PoslaT, /a/o, a ne poslaN/a/o
Evo jednog primejra koji je izazvao interesovanje clanova o hrvatskom jeziku. Dakle, srpska varijanta je ova, a hrvatska?

Posto su se neki clanovi bunili sto govorim iskljucivo o srpskom jeziku (a to radim jer jedino taj jezik znam), otvaram ovu temu. Dakle, sve jezicke nedoumice, pravopisna pravila, primjere sa kojima se srijecete svakodnevno, a odnose se na hrvatski jezik, mozete pisati ovdje.
Ukoliko ima zainteresovanih za ostale jezike, molim vas da otvorite temu,kako ne bi spamovali.

Ovo je apsolutno nepotrebno anđelčiću, ono što se dešava na pravopisu je savim nešto drugo.

Mislim da ovo neće mnogo pomoći.....! Volio bih da nisam u pravu. Ili što bi rekli u HR da sam u krivu. :)

PozZ.

Naravno da je potrebno, sve vezano za hrvatski jezik ce biti prebaceno ovdje, a posto imamo dosta forumasa iz Hrvatske, ne zelim da im uskratim ovo. Da nema interesovanja ne bi bilo toliko puta pomenuto na onoj temi. U svakom slucaju hvala na sugestiji.

Predlažem ti da dovedeš nekog člana za koga misliš da bi bio u stanju da odlično vodi ovu temu i odgovara na pitanja i piše pravila gramatike.
Razmišljala sam i na temi Religija da dovedem par osoba koje bi bile vrsni poznavaoci ali pošto nisam mogla da skupim tri osobe odustala sam.

Pa ne znam kako da dovedem nekoga, a iskreno, ne znam ni koga. Kad sam pisala u "Pravopisu" bilo je dosta zainteresovanih za ovu temu, sad se niko ziv ne cuje. Necu nikoga forsirati, a svi zainteresovani su dobrodosli.

Hrvatski jezik skupni je termin za standardni jezik Hrvata (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvati), i za skup narječja i govora kojima govore ili su nekada govorili Hrvati. Njime govori oko 7 milijuna ljudi, poglavito Hrvata.
Hrvatski je službeni jezik (http://hr.wikipedia.org/wiki/Jezik) Republike Hrvatske (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska) i jedan od tri službena jezika Bosne i Hercegovine (http://hr.wikipedia.org/wiki/Bosna_i_Hercegovina), kao i jedan od sedam službenih jezika AP Vojvodina (http://hr.wikipedia.org/wiki/Vojvodina)Srbija (http://hr.wikipedia.org/wiki/Srbija)). Osim toga, hrvatski jezik priznat je kao službeni jezik u pojedinim općinama u austrijskoj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Austrija) pokrajini Gradišće (http://hr.wikipedia.org/wiki/Gradi%C5%A1%C4%87e) (Burgenland), međutim, tu je riječ o posebnom jeziku iseljenih Hrvata.
Govorni jezik čini sustav od tri narječja: (
štokavskoga (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0tokavsko_narje%C4%8Dje)
kajkavskoga (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kajkavsko_narje%C4%8Dje)
čakavskoga (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cakavsko_narje%C4%8Dje)Hrvatski standardni jezik temeljen je na novoštokavskome ijekavskome narječju zapadnoga tipa, uz utjecaj ostala dva narječja, prvenstveno u leksiku.
Znanost koja se bavi hrvatskim jezikom zove se kroatistika (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kroatistika).

Štokavsko narječje (štokavština, štokavica), jedno od triju narječja hrvatskoga jezika (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_jezik), uz čakavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cakavsko_narje%C4%8Dje) i kajkavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kajkavsko_narje%C4%8Dje). Štokavsko je narječje također temelj standardnima jezicima Srba (http://hr.wikipedia.org/wiki/Srpski_jezik), Bošnjaka (http://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%A1nja%C4%8Dki_jezik) i Crnogoraca (http://hr.wikipedia.org/wiki/Crnogorski_jezik).

Kajkavsko narječje (kajkavština, kajkavica) jedno je od triju glavnih narječja hrvatskoga jezika (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_jezik), uz čakavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cakavsko_narje%C4%8Dje) i štokavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0tokavsko_narje%C4%8Dje).
Naziv potječe od odnosno-upitne zamjenice kaj. Kajkavsko narječje uglavnom obuhvaća sjeverozapadni i srednji dio hrvatskoga jezičnog prostora: Zagreb (http://hr.wikipedia.org/wiki/Zagreb) i Zagrebačko Prigorje (http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zagreba%C4%8Dko_Prigorje&action=edit), Međimurje (http://hr.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91imurje), Podravina (http://hr.wikipedia.org/wiki/Podravina), Hrvatsko Zagorje (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_Zagorje), Žumberak (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDumberak), Turopolje (http://hr.wikipedia.org/wiki/Turopolje), Moslavina (http://hr.wikipedia.org/wiki/Moslavina), Banovina (http://hr.wikipedia.org/wiki/Banovina) i Gorski kotar (http://hr.wikipedia.org/wiki/Gorski_kotar). Izvan granica Republike Hrvatske (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska) kajkavskih govora ima najviše u Mađarskoj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Ma%C4%91arska) (kod Nežiderskog jezera, u Pomurju i Podravini (http://hr.wikipedia.org/wiki/Podravina)), te manje u Rumunjskoj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Rumunjska),Vojvodini (http://hr.wikipedia.org/wiki/Vojvodina) i Slovačkoj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Slova%C4%8Dka) gdje već izumire, a kajkavski još dijelom govore i hrvatski iseljenici u Americi i Australiji.
Kajkavski danas stalno ili povremeno (u obitelji) govori 31% ili oko 1/3 Hrvata, a do 1. svj. rata tako je govorilo oko 36%, pa je ovo narječje razmjerno stabilnije i otpornije u poredbi sa čakavskim koje već brzo izumire. Razlog tomu je uz ostalo i to da se kajkavski ipak još obilno govori u gradovima sjeverozapadne Hrvatske, osobito kao kajkavska većina u Varaždinu i Čakovcu, a najveći polukajkavski gradovi danas su Zagreb, Koprivnica, Velika Gorica i još desetak manjih kajkavskih gradića (Krapina, Križevci, Čazma, Petrinja, Samobor, Ozalj, Delnice itd.).
Obzirom na izgovor jata, mogu se razlučiti tri glavne kajkavske inačice. Većina tj. 3/5 su ekavski kajkavci pa jat izgovaraju kao e ili sličnim prijelaznim vokalima. Oko 1/4 imaju poseban izgovor kao dvoglas ie, a tih je najviše u arhaičnoj kajkavici Hrvatskog Zagorja. Treća inačica su ikavski kajkavci koji jat izgovaraju kao i, ili su poluikavci pa ga dijelom izgovaraju kao i ili e. Danas se takvi ikavski kajkavci nalaze mjestimice u sjevernoj Istri, Fužine (http://hr.wikipedia.org/wiki/Fu%C5%BEine), Lokve (http://hr.wikipedia.org/wiki/Lokve), uz rijeku Dobru, Ozalj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Ozalj), dio Žumberka (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDumberak), zapadno Turopolje (http://hr.wikipedia.org/wiki/Turopolje) (Horvati i Zdenčina), donja Sutla (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sutla) iznad Zaprešića (http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zapre%C5%A1i%C4%87a&action=edit) (Brdovec, Marija Gorica), dijelom Slovensko Primorje (http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Slovensko_Primorje&action=edit) i Bela Krajina (http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bela_Krajina&action=edit) (tzv. ikavska slovenščina), središnje Gradišće (http://hr.wikipedia.org/wiki/Gradi%C5%A1%C4%87e) u Austriji, te u Slovačkoj (izbjegli od Kostajnice (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kostajnica)), itd. U doba Zrinskih (http://hr.wikipedia.org/wiki/Zrinski) i Frankopana (http://hr.wikipedia.org/wiki/Frankopani) je slična kajkavska ikavica na prostoru od Istre do Međimurja bila službeni javni govor hrvatske plemičke elite, tj. nesuđeni prethodnik kasnijega književnog standarda.

Čakavsko narječje (čakavština, čakavica) - jedno od triju glavnih narječja hrvatskoga jezika (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_jezik), uz kajkavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kajkavsko_narje%C4%8Dje) i štokavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0tokavsko_narje%C4%8Dje).
Naziv potječe od odnosno-upitne zamjenice ča. Današnje područje čakavštine znatno je manje negoli je bilo prije migracija izazvanih osmanskim osvajanjima velikoga dijela hrvatskoga jezičnog prostora, a čakavsko područje se i danas smanjuje pod pritiskom književnog standarda. Tako je prije jednog stoljeća, uoči 1. svj. rata čakavski govorilo blizu 1/4 Hrvata ili oko 23%, a danas dvostruko manje ili tek 12%, pa je to najugroženije naše narječje u izumiranju.

(izvor: Wikipedija)

Kuc,kuc...evo da se i ja priključim rasapravi.
Pozdrav moderatorici i onima koji su se potrudili nešto napisati ovdje.

Htjela sam u biti, prokomentirat razlike u pravilima pisanja skraćenica u hrvatskom i srpskom jeziku.

U Pravopisu-Babić/Finka/Moguš i u pravopisnim priručnicima stoji:


Neke se kratice pišu velikim slovima:
L. S. / M. P. – locus sigilli /mjesto pečata;
P. S. – post scriptum (poslije svega).

Kada skraćujemo osobna imena, pišemo ih s točkom:
A. G. M. – Antun Gustav Matoš.

Višeslovne kratice međunarodno prihvaćenih latinskih riječi pišu se izvorno:
dipl. oec. – diplomirani ekonomist;
dr. sc. – doctor scientiarum (doktor znanosti).

Iznimno se bez točke pišu tradicijske i uobičajene kratice:
don (lat. dominus – gospodin, titula kat. svećenika)
fra – (lat. frater – brat, fratar)
gđa – gospođa gđica – gospođica.

702 (ima i ovdje taj primjer)

Evo nekih rijeci u hrvatskom jeziku:cheezy: