Stari vijek

Dalmacija se spominje prvi put na epigrafskim spomenicima i u djelima rimskih pisaca u vrijeme rimskih osvajanja istočne obale Jadrana na prijelazu iz 1. stoljeća prije Krista u 1. stoljeće poslije Krista. Rimljani su Dalmacijom nazvali provinciju, dio Ilirika. Rimska provincija Dalmacija imala je mnogo šire granice nego današnja Dalmacija. Ona je obuhvaćala ne samo današnju Dalmaciju, nego i najveći dio Bosne, Hercegovinu, Crnu Goru, zapadnu Srbiju i dio Hrvatske. Stotinjak kilometara južnije od Save protezala se granica s provincijom Panonijom. Na tom su području živjeli narodi ilirskog kulturnog kruga: Liburni, Japodi, Dalmati, Daorsi, Ardijejci, Plereji, Mezeji, Desitijati, a dijelom Autarijati i Enheleji. Nije neobično da je cijeli prostor nazvan po Dalmatima, jer su oni Rimljanima pružali najodlučniji otpor do konačne "pacifikacije". Na njihovom tlu je podignuta i Salona, dalmatinska metropola i jedan od najvećih gradova Rimskog Carstva. Ovako definiran geografski pojam Dalmacije u starom vijeku postojao je do 7. stoljeća, kada je 395. godine car Teodozije podijelio Rimsko Carstvo na zapadni i istočni dio. Dalmacija je ostala u okvirima zapadne polovice Carstva, što će kasnije imati brojne implikacije. Liburnija sa središtem u Zadru je posjedovala određen stupanj samostalnosti unutar Dalmacije.

http://img02.picoodle.com/img/img02/9/9/16/f_CoAofDalmatm_1345d6c.png (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/9/16/f_CoAofDalmatm_1345d6c.png&srv=img02)

Srednji vijek
Dolaskom Germana i Slavena na tlo Dalmacije započinje njeno teritorijalno pulsiranje. Rimska vlast se povlači u jače utvrđene gradove uz jadransku obalu i na većim otocima. U vrijeme dolaska Slavena Dalmaciju u stvari čine neki veći gradovi (sa uskim prstenom poljoprivrednih površina neposredno uz gradske zidine) na istočnojadranskoj obali i otocima koji priznaju vlast bizantskog cara: Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir i Kotor. Uskoro se navedenim gradovima pridružuju Split i Dubrovnik (njegujući urbanu tradiciju Salone i Epidaurusa). Bizant je navedene gradove organizirao u temu, vojno-upravnu jedinicu sa sjedištem u Zadru. Od tada je Zadar glavni grad Dalmacije, a to će ostati sve do 1918. (kada ga je na temelju tajnog londonskog ugovora okupirala Italija). Bizantski gradovi su postali žarišta romanske kulture, latinskog jezika i kršćanske vjere u slavenskom okruženju. Uskoro je s pozadinom oživjela diplomatska, gospodarska i kulturna suradnja. Dobrim dijelom se kršćanstvo širilo u kopnenu dubinu upravo iz dalmatinskih gradova, bez obzira na namjere crkvene vlasti (Rima i Carigrada). U državnim uredima Bizanta, drugih europskih država, ali i rimske kurije de iure zadržano je starovjekovno shvaćanje veličine Dalmacije, s kojom se podudara i crkveno-teritorijalna organizacija splitske metropolije potvrđena (ili utvrđena) splitskim crkvenim saborima 925. i 928. godine nastalima poslije ujedinjenja Dalmacije s Kraljevinom Hrvatskom pod skiptrom kralja Tomislava.

Koristeći slabljenje Slavenskih zemalja u zaleđu krajem 11. stoljeća, Venecija je nastojala preuzeti političku kontrolu nad istočnom obalom Jadrana. Godine 1000. Venecija bez većeg otpora osvaja dalmatinske gradove i otoke i od tada, uz kraće prekide, postaje vodeća vlast u Dalmaciji (i na Jadranu) do 1797. godine. Dubrovnik se uspješno istrgnuo iz čvrstog zagrljaja Venecije, zahvaljujući vještim diplomatskim manevrima. Najduže razdoblje nesmetane vladavine ugarskih kraljeva nad Dalmacijom, odnosno nad dalmatinskim gradovima s pripadajućim teritorijima na otocima i u kopnenom zaleđu bilo je od 1358. (nakon Zadarskog mira) do 1409. To je doba procvata dalmatinskih komuna, posebno Zadra, Šibenika, Trogira, Splita i Dubrovnika, kada ti gradovi postaju jezgra dinamične strukture cijele regije. Osvajanja bosanskih vladara krajem 14. stoljeća nisu bitnije utjecala na komunikaciju između dalmatinskih gradova i njihovog zaleđa niti na međusobnu komunikaciju pojedinih gradova (jer se ona najvećim dijelom odvijala putem mora).

http://img02.picoodle.com/img/img02/9/9/16/f_Dalmatienm_338d7cf.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/9/16/f_Dalmatienm_338d7cf.jpg&srv=img02)


Novi vijek

Dinastički sukobi u Ugarskom kraljevstvu značajno su slabili središnju kraljevsku vlast što se odražavalo snažnim centripetalnim težnjama rubnih pokrajina. Takvo stanje je iskoristila Venecija, koja je pomoću diplomatskih (Ladislavova prodaja prava na Dalmaciju za 100 000 dukata) i vojnih poduhvata postupno ovladala najvećim dijelom Dubrovačke Republike. Mletačko imanje u Dalmaciji je bitno smanjeno osvajanjima osmanlijskih Turaka krajem 15. i tijekom 16. stoljeća. Kartografski izvori 17. stoljeća, slijedeći državno-pravna shvaćanja toga doba, prostor Dalmatinske Zagore i zapadni dio Hercegovine nazivaju Turskom Dalmacijom.

Mletačka osvajanja krajem 17. stoljeća su doprinijela povećanju veličine Dalmacije. U ratu od 1688. do 1699. osvojeni su Knin, Sinj, Vrlika, Vrgorac, Metković i Herceg Novi, pa se granica mletačkih i turskih posjeda pomiče na Liniju Grimani (aquisto nuovo). U ratu od 1715. do 1718. Venecija se proširila u Dalmaciji osvajanjem Imotske krajine i manjih područja u Boki kotorskoj (aquisto nuovissimo). U nastalim prilikama Dubrovačka Republika je, da ne bi direktno graničila s Mletačkom Republikom, ustupila Osmanlijskom Carstvu izlaz na more kraj poluotoka Kleka (Neum) i u području rječice Sutorine u Boki. Granice Dalmacije utvrđene Linijom Mocenigo 1718. (s područjem Dubrovačke Republike) do 1918. su ostale nepromijenjene. U vrijeme osmanlijske uprave izmijenjena je etnička struktura stanovništva, koja je potencirala postojeće razlike. To se dobro može pratiti i na temelju povlačenja čakavskog narječja unutar gradskih zidina primorskih gradova i na otoke, dok se u prostoru Ravnih kotara, Bukovice i Dalmatinske Zagore širi štokavsko narječje. U zaleđini Dalmacije naseljava se pravoslavno vlaško i srpsko stanovništvo. Osim jezičnih i vjerskih razlika, do izražaja dolaze i socio-kulturološke razlike. Jasno se razlikuju dva kulturna sloja: otočni i primorski prostor sredozemne uljudbe, te dalmatinsko zaleđe s naglašenim elementima dinarske patrijarhalne kulture. Dioba na Bodule i Vlaje samo je šaljiv i primitivni odraz navedenih razlika. Međutim, između te dvije kulturne jedinice nije moguće utvrditi oštru granicu jer društvene i ekonomske veze postupno rezultiraju interakcijom i međusobnim prožimanjem.

http://img38.picoodle.com/img/img38/9/9/16/f_WappenKC3B6m_7acef74.png (http://www.picoodle.com/view.php?img=/9/9/16/f_WappenKC3B6m_7acef74.png&srv=img38)

Vrijeme Napoleonovih ratova

Dalmacija je u političkom smislu konačno ujedinjena u vrijeme Napoleonovih ratova. Godine 1806. francuska vojska je umarširala u Dubrovnik, a 1808. Republika Sv. Vlaha je ukinuta, a njen teritorij pripojen Dalmaciji. Nakon pada Napoleona, odredbama Bečkog kongresa 1814. i 1815. god. Dalmacija je pripojena Austrijskoj Carevini. Kako bi što više integrirao prostor od otoga Paga do Budve (a od 1878. do Bara) bečki dvor je osnovao posebnu teritorijalnu jedinicu: Kraljevinu Dalmaciju, te jedinstvenu zadarsku crkvenu pokrajinu (metropoliju), kojoj su podređene sve dalmatinske biskupije uključujući Split i Dubrovnik, dotadašnja nadbiskupska središta.

Između 1. i 2. svjetskog rata
Godine 1918, nakon pada Austro-ugarske Monarhije, nastupaju krupne promjene. Od 1918. Dalmacija kao političko-geografski pojam više ne postoji. Italija je okupirala Zadar i Lastovo, a talijanska okupacija potvrđena je Rapalskim ugovorom 1920. Uredbom o podjeli zemlje Kraljevine SHS 1922. Dalmacija je podijeljena na Splitsku i Dubrovačku oblast. God. 1929. najveći dio Dubrovačke oblasti pripojen je Zetskoj banovini, a ostatak Dalmacije je činio Primorsku banovinu sa središtem u Splitu. Korčula je 1931. izuzeta iz Zetske i pripojena Primorskoj banovini, a 1939. Primorska banovina i dubrovački kraj ulaze u sastav Banovine Hrvatske. Nakon previranja u Drugom svjetskom ratu cijeli taj prostor Dalmacije, definirane nakon mletačko-turskih sukoba i ukidanja Dubrovačke Republike, ušao je u sastav SFRJ.

Koke st (ovo st je od Split?) nijesam našao u tvojim postovima a ni u literaturi zašto je dalmacija uvijek nazivana kraljevinom? Ne sjećam se da je bila baš kraljevina kao zasebna država. Možda u okviru Venecije kako bi venecijanci izdigli sebe proglašavaju Dalmaciju kraljevinom. Zaista ne zna a zanima me.

drago mi je da te zanima povijest Dalmacije,Dalmacija je bila zasebna država sa svojim kraljicama i kraljevima u sklopu Hrvatske kraljevine.....evo ti nešto o dinastiji trpimirovića

http://bs.wikipedia.org/wiki/Petar_Kre%C5%A1imir_IV

i ostalo,pa ćeš valjda pronaći što te zanima
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1729&sec=442

http://hr.wikipedia.org/wiki/Dalmatinski_sabor

http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/obad.htm

http://hr.wikisource.org/wiki/Povijest_Hrvatske_I._%28R._Horvat%29/Nasljednici_kralja_Tomislava

Zahvaljujem. Inače mi se dalmatinci kao ljudi puno sviđaju. Imaju oni neki posebni način života i razmišljanja a i čine mi se puno bliski. Pozdrav:)

Dalmacija je bila zasebna država sa svojim kraljicama i kraljevima u sklopu Hrvatske kraljevine
Odlicno poznajem hrvatsku istoriju, pa tako moram primijetiti da ovo nije bas tvrdnja koja stoji. Istinitom ne smatra prof.dr. Neven Budak, a u prilog tome iznosi cinjenice u njegovom djelu ''Prva stoljeca Hrvatske'' (zvanicni udzbenik na fakultetu)

Ja ti nisam neki povjesničar, tako da osim onoga što sam u školi naučila i onoga (spomenika) pored kojih svaki dan prolazim, ne znam puno više.
Ali oni koji poznaju Budaka reći će da je jedan od onih koji nije baš fan onoga što je južnije od Save, Drave i Mure.Ne vole ga baš povjesničari,bez obzira na titulu...

http://www.vjesnik.hr/pdf/2003%5C04%5C16%5C15A15.PDF

Zna se da Hrvatska prije nije bila cjelovita, dakle sastojala se iz tri dijela (Kraljevina) Slavonije, Dalmacije i Hrvatske

U državnim uredima Bizanta, drugih europskih država, ali i rimske kurije de iure zadržano je starovjekovno shvaćanje veličine Dalmacije, s kojom se podudara i crkveno-teritorijalna organizacija splitske metropolije potvrđena (ili utvrđena) splitskim crkvenim saborima 925. i 928. godine nastalima poslije ujedinjenja Dalmacije s Kraljevinom Hrvatskom pod skiptrom kralja Tomislava.


Svako čita povjest kako njemu odgovara ;)
To ti je ka ono sa bivšom Jugom. Šteta što ovdje nema više Dalmatinaca, da se uključe u rasprave, jer ja nisam baš najkompetentnija za to područje ;) ali sigurno im ne bi bilo drago da im neko kaže da nisu bili samostalni prije spajanja sa Hrvatskom

Takodje, od ne jednog istoricara potice tvrdnja (a ni oni privrzeni nacionalnim skolama je ne poricu, poput Budaka) da su Dalmatinci vremenom asimilovani u hrvatski narod kasnije i naciju, uprkos cinjenici da na Balkan nijesu dosli kao Hrvati. Tolerantan kakav jesam :D;) kazacu da nisu ni kao Srbi, naravno, iako je ova teza sveprisutna kod istoricara druge nacional-sovinisticke skole.
Naime, vizantijski pisci toga vremena Porfirogenit, Nikifor Vrijenjij, Jovan Skilica i drugi, kao i venecijanski izvori pisu o narodima (plemenima): Dukljani, Zahumski Sloveni, Travunjani, Neretljani (Paganjani), Dalmati, Srbi i Hrvati, gdje se jasno istice da su Srbi i Hrvati (vole se zvati i staroiranskim imenima Sor-rabbis i Hu-ur-vathi :D) dosli u DRUGOJ seobi Slovena i da se time objasnjava mnogo toga u njihovim obicajima i razlicitosti od obicaja primorskih Slovena (ne stecenih vac donijetih).

A inace koke, Dalmatince volim vise nego ''Hrvate u uzem smislu''.

Vidim da tu znate povijest , e pa gdje pocinje a gdje zavrsava dalmacija , ima li tko odgovor , povijesne karte ili slicno ? :biggrin:

ovo ti je la provinco Dalmatia de la Romia imperio(oli ti ga provincija Dalmacija u Rimskom carstvu)...ala brale jesmo se raspojasali :D

http://img37.picoodle.com/img/img37/3/11/14/f_DalmatiaSPQm_1cb4c22.png (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/11/14/f_DalmatiaSPQm_1cb4c22.png&srv=img37)


ovo je tamo negdi 1600 i nekih godina...vidi se Dubrovačka republika jasno odvojena od Dalmacije(Dubrovnik, Konavli, Mljet, Pelješac..)
http://img26.picoodle.com/img/img26/3/11/14/f_708pxHistorm_eb99587.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/11/14/f_708pxHistorm_eb99587.jpg&srv=img26)

http://img26.picoodle.com/img/img26/3/11/14/f_02vm_31dd58c.jpg (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/11/14/f_02vm_31dd58c.jpg&srv=img26)

a kolika je sad i okle-dokle se prostire....a gledaj to sa pozitivne strane..."morali smo svoju lipotu podilit i drugima"
:D
http://img03.picoodle.com/img/img03/3/11/14/f_CroatiaDalmm_6d95c7e.png (http://www.picoodle.com/view.php?img=/3/11/14/f_CroatiaDalmm_6d95c7e.png&srv=img03)

Aj nije lose , svi su dalmatinci samo to neznaju :D


Mene su ucili da je damacija od karlobaga, dijela raba pa sve do boke kotorske , prema prvoj karti ispada da i je , prema drugoj nit dubrovnik nije dalmacija (koliko vidim) a treca je bez neuma oli ti ga samo u hrvatskoj , sta mi je cudno jer mi se uvik cinilo da je neum mali dio dalmacije koji je u bih ali po trecoj karti nije tako :toobad:

Mozda je pametnije pitanje , koliko se ljudi smatra dalmatincima :red_bandana:

Aj nije lose , svi su dalmatinci samo to neznaju :D


Mene su ucili da je damacija od karlobaga, dijela raba pa sve do boke kotorske , prema prvoj karti ispada da i je , prema drugoj nit dubrovnik nije dalmacija (koliko vidim) a treca je bez neuma oli ti ga samo u hrvatskoj , sta mi je cudno jer mi se uvik cinilo da je neum mali dio dalmacije koji je u bih ali po trecoj karti nije tako :toobad:

Mozda je pametnije pitanje , koliko se ljudi smatra dalmatincima :red_bandana:

ja sam ti jasno napisala iz kojih vremenskih perioda dolazi koja karta...tako da prva karta dočarava veličinu Dalmacije u Rimskom carstvu, ali to je naravno nešto sasvim drugo od medernog doba
druga karta je iz perioda postojanja Dubrovačke republike, dakle Dubrovnik je tada bio zasebna republika, totalno odvojen i od Dalmacije i od Hrvatske...samostalan u svakom pogledu

četvrta karta, koju ti čini mi se zoveš trećom, prikazuje sadašnji teritorij Dalmacije, dakle bez Neuma, koji je neravno dio BiH

e sad, koliko se neko osjeća ili smatra dalmatincem, to je stvar osobnog izbora(po meni)...često možeš i u Dubrovniku naići na razmišljanja da se oni baš i ne osjećaju dalmošima ipak su oni imali republiku i ovo i ono,a netko iz recimo Neuma ponosno kaže ja sam dalmatinac....koliko je ko tu u pravu?
ono si što nosiš u duši(prije svega čovik) a tek onda geografski posađena mediteranska duša:hypocrite1: