WALTER
09-02-08, 21:33
Zavodjenje na internetu je verovatno staro koliko i sam internet. I danas postoje brojni sajtovi namenjeni upoznavanju, pa čak i sklapanju brakova preko mreže. Takvi 'oglasi lične prirode' se ne ograničavaju samo na postavljanje profila na takvim specifičnim mestima na mreži, nego postoje i dosta onih koji prave svoje lične lične oglase na serverima koji nude besplatno postavljanje sajtova. Verovatno najsimpatičniji takav oglas kojeg sam video postavio je jedanaestogodišnji dečak, koga je upravo ostavila 'devojka': ''If you have come here it must be because you meet me in yahoo chat. I just lost my girlfriend. If you want to be my girlfriend please E-mail me or ICQ me… If you are going to be my girlfriend please don't dump me after I like you.’’
Početak zavodjenja na forumu iniciraju oba pola podjednako i to je jedna od pojava kod kojih je forum pogodan za oba pola. Ne postoji dilema 'da li devojka treba da pridje prva'. Zavodjenje može da počne javno i da se onda nastavi privatnim porukama a može i odmah da krene sa porukama. U prvom slučaju, pred očima celog foruma, budući parovi počinju da razmenjuju neobavezne duhovite, ponekad umereno lascivne poruke, kakve se obično i izgovaraju van foruma. Poruke koje ne moraju da znače ništa, ali koje mogu da znače ukoliko za njima sledi privatna prepiska. U takvoj razmeni poruka se ne dešava ništa što se već ne bi desilo u realnom svetu. Muškarac se trudi da osvoji devojku svojom duhovitošću i naglašavanjem svojih vrlina, a devojka na svoj način pokazuje da joj se udvaranje dopada. Jedino je drugačije to što u tom mediju muškarac ima vremena da na miru smisli način na koji će se najbolje pokazati. Romantičar će smišljati ljubavne pesme, erotski buntovnik erotske priče, a neko ko je u stvarnosti duhovit napisaće svoje najbolje viceve.
Ali jedina istinska razlika je ta što u takvoj prepisci ne postoji lični kontakt. Ne postoji lik koji se vidi, ne postoje gestovi, ne oseća se miris i ne oseća se 'hemija'. Pri izgovaranju reči ne vidi se reakcija onog drugog. Do takvog kontakta nije došlo očijukanjem, do flerta nije došlo telom, nego rečima. Ni jedno ni drugo nisu imali onih nekoliko minuta 'razgledanja' pre upoznavanja da procene da li uopšte žele da se upoznaju. Do početka prepiske došlo je pukim obostranim samoreklamiranjem. Ukoliko se i jednom i drugom dopala prezentacija onog drugog, prepiska počinje. I prezentacija se nastavlja, razmenjuju se poruke i uskoro dolazi i do trenutka u kojem se razmenjuju slike.
To je prvi kritični trenutak za nastanak internet veze. Neki ljudi to priznaju, neki ne, ali fizički izgled je veoma bitan za nečiju odluku na ulazak u vezu. Pritom kod većine ljudi nije važna objektivna lepota, ali je bitno da se nekome dopadne izgled tog drugog i da zbog nečega poželi da bude sa njim. Ukoliko neko oseti da mu nešto smeta u izgledu onog drugog, prepiska se hladi, proredjuje i prekida. Ukoliko su oboje i dalje zainteresovani, prepiska se nastavlja intenzivnije nego dotad.
Važno je spomenuti da ni razmena fotografija ne mora da znači puno. I one potpadaju pod 'prezentaciju' i zato svako šalje samo svoje pažljivo odabrane fotografije. Tako cenzurisane fotografije ne samo što ponekad ne odgovaraju slici u realnosti, već najčešće i ne mogu da daju pravu sliku o nečijoj pojavi. Zbog toga one služe jedino kao stepenik koji se mora preći, kao nešto što se podrazumeva pred susret.
Ovde moram da dodam lično iskustvo koje je možda univerzalno primenljivo. Ne sećam se da sam ikada nekome poslao fotografiju pred susret, niti se sećam da mi je to ijedna devojka tražila. Znam da sam fotografije devojaka pred susret dobio svaki put kad bih je zatražio. Zbog toga pretpostavljam da slika devojkama i nije tako bitna.
Bilo kako bilo, susret uživo je jedini način da se sazna da li neki par može da funkcioniše i to je ujedno i prvi put kad privlačnost može da se oseti.
Taj prvi susret je uvek čudan. Čak i u situacijama u kojima smo se prethodno 'zavetovali' na prijateljstvo (iz raznih razloga), a možda i baš zbog toga, dešavalo se da se zagrlimo i izljubimo kao da se godinama poznajemo. Na neki čudan način, to i jeste istina. Forumaši se nekad mesecima dopisuju pre upoznavanja i u tom periodu se jako dobro upoznaju, čak i bolje nego da su bili dugogodišnji partneri, a verovatno ponekad jedno drugoga poznaju bolje nego što ih poznaju pravi ljubavni partneri. Znaju se navike onog drugog, način reakcije na odredjene stvari, način razmišljanja, stvari koje mu se dopadaju... Jedino što se ne zna je kako će tela i duše reagovati jedno na drugo, da li će proraditi 'hemija'. Ukoliko se desi da se forumaši i uživo 'prepoznaju', do potpunog spajanja dolazi vrlo brzo, daleko brže nego da su se upoznali van interneta, jer je u prepisci već proživljena velika stepenica, period intelektualnog upoznavanja i prepoznavanja. Znam za dvoje ljudi koji su se pet minuta nakon susreta već uveliko ljubili, na stanici na kojoj su se upoznali. Ni ostali nisu trošili puno vremena.
Zbog svega toga, puno veza i brakova započelo je prepiskom na internetu. Takve veze su, s obzirom na dobru komunikaciju od početka, uglavnom veze podrške u kojima i jedno i drugo traže i dobijaju podršku i potvrdu sopstvene vrednosti. Nekome to ne odgovara pa iz takve veze odlaze u trenutku u kojem su dobili dovoljno samopouzdanja za drugu vrstu veze. Nemam egzaktne podatke za ovu tvrdnju, ali kod relativno malog broja ljudi za koje znam, veze su upravo takve. Za preciznije podatke bilo bi zanimljivo uraditi istraživanje na većem broju, ali sam siguran da je većina veza upravo ovakva.
Početak zavodjenja na forumu iniciraju oba pola podjednako i to je jedna od pojava kod kojih je forum pogodan za oba pola. Ne postoji dilema 'da li devojka treba da pridje prva'. Zavodjenje može da počne javno i da se onda nastavi privatnim porukama a može i odmah da krene sa porukama. U prvom slučaju, pred očima celog foruma, budući parovi počinju da razmenjuju neobavezne duhovite, ponekad umereno lascivne poruke, kakve se obično i izgovaraju van foruma. Poruke koje ne moraju da znače ništa, ali koje mogu da znače ukoliko za njima sledi privatna prepiska. U takvoj razmeni poruka se ne dešava ništa što se već ne bi desilo u realnom svetu. Muškarac se trudi da osvoji devojku svojom duhovitošću i naglašavanjem svojih vrlina, a devojka na svoj način pokazuje da joj se udvaranje dopada. Jedino je drugačije to što u tom mediju muškarac ima vremena da na miru smisli način na koji će se najbolje pokazati. Romantičar će smišljati ljubavne pesme, erotski buntovnik erotske priče, a neko ko je u stvarnosti duhovit napisaće svoje najbolje viceve.
Ali jedina istinska razlika je ta što u takvoj prepisci ne postoji lični kontakt. Ne postoji lik koji se vidi, ne postoje gestovi, ne oseća se miris i ne oseća se 'hemija'. Pri izgovaranju reči ne vidi se reakcija onog drugog. Do takvog kontakta nije došlo očijukanjem, do flerta nije došlo telom, nego rečima. Ni jedno ni drugo nisu imali onih nekoliko minuta 'razgledanja' pre upoznavanja da procene da li uopšte žele da se upoznaju. Do početka prepiske došlo je pukim obostranim samoreklamiranjem. Ukoliko se i jednom i drugom dopala prezentacija onog drugog, prepiska počinje. I prezentacija se nastavlja, razmenjuju se poruke i uskoro dolazi i do trenutka u kojem se razmenjuju slike.
To je prvi kritični trenutak za nastanak internet veze. Neki ljudi to priznaju, neki ne, ali fizički izgled je veoma bitan za nečiju odluku na ulazak u vezu. Pritom kod većine ljudi nije važna objektivna lepota, ali je bitno da se nekome dopadne izgled tog drugog i da zbog nečega poželi da bude sa njim. Ukoliko neko oseti da mu nešto smeta u izgledu onog drugog, prepiska se hladi, proredjuje i prekida. Ukoliko su oboje i dalje zainteresovani, prepiska se nastavlja intenzivnije nego dotad.
Važno je spomenuti da ni razmena fotografija ne mora da znači puno. I one potpadaju pod 'prezentaciju' i zato svako šalje samo svoje pažljivo odabrane fotografije. Tako cenzurisane fotografije ne samo što ponekad ne odgovaraju slici u realnosti, već najčešće i ne mogu da daju pravu sliku o nečijoj pojavi. Zbog toga one služe jedino kao stepenik koji se mora preći, kao nešto što se podrazumeva pred susret.
Ovde moram da dodam lično iskustvo koje je možda univerzalno primenljivo. Ne sećam se da sam ikada nekome poslao fotografiju pred susret, niti se sećam da mi je to ijedna devojka tražila. Znam da sam fotografije devojaka pred susret dobio svaki put kad bih je zatražio. Zbog toga pretpostavljam da slika devojkama i nije tako bitna.
Bilo kako bilo, susret uživo je jedini način da se sazna da li neki par može da funkcioniše i to je ujedno i prvi put kad privlačnost može da se oseti.
Taj prvi susret je uvek čudan. Čak i u situacijama u kojima smo se prethodno 'zavetovali' na prijateljstvo (iz raznih razloga), a možda i baš zbog toga, dešavalo se da se zagrlimo i izljubimo kao da se godinama poznajemo. Na neki čudan način, to i jeste istina. Forumaši se nekad mesecima dopisuju pre upoznavanja i u tom periodu se jako dobro upoznaju, čak i bolje nego da su bili dugogodišnji partneri, a verovatno ponekad jedno drugoga poznaju bolje nego što ih poznaju pravi ljubavni partneri. Znaju se navike onog drugog, način reakcije na odredjene stvari, način razmišljanja, stvari koje mu se dopadaju... Jedino što se ne zna je kako će tela i duše reagovati jedno na drugo, da li će proraditi 'hemija'. Ukoliko se desi da se forumaši i uživo 'prepoznaju', do potpunog spajanja dolazi vrlo brzo, daleko brže nego da su se upoznali van interneta, jer je u prepisci već proživljena velika stepenica, period intelektualnog upoznavanja i prepoznavanja. Znam za dvoje ljudi koji su se pet minuta nakon susreta već uveliko ljubili, na stanici na kojoj su se upoznali. Ni ostali nisu trošili puno vremena.
Zbog svega toga, puno veza i brakova započelo je prepiskom na internetu. Takve veze su, s obzirom na dobru komunikaciju od početka, uglavnom veze podrške u kojima i jedno i drugo traže i dobijaju podršku i potvrdu sopstvene vrednosti. Nekome to ne odgovara pa iz takve veze odlaze u trenutku u kojem su dobili dovoljno samopouzdanja za drugu vrstu veze. Nemam egzaktne podatke za ovu tvrdnju, ali kod relativno malog broja ljudi za koje znam, veze su upravo takve. Za preciznije podatke bilo bi zanimljivo uraditi istraživanje na većem broju, ali sam siguran da je većina veza upravo ovakva.