Vrlo je važno pravilno razlikovati "prave" laži od dječjeg fantaziranja i maštanja.

O lažima možemo govoriti samo ako je riječ o neistinitim izjavama kojima se dijete služi da bi pribavilo sebi neku korist, odnosno izbjeglo posljedice nekog neopravdanog postupka.

To bi, recimo, bile situacije kada dijete kaže da je u školi dobilo neku dobru ocjenu (a nije dobilo nikakvu) ili kada poriče da je razbilo neki predmet (a pouzdano znate da jeste).

U prvom slučaju dijete sebi pribavlja nezasluženu nagradu (na primjer vašu pohvalu), dok u drugom izbjegava negativne posljedice svog čina (vašu grdnju ili kritiku).

Ukoliko ste primijetili ovakve pojave, treba polako i na miru da porazgovarate sa svojim djetetom i da vidite zbog čega se plaši da vam kaže istinu.

Obično je u pitanju strah od kazne, odnosno djetetovo neopravdano išcekivanje veće kazne od one koju ste namjeravali da primijenite.

To je vama signal da budete predvidljiviji u ponašanju prema djetetu, da se potrudite da dosljedno kažnjavate i nagrađujete njegove postupke kao i da izbjegavate da upotrebljavate prijetnje koje ne namjeravate da ostvarite.

Sve ovo će stabilizovati djetetovo povjerenje u vas i učiniti da se ono osjeća sigurnijim, a samim tim će i prestati da laže.

izvor: CafeMontenegro (http://www.cafemontenegro.cg.yu/index.php?group=29&news=6180)