http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_donnjakastem_d274d45.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_donnjakastem_d274d45.jpg&srv=img33)

Prije nego vam predstavim sedam Kaštela, ispričat ću vam priču o Romeu i Juliji koji su živili u Kaštelima...zvali su se Miljenko i Dobrila

U drugoj polovini XVII.st. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila, a u obitelj Rušinić; sin Miljenko. Dvoje mladih zaljubilo se, no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu, Dobrila je bila pod strogim nadzorom, a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. No nije sve ostalo na tomu. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem. Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje.Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela, Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir, a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe, naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo.Pokušavajući pronaći Dobrilu, Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje.Nakon što je u kolovozu 1690. godine obavljena vjenčana ceremonija, Dobrilin je otac, ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka, iz osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum, razboljela se i nedugo potom umrla. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”, a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca, i Vitturijev i Rušinićev.

Ovo je crkvica, njihovo posljednje počivalište

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_miljenkoidom_607fc9a.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_miljenkoidom_607fc9a.jpg&srv=img33)

Grad Kaštela smješten je u Kaštelanskom zaljevu, između otoka Čiova i poluotoka Marjana, između gradova Trogira i Solina. To područje,zaštićeno planinom Kozjak sa sjevera i okruženo srednjodalmatinskim otocima s juga, prirodni je zaklon i utočište čovjeku od prapovijesti.
U antičko doba ovdje se grade vile, a zemlja oplemenjuje mediteranskim kulturama - vinovom lozom i maslinama.

Hrvati se doseljavaju u 7. stoljeću i grade svoje naseobine pod obroncima Kozjaka, o čemu svjedoče sačuvane crkvice i ostaci sjedišta staro-hrvatskih vladara koji su ovdje imali sjedište svoje države.

U doba turskih najezdi plemići iz obližnjih gradova, da zaštite sebe i pučane, grade utvrde pri samom moru. Tako krajem 15. st. niče šesnaest utvrda-palača, a oko njih sedam oblikuju se naselja koja rastu,razvijaju se i konačno spajaju u grad Kaštela. Samo naselje sastojalo se od utvrđena dvorca gospodara i sela kojeg čine pravilno raspoređene kuće težaka unutar seoskih zidina. U središtu je seoski trg, a ulice se sijeku pod pravim kutom. Dvorac gospodara, građen na morskim grebenima,s naseljem je povezan pokretnim mostom. Kašteli su imali renesansne arhitektonske stilske odlike, raskošna unutarnja dvorišta i bogate interijere.

Unutar sela gospodari grade male sakralne objekte, a u 17. st. težaci podižu velike barokne crkve izvan seoskih zidina. U 17. st. naselja se šire izvan zidina sela te se međusobno spajaju. Skladan odnos tih naselja uz obalu traje sve do 19. st.

Riječ kaštel, kastel potječe od latinske riječi castellum, a označava utvrđeni dvor, zamak, tvrđavu, kulu ili bedem.
Kaštela se dijele se na , Donja Kaštela (K. Štafilić, K. Novi,K. Stari, K. Lukšić) i Gornja Kaštela (K. Sućurac, K.Gomilica, K. Kambelovac).

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_dvoracm_56f1af3.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_dvoracm_56f1af3.jpg&srv=img33)
(Kaštel Gomilica)

Kad krenete iz Splita prema Trogiru prvi je Kaštel Sućurac

Sagrađen je za obranu posjeda splitskog nadbiskupa 1392. godine. U političkim borbama, koje su izbile na početku XV stoljeća, zapalili su ga Splićani. Pred turskom opasnošću ponovo je sagrađen 1489, a još bolje utvrđen 1503. godine; 1505. zapalili su ga Turci, jer im je bio prvi na udaru, ali je nakon toga opet obnovljen i bolje utvrđen. Jake zidine i kule kaštela vidljive su i danas s njegove sjeverne strane, djelomično pretvorene u stambene zgrade.

Kaštel Sućurac je najbliži Solinu, i na njegovom području gradili su u antičko doba stari Salonitanci svoje ljetnikovce. Mnoge zgrade, pa i one najskromnije težačke i ribarske, sagrađene su od starog materijala. I danas se ulomci građevnih ukrasa, natpisa i nadgrobni spomenika vide uzidani u kuće Sućurca. Ta skromna težačka arhitektura, s uzidanim antičkim fragmentima i cvijećem u limenim posudama na prozorima, terasama i stepenicama, s malenim odrinama prekrivenima lozom, privlači pažnju svojom slikovitošću.

Najreprezentativnija palača u mjestu je nadbiskupov ljetnikovac, pregradnja jedne starije zgrade, s gotičkim i renesansnim prozorima i zupcima obrambenog zida, naknadno zatvorenim.

U župnoj crkvi čuva se jedan od najranijih naših srednjovjekovnih spomenika, nadvratnik starije crkve s natpisom iz VII stoljeća, a u župnom arhivu najstariji prijepisi na pergameni iz 1568. godine - povelje hrvatskih knezova Trpimira i Mutimira iz 852. i 892. godine - kojima oni poklanjaju i potvrđuju splitskoj nadbiskupiji posjede oko Sv. Jurja u Putalju. Iznad Kaštel Sućurca, idući sjeverno prema Kozjaku, nalaze se predjeli Putalj i Lažani, tako često spominjani u najstarijoj hrvatskoj povijesti. U Putalju je historijska crkvica Sv. Jurja (po kojoj je Sućurac i dobio ime). Prvobitno je na tom mjestu bila rimska gospodarska zgrada. Crkvu je utemeljio hrvatski knez Mislav 830. godine, a knez Trpimir ju je 852. godine poklonio, skupa s okolnim posjedima, splitskom nadbiskupu. Ulomci stare crkvice uzidani su u ovu današnju.

Zapadno od Putalja je predio na kome se nalazilo srednjovjekovno selo Lažani. Na istočnom vrhu Kozjaka (677), odakle puca jedinstven pogled na Splitsko i Kaštelansko polje i na čitav Kaštelanski zaljev, nalazi se crkvica Sv. Jure s nadgrobnim stećcima oko nje.

U obližnjem naselju Sv. Kajo, punom antičkih građevnih i nadgrobnih ulomaka, privlači pažnju osmerokutna crkva sagrađena u prošlom stoljeću po uzoru na Dioklecijanov mauzolej.

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_grbsucuracm_d26040a.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_grbsucuracm_d26040a.jpg&srv=img33)

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_suuracm_1010645.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_suuracm_1010645.jpg&srv=img33)

Kaštel Gomilica je drugi po redu i ima jedan od najromantičnijih i najkarakterističnijih izgleda u Dalmaciji, naročito gledan sa zapada. Zvao se i Kaštel Opatica, jer su ga splitske opatice benediktinskog reda sagradile u prvoj polovini XVI stoljeća na otočiću Gomile (po tome Gomilica) uza samo kopno, a za zaštitu svojih posjeda.

Na podvodnoj hridi udaljenoj oko 40 metara od obale nastala je utvrda kvadratnog tlocrta. Sastojala se od obrambenog zida i visoke kule na sredini sjevernog zida, nad ulazom u utvrdu. Kako se to doba uglavnom komuniciralo brodovima, na sredini južnog zida bila su morska vrata koja su sačuvana do danas.

Utvrda je dovršena 1545. godine. Među zidove utvrđenja uselili su žitelji Gornje i Donje Kozice nakon što su im Turci razorili dotadašnja naselja. Kaštel (Kaštilac) je s obalom bio spojen kamenim mostom s lukovima. Na samom ulazu nalazio se drveni pokretni most. Kula Kaštilica je u velikoj mjeri sačuvala svoj izvorni izgled četverokatne građevine. Bila je otvorena prema unutrašnjosti Kaštilca. U 17. st. kula gubi obrambenu funkciju.

Čitav kaštel s kamenim kućama, u koje su uzidani ulomci antičkih spomenika, popločanim uličicama i dvorištima, djeluje poput neke kamene lađe koja plovi okružena valovima.

Kada je u Kaštilcu ponestalo prostora za izgradnju kuća seljaci su ih počeli graditi na zaštićenom prostoru na obali. Selo je bilo utvrđeno debelim zidom s trima vratima. Pretpostavlja se da su na sjeveroistočnom i sjeverozapadnom uglu naselja postojale kule (sva su ih kaštelanska naselja imala u sklopu obrambenih zidova čija je svrha bočna obrana), a njihov raspored i razmak ovisio je o dometu oružja koje su u to doba koristilo.

Bliže moru, uza samu cestu, u neposrednoj blizini župne crkve (u kojoj se nalazi jedno zanimljivo oslikano drveno raspelo baroknog dalmatinskog kipara Fulgencija Bakotića), slikovito je seosko groblje s vrlo starom crkvom Sv. Kuzme i Damjana; ova se ubraja među najstarije sačuvane crkve u tom predjelu. Podigle su je na antičkim ostacima opatice polovinom XII vijeka pokraj svojih gospodarskih zgrada koje su se tu nalazile. Ova se crkva spominje u mnogim starim ispravama.

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_grbgomilicam_8d1a397.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_grbgomilicam_8d1a397.jpg&srv=img33)

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_gomilicam_0842d28.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_gomilicam_0842d28.jpg&srv=img33)

Kaštel Kambelovac

Cambiji su istaknuti splitski plemići, koji su u povijesti Splita odigrali značajnu ulogu. Doselili su se iz Firence, odakle su, zbog političkih sukoba, morali emigrirati. U Splitu su sagradili lijepu gotičku palaču, a na svojim posjedima u Kaštelanskom polju kaštel, nazvan po njima - Kambelovac. Kaštel je podignut u XV stoljeću, a u idućem je obnovljen i učvršćen. Naseljen je doseljenicima iz sela Lažana i Kruševa pod Kozjakom.

Bio je na samom moru, a danas je, nasipanjem obale, unutar naselja. Sa sjeverne strane ističe se nad krovovima kula kaštela, s isturenim gornjim dijelom na konzolama. Uz nju je palača s lijepim renesansnim balkonom. S južne strane, nekada nad morem, dograđen je ljetnikovac. I danas je na njemu grb obitelji s imenima članova obitelji Cambi i godinom gradnje - 1589.


Djelomično su sačuvane prema sjeveru i obrambene zidine samog naselja. Zapadno se vidi još jedna palača obitelji Cambi, danas polusrušena.

Između Kambelovca i Gomilice imala je svoj kaštel stara splitska plemićka obitelj Grisigono; kaštel je potpuno porušen, i danas mu nema ni traga.

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_grbkambelovm_c3614bc.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_grbkambelovm_c3614bc.jpg&srv=img33)

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_kambelovacm_6281365.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_kambelovacm_6281365.jpg&srv=img33)

Kaštel Lukšić

Nazvan je prema posjedu Lukšiću, a zvao se i Kaštel Vituri, prema trogirskoj plemićkoj obitelji koja ga je podigla krajem XV stoljeća. To je središnji i najveći Kaštel, a nalazi se na granici nekadašnjih trogirskih i splitskih posjeda.

Godine 1487. trogirski knez Carlo Pesaro izdao je Nikoli i Jerolimu Vitturiju odobrenje da u Velom polju, uz morsku obalu ili u moru, sagrade građevinu s kulama, jarcima i svim što je potrebno. Braća Vitturi grade dvorac-kaštel koji se sastoji od dvokatne građevine na jugu, dviju trokatnih kula prema sjeveru i dvorišta između njih. Kaštel je sa sjevera prirodnim ili umjetnim jarkom bio odvojen od naselja. U njega se ulazilo preko kamenoga mosta i drvenoga pokretnog mosta koji se u slučaju opasnosti podizao uz sjeverno pročelje i predstavljao dvostruku zaštitu vrata.

Na južnom pročelju bila su tzv. "morska vrata" koja su služila za kontakt s morem i za bijeg brodom u slučaju opasnosti. Čitav sjeverni zid zajedno s kulama u donjem dijelu je ojačan skošenjem, a u zidu su sačuvani otvori za topove. Na sjevernom pročelju, nad vratima, na drugom katu bio je breteš", obzidani prostor na konzolama iz kojega se bacalo užareno olovo, ulje ili kamenje na neprijatelja koji je pokušavao provaliti vrata. U prizemlju južne građevine bile su konobe, a na prvi se kat ulazilo preko vanjskog stepeništa uz sjeverni zid.

2. faza izgradnje - 1564. godine:
Izgrađena je galerija i krila, a vjerojatno i kameni pločnik u dvorištu koji se nalazio 30-40 cm ispod današnjega.

3. faza - 1760. godine: Godine 1699. prestaje ratna opasnost, prostor oko kaštela se nasipa i nastaje seoski trg Brce. Renesansni prozori prvoga kata južne građevine zamijenjeni su baroknima mnogo većih dimenija. Otvaraju se još neki prozori, a po sredini južnoga pročelja na prvome katu ugrađen je kameni balkon na šest dvostrukih konzola s peterodijelnom ogradom, a na drugom katu bočnih pročelja po jedan manji.

4. faza - postojeće stanje: U razdoblju od 1760. do danas kaštel je doživio manje pregradnje. Vrlo je uočljiva degradacija južnoga pročelja. Nad drugim katom južne građevine, spuštanjem stropne konstrukcije, umetnut je još jedan kat.

Vrijedno je posjetiti staru župnu crkvu u gotičko-renesansnom stilu s rijetkim sačuvanim oltarskim ukrasima (antependijama) od obojenog drveta.

Nova župna crkva privlači u prvom redu remek-djelom najpoznatijeg dalmatinskog srednjovjekovnog kipara i arhitekta, Jurja Dalmatinca, oltarom Blaženog Arnira. Taj se oltar prvobitno nalazio u crkvi Benediktinskog samostana pod sjevernim zidinama Dioklecijanove palače, a kada na početku prošlog stoljeća samostan pregrađen za vojnu bolnicu, prenesen je oltar u novu crkvu Kaštel Lukšića.
Na oltaru je prikazan lik splitskog nadbiskupa Arnira u ležećem položaju, u stilu sličnih Donatellovih skulptura s Oplakivanjem. Pod njim je reljef s prizorom kako Poljičani kamenuju nadbiskupa kad je došao da oduzme njihove posjede jer da tobože pripadaju splitskoj nadbiskupiji. Premda je Juraj Dalmatinac još gotički majstor, taj oltar (izveden 1444-1445), a naročito reljef s Kamenovanjem, odaju duh renesanse. Više nego sama talijanska renesansa, na majstora Jurja utjecala je antička skulptura obližnjeg Solina.

U jednoj tihoj uvali između Kaštel Lukšića i Kaštel Staroga u bujnoj južnjačkoj vegetaciji podižu se još nad samim morem ostaci utvrđenog kaštela zvanog u narodu Rušinac (po trogirskom pučaninu Mihovilu Rosani, koji ga je podigao 1482) s kasnijom dogradnjom. Uz taj osamljeni kaštel nalazi se crkvica sa zvonikom na preslicu. Ona podsjeća posjetioca na jedan romantičan događaj iz 1681. godine, opjevan u narodnim pjesmama, opisan u jednom romanu, u dvije drame i uglazbljen čak kao opera, a ima srodnosti s poznatom legendom o Romeu i Juliji. Priča je to o tragičnoj ljubavi Miljenka i Dobrile.

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_grbluksicm_ff31b61.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_grbluksicm_ff31b61.jpg&srv=img33)

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_lukim_c5b24b2.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_lukim_c5b24b2.jpg&srv=img33)

Kaštel Stari

Dvor u Kaštel Starom najstariji je od svih kaštela. Zvao se i Kaštel Ćipiko, po njegovom graditelju, trogirskom plemiću Koriolanu Ćipiku, vlasniku lijepe gotičke palače na trogirskom trgu. Koriolan Ćipiko je bio poznati humanist, pisac i vojskovođa. Sudjelovao je u ratu koji je Venecija vodila protiv Turaka u Aziji, zapovijedajući jednim dijelom mornarice. Kao pobjednik vratio se kući s bogatim plijenom i vojnim iskustvom. Tada je (1476. godine), poznavajući najbolje tursku opasnost koja je već i ovim krajevima prijetila, sazidao utvrđeni kaštel za obranu svojih imanja i težaka, s lijepim renesansnim arkadama u dvorištu. Opkolio ga je jarkom preko koga se spuštao pomični most. Ubrzo su se oko kaštela naselili žitelji iz sela Raduna pod Kozjakom, nakon čega je čitavo naselje opkoljeno zidinama, još vidljivim u zidovima seoskih kuća.

I danas na kaštelu ima natpis na latinskom jeziku: "Koriolan Ćipiko, sin Petrov, zapovjednik lađe s tri reda vesala pod sretnom vladavinom dužda Moceniga, vrativši se iz rata u Aziji, sagradio je ovaj kaštel 1481. godine ".

Kaštel je tada stradao u požaru, u kojem je izgorjeila i Koriolanova žena. On ga je obnovio 1492. godine, o čemu svjedoči druga spomen- ploča na kaštelu.

Turci su 1512. godine navalili na kaštel s 450 konjanika i 180 pješaka. Ljestvama su se prebacili u grad ali su se njegovi stanovnici ogorčeno borili i konačno pozvali vatrom u pomoć Trogirane, koji su došli s 13 lađa, ukrcali ih s morske strane i tako spasili. Turci su tada opljačkali sve što su u mjestu našli.

Vrijedno je vidjeti u Kaštel Starome renesansnu crkvicu Sv. Josipa, dok je župna crkva građena u baroknom stilu.
Iz Kaštel Staroga, ako nije jaka ljetna vrućina, može se poći na izlet na zapadni vrh Kozjaka, zvani Biranj (631 m). Put vodi preko željezničke stanice, a zatim serpentinama do iza vrha. Na samom vrhu, odakle se pruža divan pogled na čitav srednjodalmatinski arhipelag, a posebno na Kaštelanski zaljev, srednjovjekovna je crkvica Sv. Ivana. Oko vrha vide se ostaci kružnih zidina, takozvanog kastelijera, a nalaze se i krhotine prethistorijske keramike, što dokazuje daje to mjesto bilo naseljeno i utvrđeno u najstarije doba.

Kaštel Stari, Kaštel Novi i Kaštel Štafilić spojili su se danas gotovo ujedno naselje koje se pruža između ceste i mora. Čovjek i ne zna kada iz jednog Kaštela prelazi u drugi.

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_grbstarim_0610fff.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_grbstarim_0610fff.jpg&srv=img33)

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_starim_7dc7f6c.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_starim_7dc7f6c.jpg&srv=img33)

Kaštel Novi

Trogirski plemić Pavao Antun Cippico izgradio je 1512. godine utvrđeni ljetnikovac sa zakošenim zidovima prizemlja i uz njega utvrđeno naselje za svoje težake iz potkozjačkih sela. Kaštel ostavlja dojam snažne utvrde, ali ukrašeni balkoni i prozori upućuju i na njegovu stambeno-ladanjsku namjenu. Naselje uz kulu bilo je utvrđeno obrambenim zidom. Prema rasporedu parcela unutar naselja, može se zaključiti da je postojao zid prema istoku, sjeveru i zapadu, dok s južne, morske strane, nije prijetila opasnost.

Obrambeni zid je poput ostalih kaštelanskih utvrđenih naselja imao obrambeno krunište i drvenu šetnicu. U vrijeme turske opasnosti kuće prislonjene na obrambene zidove bile su niže od obrambenog ophoda. Kasnije su nadvisile zid i djelomično ga razgradile. Na sjeverozapadnom i sjeveroistočnom uglu nalazile su se trokatne kule od kojih je istočna sačuvana u cijelosti, a zapadna do visine drugog kata. Naselje je imalo samo jedna vrata, sjeverna. Kula je s naseljem bila spojena mostom koji se iz kule podizao lancima.

Pravilo je u kaštelanskim utvrdama da je njihovo južno pročelje, koje gleda prema moru bilo vrlo reprezentativno, dok je dio prema kopnu bio obrambena karaktera. Prestankom turske opasnosti naselje se širi izvan obrambenih zidova, nasipa se prostor obale oko naselja i oko same kule.

Nedaleko je i renesansna crkvica Sv. Roka, podignuta 1586. godine na ruševinama starije gotičke crkvice.
Na malenim vratima druge crkve, Sv. Petra, uklesan je 1566. godine natpis na našem jeziku, koji svjedoči o slavenskom elementu naroda ovog kraja u vrijeme naseljenja Kaštela. Na mjesnom trgu sačuvana je i gradska loža iz XVIII stoljeća i toranj sa satom i zvonom na vrhu.

Između Kaštel Novoga i Kaštel Staroga diže se danas stup sa spomenikom kaštelanskog kipara Marina Studina, u spomen junačke borbe naroda ovoga kraja protiv okupatora. Nekada su se tu nalazila još dva kaštela trogirskih obitelji Čega i Andreis, ali su kroz minula stoljeća napušteni i porušeni.

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_grbnovim_e1f3af6.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_grbnovim_e1f3af6.jpg&srv=img33)

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_novim_7cb6d67.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_novim_7cb6d67.jpg&srv=img33)

Kaštel Štafilić

Od trogirskih Mlinica do Kaštel Štafilića pružaju se najljepše i najprivlačnije plaže Kaštelanske rivijere. Još netaknute industrijskom i nekontroliranom privatnom izgradnjom, one predstavljaju prirodnu sliku kaštelanskih plaža i uvala kakve su bile nekada.
Dugi plitki žali pogodni za kupanje, zelenilo do samog mora, a ravni plodni vinogradi u pozadini do ceste i dalje do padina Kozjaka, privlačili su uvijek Trogirane i Splićane, a danas i domaće i strane turiste.

Na tom najljepšem području uz more, zvanom Resnik, na mjestu rimskog naselja Siculi i najbližem silazu na more iz kraljevskih Bijaća, sagrađen je kamp-hotel. Teren samog kampa i okolice bogat je antičkim nalazima, a i u moru se vide ostaci rimskih vila i gospodarskih zgrada. Sistematska arheološka istraživanja otkrit će zacijelo veći broj antičkih, a vjerojatno i srednjovjekovnih hrvatskih ladanjskih građevina.
Obližnji predio Divulje bio je posjed i park trogirske stare obitelji Garanjin. Iz vremena uređenja tog parka potiče i lijepi nedovršeni klasicistički paviljon.

Zapadno od Resnika, oko pola sata hoda kroz vinograde i voćnjake, nalazi se položaj nekadašnjeg mjesta i kraljevskog gospodarskog imanja s dvorom - Bijaći. Na žalost, čitava bogata prošlost danas leži nevidljiva pod zelenim vinogradima - i rimske villae rusticae, i dvorovi hrvatskih vladara i srednjovjekovno naselje. Ostala je tek Trpimirova crkvica Sv. Marte, nekada župna crkva Bijaća, a i ona obnovljena. Istraživanja koja su vršena između dva rata otkrila su brojne ostatke starih građevina, ali je opet sve zatrpano, a nađeni kameni ulomci crkvenog namještaja, među kojima i poznati ciborij Sv. Marte, nalaze se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Možda ljetna žega odbija kupača da se zaputi u Kaštelansko polje, gdje maestral nije tako svjež kao na moru, ali teško je opisati osjećaj koji obuzima posjetioca dok boravi na tom povijesnom području, ispunjenom legendama, povijesnim događajima koji su zabilježeni u najstarijim pergamentima i koji svjedoče da su u onim dalekim vremenima, kada su mnogi evropski narodi bili na niskom stupnju kulture, Hrvati već imali organiziranu državu. Na području gdje su se vodili mnogobrojni ratovi - Ilira s Rimljanima, Slavena s Rimljanima, Mlećana s Turcima; području koje je preživjelo najezde Avara, Mongola i Turaka...

Od Kaštel Štafilića počinje stvarna Kaštelanska rivijera, sa mogućnošću šetnje uza samo more, čas uza žalo, čas uz pjeskovite uvale, čas po isturenim grebenima, najčešće u sjeni tamarisa i borova. Miris morskih trava i smole borova prati šetača, uz cvrčanje cvrčka, kilometrima uz more. Pitome uvale redaju se jedna za drugom, ozelenjene šumicama ili starim drvećem, pružajući oku uvijek nove i vrlo slikovite prizore, oplemenjene malim utvrđenim mjestancima, Kaštelima, na isturenim položajima između mora i kopna.

Kaštel u Štafiliću, utvrdu s dvorištem, danas poznatu kao kula Rotonda sagradio je 1508. godine trogirski građanin Stjepan Stafileo na otočiću. Kaštel je pomičnim mostom povezan s kopnom. Ističe se i danas kula kaštela i jedna renesansna utvrđena zgrada s obiteljskim grbom i velikim balkonom. Staphile, što na grčkom znači grozd, motiv je koji je Stafileo uklesao u svoj grb. Nad vratima kaštela lijepi latinski stihovi spominju njegovu gradnju. Oko kaštela naselile su se izbjeglice iz porušenog sela Bijaća.

U mjestu se ističe i župna crkva koju je u renesansno - baroknom stilu sagradio u XVIII stoljeću dalmatinski graditelj Ignacije Macanović. Od ostalih zgrada u mjestu vrijedno je pogledati i kaštel obitelji Pera.
Inače, pučka arhitektura, kao i u ostalim Kaštelima, ima i ovdje posebnu draž i originalnost.

Šetnjom uz more stiže se do malenog i nedovršenog ali najslikovitijeg kaštela, zvanog Nehaj. Još uvijek ga oplakuje more s tri strane, dok je sjeverna strana nasuta. Započeli su ga graditi 1548. Godine trogirski plemići braća Ludovik i Ivan Lodi, zamislivši veliku i raskošnu građevinu. Pošto je obitelj Lodi izumrla, prešao je u vlasništvo splitske humanističke obitelji Papalić, po kojima se zvao i Kaštel Papalić, ali ga ni oni nisu dovršili.

Nehaj je danas posljednja utvrda Kaštelanske rivijere. Zapadno od njega nalazila su se nekoć još dva kaštela: Kvarko (1558) i Dragač (1543) - ali su tokom vremena napušteni i porušeni.
Iz Štafilića može se poljskim putićem prema Kozjaku doći do historijskih crkava Sv. Petra od Klobučca i Stomorije. Tu je bilo zimovalište hrvatsko-ugarskih kraljeva i utvrđeni samostan, koji se Često spominje u najstarijim hrvatskim ispravama. Tu je 1251. Godine boravio kralj Bela IV, a zatim knezovi Šubići i mnogi hrvatski velikaši Utvrde su porušene 1420. godine.

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_grbstafilicm_007a2b6.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_grbstafilicm_007a2b6.jpg&srv=img33)

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_kastelstafim_6d8407b.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_kastelstafim_6d8407b.jpg&srv=img33)

U Štafiliću se nalazi i najstarija hrvatska maslina, stara 1500 godina,vjerovatno jedna od najstarijih na svijetu

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_449pxMaslinm_90405dd.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_449pxMaslinm_90405dd.jpg&srv=img33)

Botanički spomenik prirode "Maslina". Ova maslina (Olea europea) starija je od 1.500 godina i pretpostavlja se da je donesena iz Grčke ili Italije, jer pripada sorti koje inače nema u okolnim krajevima. Obujam debla je 6 m, promjer krošnje 22 m, visina 10 m. Nema glavno korijenje, već sustav korijena koji je razvila u prostoru od 100 m.

http://img33.picoodle.com/img/img33/9/10/14/f_maslinam_9bffd26.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/10/14/f_maslinam_9bffd26.jpg&srv=img33)