anon1
26-01-08, 16:37
26 Jan 2008. 15:02
Slabe tačke virusa HIV
Američki medicinski naučnici i istraživači identifikovali su 273 proteina za koje se smatra da su ključni za reprodukciju virusa HIV, virusa koji izaziva AIDS. U naučnim krugovima ta saznanja ocjenjuju se kao vrlo značajan, ako ne i kao glavni korak u dosadašnjoj borbi protiv širenja HIV-a i liječenja AIDS-a. Saznanja do kojih se došlo istraživačima omogućavaju širi pristup i puteve u traženju najboljih načina zaustavljanja epidemije AIDS-a.
”Grupa proteina koje smo identifikovali, pruža nam mnogo širi uvid u to kako virus HIV-a zapravo funkcioniše. Time se sada otvara realna mogućnost da informacije do kojih smo došli naučnici koriste da nekako, rekao bih, nadmudre virus. To je jedan način na koji se mogu gledati saznanja do koji smo došli. Drugi način je - sada znamo za više ciljeve koje možemo napadati, više potencijalnih ciljeva’’, kaže između ostalog Stefan Eledž sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Harvard, vodeći autor studije u kojoj je prezentirano to novo i vrijedno otkriće.
U najkraćem, virus HIV-a ima, na malom nivou, sopstveni genetski materijal, a kada inficira ćeliju - da bi se množio i širio - taj virus ”preotima“ genetski materijal ćelije koju je inficirao. Istraživanjem su identifikovani proteini ćelije koje virus koristi u procesu množenja i širenja.
Gospodin Eledž, uz napomenu da su sadašnji ljekovi protiv AIDS-a uglavnom fokusirani na sam virus, ističe bitan problem koji utiče na neefikasnost tih ljekova:
”Problem je što virus HIV-a veoma brzo mutira, mijenja se brzo, tako da postojeći ljekovi ne mogu uvijek i efikasno djelovati protiv izmijenjenih verzija virusa.”
Upravo zbog toga su se gospodin Eledž i ostali istraživači fokusirali na proteine ljudske ćelije. Od 273 sada identifikovanih kao neophodnih za umnožavanje HIV-a, samo 36 je bilo poznato od ranije.
Vodeći američki naučnici u borbi protiv AIDS-a ocijenili su saznanja do kojih su došli gospodin Eledž i ostali uključeni u to istraživanje izuzetnim uspjehom. Ipak, dr Antoni Fauci, čelnik američkog Nacionalnog instituta za alergiju i infektivna oboljenja, upozorava da je suviše rano pouzdano reći da li će se nova otkrića, sada u laboratorijskoj fazi, zapravo pokazati korisnim u liječenju oboljelih od AIDS-a i zaraženih virusom HIV.
I dr Eledž je takođe svjestan da bi moglo biti nus-pojava u terapijama razvijenih korišćenjem njegovog otkrića.
”Osnovni je problem u tome da su organizmu potrebni određeni proteini. Ako spriječite da ljudski organizam ima neke od tih proteina, proteina koje virus HIV-a koristi za umnožavanje i širenje, onda nedostatak tih proteina može izazvati neko drugo oboljenje organizma. To je problem koji postoji i kada su u pitanju drugi ljekovi, bilo koji drugi lijek. Kada se ustanovi cilj koji treba napasti lijekom, kada se napravi odgovarajući lijek da se napadne, spriječi i liječi neko oboljenje, taj lijek mora biti testiran na ljudima da se vidi kako ljudski organizam reaguje na taj lijek. To važi i za ovaj, naš, slučaj.“
Da bi identifikovali proteine, svih 273, koji su dio životnog ciklusa HIV-a, dr Eledž i njegove kolege su morali provjeriti na hiljade raznoraznih mogućnosti.
”Provjeravali smo, analizirali ponašanje virusa HIV u odnosu na preko 20 hiljada poznatih ljudskih proteina da bi odgonetnuli koji bi mogli biti ključni za umnožavanje i širenje virusa. Nismo željeli propustiti nijednu sitnicu. Cilj nam je bio da imamo kompletnu listu. I vjerujem da smo do te liste došli.“
Dr Stefan Eledž i njegovi saradnici sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Harvard i kolege sa Medicinskog instituta Huges, kažu da isti naučni i istraživački pristup i metod može biti korišćen i u pronalaženju i otkrivanju ”slabih tačaka“ drugih virusa.
Slabe tačke virusa HIV
Američki medicinski naučnici i istraživači identifikovali su 273 proteina za koje se smatra da su ključni za reprodukciju virusa HIV, virusa koji izaziva AIDS. U naučnim krugovima ta saznanja ocjenjuju se kao vrlo značajan, ako ne i kao glavni korak u dosadašnjoj borbi protiv širenja HIV-a i liječenja AIDS-a. Saznanja do kojih se došlo istraživačima omogućavaju širi pristup i puteve u traženju najboljih načina zaustavljanja epidemije AIDS-a.
”Grupa proteina koje smo identifikovali, pruža nam mnogo širi uvid u to kako virus HIV-a zapravo funkcioniše. Time se sada otvara realna mogućnost da informacije do kojih smo došli naučnici koriste da nekako, rekao bih, nadmudre virus. To je jedan način na koji se mogu gledati saznanja do koji smo došli. Drugi način je - sada znamo za više ciljeve koje možemo napadati, više potencijalnih ciljeva’’, kaže između ostalog Stefan Eledž sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Harvard, vodeći autor studije u kojoj je prezentirano to novo i vrijedno otkriće.
U najkraćem, virus HIV-a ima, na malom nivou, sopstveni genetski materijal, a kada inficira ćeliju - da bi se množio i širio - taj virus ”preotima“ genetski materijal ćelije koju je inficirao. Istraživanjem su identifikovani proteini ćelije koje virus koristi u procesu množenja i širenja.
Gospodin Eledž, uz napomenu da su sadašnji ljekovi protiv AIDS-a uglavnom fokusirani na sam virus, ističe bitan problem koji utiče na neefikasnost tih ljekova:
”Problem je što virus HIV-a veoma brzo mutira, mijenja se brzo, tako da postojeći ljekovi ne mogu uvijek i efikasno djelovati protiv izmijenjenih verzija virusa.”
Upravo zbog toga su se gospodin Eledž i ostali istraživači fokusirali na proteine ljudske ćelije. Od 273 sada identifikovanih kao neophodnih za umnožavanje HIV-a, samo 36 je bilo poznato od ranije.
Vodeći američki naučnici u borbi protiv AIDS-a ocijenili su saznanja do kojih su došli gospodin Eledž i ostali uključeni u to istraživanje izuzetnim uspjehom. Ipak, dr Antoni Fauci, čelnik američkog Nacionalnog instituta za alergiju i infektivna oboljenja, upozorava da je suviše rano pouzdano reći da li će se nova otkrića, sada u laboratorijskoj fazi, zapravo pokazati korisnim u liječenju oboljelih od AIDS-a i zaraženih virusom HIV.
I dr Eledž je takođe svjestan da bi moglo biti nus-pojava u terapijama razvijenih korišćenjem njegovog otkrića.
”Osnovni je problem u tome da su organizmu potrebni određeni proteini. Ako spriječite da ljudski organizam ima neke od tih proteina, proteina koje virus HIV-a koristi za umnožavanje i širenje, onda nedostatak tih proteina može izazvati neko drugo oboljenje organizma. To je problem koji postoji i kada su u pitanju drugi ljekovi, bilo koji drugi lijek. Kada se ustanovi cilj koji treba napasti lijekom, kada se napravi odgovarajući lijek da se napadne, spriječi i liječi neko oboljenje, taj lijek mora biti testiran na ljudima da se vidi kako ljudski organizam reaguje na taj lijek. To važi i za ovaj, naš, slučaj.“
Da bi identifikovali proteine, svih 273, koji su dio životnog ciklusa HIV-a, dr Eledž i njegove kolege su morali provjeriti na hiljade raznoraznih mogućnosti.
”Provjeravali smo, analizirali ponašanje virusa HIV u odnosu na preko 20 hiljada poznatih ljudskih proteina da bi odgonetnuli koji bi mogli biti ključni za umnožavanje i širenje virusa. Nismo željeli propustiti nijednu sitnicu. Cilj nam je bio da imamo kompletnu listu. I vjerujem da smo do te liste došli.“
Dr Stefan Eledž i njegovi saradnici sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Harvard i kolege sa Medicinskog instituta Huges, kažu da isti naučni i istraživački pristup i metod može biti korišćen i u pronalaženju i otkrivanju ”slabih tačaka“ drugih virusa.