vlade CG.
Nisi cuo za to ili.... Mislis da to nece imati efekta u konkretnom slucaju?
Sjecas li se govora mitropolita Amfilohija ispred crkve sv. Djordja uoci pravoslavne Nove godine?Ako nisi prisustvovao, onda si mogao da procitas. Pisalo se o tome dosta.
Mislis li da taj govor nema svoju tezinu?
Mislis li da u Cg nema ljudi koji su spremni da svoj zivot daju u ratu, za ocuvanje srpstva na Kosovu?
Ne mislim da je to dobro, ne prizivam zle duhove i nemam namjeru da srbujem po forumu.
Zelim samo da kazem da ce sve to uticati na odlaganje pozitivnog trenda kojeg cekamo kao ozebli sunce.

U potpunosti se slazem s tobom ...kome je vise do nemira i ratova

Slazem se sa Olegom...

Mislis li da u Cg nema ljudi koji su spremni da svoj zivot daju u ratu, za ocuvanje srpstva na Kosovu?

Ne znam za Olega, ali ja odgovorno tvrdim da nema. Jedino na mekšinu i nejač.

...Mislis li da u Cg nema ljudi koji su spremni da svoj zivot daju u ratu, za ocuvanje srpstva na Kosovu?...
:toobad:

Nijesam bio dugo u CG, ali mogu ti reći da u Srbiji nema takvih ljudi. Nema ih čak ni među onima koji su došli ovdje sa Kosova.
Ne znam zašto tako misliš...

:toobad:

Nijesam bio dugo u CG, ali mogu ti reći da u Srbiji nema takvih ljudi. Nema ih čak ni među onima koji su došli ovdje sa Kosova.
Ne znam zašto tako misliš...

Ha,ha, pustite Tomu da pobijedi pa ces se iznenaditi koliko ih je. I koliko ih je briga za Vize, Berzu i kurs dinara.

Ha,ha, pustite Tomu da pobijedi pa ces se iznenaditi koliko ih je. I koliko ih je briga za Vize, Berzu i kurs dinara.

toma nece da pobijedi. niti radikali zele vlast.oni se toga plase. pa u najuzem rukovodstvu stranke imaju 5-6 ljudi da je zavrsilo fakultet. zamislite vladu koju bi radikali sastavili. oni samo galame i to dobro rade i jos bolje naplacuju.

Ima jedan broj ljudi u CG koji ili vjeruju zaista u to (da su u CG zbog Kosova mogući nemiri) ili bi voljeli da vjeruju u to. Ne znam koji je đavo, tek zaista sam željan da čujem na čemu ljudi temelje to uvjerenje.
Mislim, nije u redu izreći takvu tvrdnju a ne pružiti nikakav dokaz za to. Ovo čitaju i ljudi koji ne žive u CG i nema potrebe da ih prepadamo nekim mogućim problemima koji eto "samo što nisu".
Nezadovoljstvo epilogom kosovske priče sigurno postoji dominantno među Srbima u CG i među jednim brojem Crnogoraca, ali da crnogorsko priznanje Kosova može dovesti do nemira...mislim, ne pretjerujmo.
U kojim prilikama se koristi termin "nemiri"? Isključivo kod nasilnih demonstracija koje obično podrazumijevaju veliki broj učesnika. U CG je trenutno tolika apatija da sad Hrist siđe s neba nebi okupio 2000 ljudi. Narod u CG neće izaći da protestuje ni da veknu hljeba dignu na 5 e, a kamoli za nečim što se dešava u drugoj državi.
Nakon što CG prizna Kosovo (a to će biti najvjerovatnije istog dana kada to dogovorno urade i ostale države regiona), očekujem protest par stotina ljudi, jednu bježaniju iz skupštinske sale prosrpskog dijela opozicije i par kataklizmičnih saopštenja za javnost jedne ozbiljnije opozicione stranke i par njenih kombi satelita.
Čak sam spreman da se opkladim da ni u sred Srbije, sem kamerne atmosfere, neće biti ičeg vrijednog pomena. Iz ugla potencijalnog investitora sa Zapada jedino odustajanje Srbije od SSP i puta ka EU može imati uticaja na njegovu odluku da li da investira tamo.
Dakle, ajmo hladne glave i bez emocija, da razmislimo šta je to jedino sigurno:
1. Kosovo će biti nezavisno
2. Crna Gora će priznati Kosovo (to jedino može biti odloženo za poslije predsjedničkih izbora)
3. Odnosi SAD i EU sa Rusijom će se još malo zakomplikovati.

Sve u svemu - "Tresla se gora,rodio se miš!"

I još jednom ponoviću moj stav, da se razlozi za trenutno stanje crnogorskog tržišta HoV nalaze uglavnom u CG.

Odlicno,samo ne mislim da ce CG zuriti previse,vec suprotnom.mislim da je interes za CG da ima dobre odnose sa Srbijom.Sto se mene tice,nikad Kosovo ne treba ni priznati.


Mislis li da u Cg nema ljudi koji su spremni da svoj zivot daju u ratu, za ocuvanje srpstva na Kosovu?
.

nema.ja poticem iz sreedine opterecene ratovima,srpstvom,dobrovoljnim javljanjem... pa to mislim.to je zavrsena prica.

Napomena moderatorima da je ovo jedno razjasnjenje situacije,da ljudi koji nisu iz CG shvate u cemu je rijec po pitanju bezbjednosti.

Vidim da je post prebačen na podforum koji obrađuje politiku. Pa kad je već tako dodao bih nešto...Muka mi je više od tog cmizdrenja da se Srbima nanosi neka nepravda dosad neviđena u Svijetu. Evo par primjera...
Istočna Pruska je pokrajina iz koje je nastala Pruska, država koja je krenula u ujedinjenje Njemačke. Istočna Pruska je postojbina Tevtonskih vitezova, koji su proslavili njemačko oružje širom Evrope, proširali njemačke zemlje do Ladoškog jezera (blizu današnjeg St.Petersburga), uzdigli njemačku srednjovjekovnu carevinu Fridriha Barbarose, a njih stotinjak su bili lična garda srpskog cara Dušana sve dok ga grčki popovi "fanarioti" nijesu otrovali.
E ta Istočna Pruska, koja je velika ko dvije Srbije s Kosovom, i za koju su Njemci govorili da otud stižu "pravi" Njemci, a koja je bila potpuno etnički njemačka, nakon WWII, odlukom velikih sila dodijeljena je Poljskoj. Poljaci su tamo izvršili pravi kulturocid zatirući sve njemačko. Danas tamo živi relativno mali procenat Njemaca, a sva mjesta dobila su poljska imena. Boli li Njemce to? Pa vjerovatno da boli, ali nećete čuti nijednog prosječnog Njemca da traži reviziju odluka Potsdama. Zašto? Pa zato što su to narodi koji razumiju da postoji nešto što se zove "cijena poraza".
A evo primjera đe je neko platio cijenu što ga je drugi oslobodio. Riječ je o istočnoj Poljskoj koja je tokom srednjerg vijeka sezala gotovo do Kijeva, a rat 1939. dočekala kao dio Poljske. Kada su Rusi zajedno s Hitlerom ušli u Poljsku otkinuli su za sebe njen istočni dio koji je nakon rata postao dio SSSR, a danas je to polovina Bjelorusije. U međuvremenu su Rusi(Bjelorusi) "ohrabrili" gotovo sve Poljake da odu iako je to njihova zemlja na kojoj su živjeli vjekovima.
Istanbul je turski iako je u njemu vjekovima bio centar prve čiste i ujedinjene grčke države. Pa Grci žive nekako. Slično je i sa Malom Azijom koja je puna tragova vjekovnog grčkog prisustva. Ko ne zna, 1913. dogovorom Grčke i Turske izvršeno je preseljenje 400000 Grka iz Male Azije u Grčku i 1000000 Turaka sa Balkana u Tursku.
Procjenjuje se da je u Dalmaciji i Istri (a do 1815. i u Boki) od ukupnog oko polovina življa bilo Italijani ili italijanskog porijekla. Taj živalj je glavom bez obzira bježao pred Titovim partizanima, a mnogi nijesu utekli i nekoliko hiljada ih je završilo 1945. u "fojbama" (jamama) pod optužbom za saradnju sa okupatorom. Nezadovoljstva u Italiji ima, ali ne i pjevanja o Istri i Dalmaciji kao o vjekovnoj italijanskoj zemlji.
Flandrija je vjekovna holandska zemlja, ali je 1830. ušla u sastav Belgije kojom su 170 godina dominirali Valonci kojih ima gotovo slično ko i Flamanaca. Valonci su narod franačkog porijekla, a Flamanci Holanđani (dakle Germani). Nikada Holandija nije prekidala odnose sa Belgijom već naprotiv bila jedan od najboljih susjeda iako Flamanci (Holanđani) tek sad dobijaju neka prava koja više od vijeka uživaju Valonci. Da ironija bude veća, Flandrija je znatno bogatija pokrajina od Valonije.
Itd, itd, itd,..
Moguće je takvih primjera navodit do sjutra ujutru.

Samo da prijavim da sam kliknuo Olegu na vagu za ovaj post.

Samo da prijavim da sam kliknuo Olegu na vagu za ovaj post.

Hvala stari druže.

Kad olovka zataji ulica neizbježna

Čudni su mi bili stavovi profesora na početku moje 33-godišnje pilotske karijere, jer su svi isticali da se ta teška profesija može savladati samo ako se utreniraš u savladavanju svih strahova, uključujući i onaj od smrti, ako potpuno savladaš meteorologiju koja je u avijaciji često bila uzrok smrti i ako spoznaš da sekunda nije trenutak nego je vremenski period. Iako je to zvučalo pretjerano i naduvano, uvjerili smo se da su to veoma egzaktni naučni postulati, plaćeni sa preko milion pilotskih života od postanka avijacije. Nauka je jasna, osim dva urođena, svi ostali strahovi su stečeni i mogu se savladati. Naravno, to treba i znati i utrenirati. Činjenica da sam u ulozi instruktora, komandira i komandanta izveo preko hiljadu uspješnih pilota i da sam sam 31 godinu sjedio na katapultu sugeriše da o strahovima znam skoro sve. Međutim, strahovi u Crnoj Gori su potpuno specifični.
Nema države u svijetu u kojoj teoretičari i političari kao papagaji ne ponavljaju o raspodjeli vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu. Jednako to ponavljaju i oni u demokratskim i oni u nedemokratskim režimima. Na našim prostorima skoro da se ne može čuti da je ovo samo forma, a da je suština ove podjele, ne u podjeli vlasti, nego u raspodjeli straha. Istina, demokratski vokabular je napredovao, pa su umjesto pojma "strah" prihvaćeni pojmovi "respekt", "poštovanje" i "odgovornost". Naime, u demokratskim sistemima, zbog mehanizma smjenjivosti, vlast ima strah od građana; građani, zbog sistema normi i sankcija, imaju strah od zakona, a zakone donosi vlast. Proističe da je u demokratskim sistemima pravilna raspodjela straha osnov raspodjele vlasti. U nedemokratskim sistemima, bilo totalitarnim ili autokratskim, stvar je potpuno obrnuta: građani ne poštuju zakone (vlast im to toleriše do praga sopstvene ugroze), zakone suštinski donose interesne grupe ili pojedinac autokrata (forma većine se lako napravi), a građani, umjesto od zakona, strah imaju od vlasti.
Ako analiziramo smjene vlasti u Crnoj Gori od njenog međunarodnog priznanja na Berlinskom kongresu 1878. godine, zaključićemo: kralj Nikola je vladao 40 godina - otišao je svrgavanjem; Karađorđevići su vladali 23 godine - otišli su svrgavanjem; komunisti su vladali 44 godine - otišli su svrgavanjem; ovi sadašnji su ušli u dvadesetu godinu vladanja - kako će otići?
Ako, pak, analiziramo kakav je bio odnos populusa prema svim prethodnim vlastima, poslužimo li se valjanom dokumentacijom, doći ćemo do zaključka da su strah, mržnja i obožavanje bili osnovni pokazatelj tog odnosa. Samo je redosljed bio različit. I alati vladanja su uglavnom bili isti: korupcija, mito, ucjene, zastrašivanje, a strah od "magičnog uha i oka" službi se stalno pothranjivao. Iz toga se može zaključiti da je emocionalni aspekt temelj u odnosu između vlasti i populusa, što je po nalazima političkih teorija nedopustivo i krajnje opasno. Zaboravlja se osnovni postulat, da je vlast servis građana i države i ništa drugo. Emocije između populusa i vlasti uvijek proizvode ogromnu štetu.
A kako je sada u nas? Većinska sadašnja vlast je istu osvojila svrgavanjem prethodne pod sloganom "vaše je samo da odete", pod političkim izgovorom AB revolucije. A vlast je uvijek i svuda svrgavana na isti način, ratom ili kroz nekoliko varijanti puča. Naš slučaj je jedan od najtežih. Iz klasičnog civilnog puča ušlo se u četiri krvava rata. I još uvijek nije nastupio mir. Dezintegracija ex-YU vjerovatno još nije završena. Neko se stalno hvališe da je Crna Gora sačuvala mir (što je svakako dobro), ali ne treba zaboraviti da je upravo u Crnoj Gori izveden prvi puč svrgavanja kao uvod u balkansku tragediju. Tehnologije izvođenja pučeva i tehnologije vladanja nakon njih su uvijek iste - zaposijeda se svaka pora društvenog života. Identičan je i vokabular o "demokratskim" dostignućima. Ako tome dodamo da svako pučističko osvajanje vlasti po metodu liči na ono komunističko i da se vrlo brzo iz revolucionarnog zanosa prelazi u birokratizam i autokratiju, ishod je jasan. Dodamo li tome i činjenicu da su mlade države, bez ob

Piše: Blagoje Grahovac