Ne znam kako wi, al ja bas volim da razmjenjujem misljenja. Tako sam prije par dana imala priliku da razgovaram sa 1 mojim prijateljem, i osim visokopolitickih pitanja u koja se ja itekako razumijem, dosla je na red i ta ljuba... Owo *ta ljubav* bolje da vam ne kazem kako izgovaram...
E sad - vjecita moja dilema, mozda i jos nekih pojedinaca odavde, ko ce ga nzati, jel..
Mislite li da ljubav moze da nestane, prestane, ili whatever? Gubi li se ona u tom ziwotnom procesu zvanom nalazenje/izlazenje/brak? Pitam jer se nesto mislim da nema svrhe traziti ljubav ako 1 dana prosto nestane... Izgubi se u svakodnevici, i ostalim stvarima koje ja ne volim da pominjem.

Mala ljubav ne nestaje ona se mijenja, obično se pretvara u nešto više i dublje. :kiss1:

Nažalost ponekad se ljubav pretvori u mržnju i bijes, (takva osoba u stvari ne mrzi drugu osobu, nego sebe..... Objasniću ti kad budem imao više vremena). Osim ove mogućnosti imaš mogućnost da tuguješ i to bi trebao biti najteži oblik.

U slučaju da si mislila na zaljubljenost:throb:, ona predstavlja nešto posebno i neponovljivo, magičnu privlačnost od koje npr. RockMan korektor BJ (neće mi zamjeriti) postaje Hipik:biggrin:........ ali to je već druga priča.

ne gubi se, mislim...samo zavisno od životnog doba doživljavaš ljubav na drugačiji način..sve ima svoje..leptiri u stomaku mogu uvijek da se jave...

Zaljubljenost je nešto najljepše i ona nestaje. Samo ona pravi leptiriće.

A ovo za ljubav; imam blizu 40 i još ne znam; pitajte me za jedno 20 godina ;)

Pa nisam mislila na zaljubljenost.

mislim da je greska ta sto mi nismo otkrili kako se voli :D
vrlo jednostavno,ljubav nikad ne umire,mi je usmjerimo kojim tokom da ide,pa nekad silna ljubav preraste u dosadu,u mrznju itd.ali smo tu sami krivi i mislim da ta "ljubav"koja splasne nakon 10godina nije ljubav nego neko udovoljavanje hira mladog covjeka koji se ludo zaljubio u prvu cicu koja ga je posteno saslusala.
znaci,sto prije rascistimo u nasim glavama sta nam je cilj u zivotu i kako cem ose nositi sa "ljepsom polovinom" i ne smatrati brak kavezom,dugu vezu okovom i tako te stvari -lakse za nas.
a mislim i da je problem taj sto se ljudi rastaju zbog gluposti i sto nakon razvoda cak i ako druga strana zeli da se izvini ne zeli da saslusa.
eto,pojavio se novi problem,napravili smo od samih sebe gluve i slijepe osobe.ne vidimo sta imamo ispred sebe,zbog toga i prestanemo da cijenimo osobe nakon odredjenog vremena.
isto tako ti bogome ko da se bojis voljeti.mozda je mene uvatio teen 3p pa ja volim svakog oko sebe(majka mi je bila hipik,mozda znaci to nesto)ali koja je svrha zivota ako samo bjezis od ljudi u strahu da te ne povrijede?ili sam ja neki propali psiholog pa ti volis no neces da priznas....

ginem ginem da ti skinem haljinu sto susti...
eto ti ljubavi u par rijeci

evo i jedna prica za sve koji nisu shvatili moj dubokoumni post

"poznati sejh bi pozvan u istambulu da pred ljudima prica o mudrosti zivota.najednom jedan se covjek iz mase ustade i povika"molim vas pronadjite mi magarca!neko ga je ukrao!on mi je bio sve sto imam!!"
na to se sejh blago osmjehnu covjeku i upita zgranutu masu"da li neko od vas NIJE nikad volio?"
zbunjeni ljudi se pocese okrecati i pitati se cemu to pitanje.medjutim iz mase se ustaje jedan covjek i kaze:ja nisam nikad volio"a ohrabreni za njima se ustase jos dvojica.
"eto"kaze sejh"ti si izgubio jednog magarca a ja sam ti nasao tri!"

da...sad mi je jasno..

Dobro je da je Baron potrefio pjesmu :rolleyes::rolleyes:

Mozda mislite da su stihovi povrsni, al ja sam osjetio dubinu...

Mozda mislite da su stihovi povrsni, al ja sam osjetio dubinu...

:clapping:

Stvarno su rijetki momenti kad pozelim da sma moderator. Ovo su jedni od tih.

Što vam je danas narode, što ste se svi uozbiljili?

Stvarno su rijetki momenti kad pozelim da sma moderator. Ovo su jedni od tih.

Ako insistiras izbrisacu sam predhodne umotvorine.

A ljubav je veoma pozeljna, i prestavlja smisao i nacin zivota. To je kao sto neko izabere da bude ekonomista, neko je izabrao put narkomana (svjesno svi izaberu tvrdim)... vecine je izbor da vole. Kad volim onda sam ispunjen, sve mi je ljepse, imao smisao...

Ako insistiras izbrisacu sam predhodne umotvorine.

A ljubav je veoma pozeljna, i prestavlja smisao i nacin zivota. To je kao sto neko izabere da bude ekonomista, neko je izabrao put narkomana (svjesno svi izaberu tvrdim)... vecine je izbor da vole. Kad volim onda sam ispunjen, sve mi je ljepse, imao smisao...
Ne insisitiram. samo imam momente kad sam za salu, i momente kad me zaista nesto zanima, tj,. uozbiljim se. E ovo drugo je bilo tokom pisanja sinocnjeg posta.
Razumijem sto ti pricas o ljubavi, i evo cak se slazem za narkomane, ali moje pitanje nije to. Ja razmisljam o tome prolazi li ona vremenom ili ne... Pozeljna znam da jeste, ali prestaje li, zavrsava li se u jednom ziwotnom trenutku, ili ipak mislite da ostaje tu, ali se pretvara u postovanje, prijateljstvo, tj. nesto nalik tome, samo mnogo jace i godinama gradhjeno, ili nesto saswim trece...
Razmisljate li kad o tome, vi koji nemate, da imate neku ozbiljnu vezu, skrasite se i sl. I pitate li se nekad hoce li sve to proci. Ja stalno...

Evo kvake, ti, u stvari, se bojis da volis!
Moja prica itekako ima veze sa temom. Da li ce biti ljubavi u vezi zavisi od tebe, a ne od toga dali si ti pronasla pravog. Od tebe jer prvo ti biras koga ces da volis, koliko ces da voli i umijes li da volis uopste. Ako tebi posle par dana veze vec pocinje da iritira njegov smijeh ili njegovi drugovi ili njegova inertnost, itd... a ti nemozes da predjes preko toga i prestajes da volis, onda si kriva sama (sam).
U vezu treba uci opusteno, kao da ce 100 god da traje, a ne razmisljati od starta sta ce biti kad raskinemo, kako cemo podijeliti zajednicke stvari, sta ce reci prijatelji i porodica, ocu li tesko prihvatiti. Jer ljubav nije obaveza, nesto sto se mora, vec izbor i potreba prije svega.

Evo kvake, ti, u stvari, se bojis da volis!
Moja prica itekako ima veze sa temom. Da li ce biti ljubavi u vezi zavisi od tebe, a ne od toga dali si ti pronasla pravog. Od tebe jer prvo ti biras koga ces da volis, koliko ces da voli i umijes li da volis uopste. Ako tebi posle par dana veze vec pocinje da iritira njegov smijeh ili njegovi drugovi ili njegova inertnost, itd... a ti nemozes da predjes preko toga i prestajes da volis, onda si kriva sama (sam).
U vezu treba uci opusteno, kao da ce 100 god da traje, a ne razmisljati od starta sta ce biti kad raskinemo, kako cemo podijeliti zajednicke stvari, sta ce reci prijatelji i porodica, ocu li tesko prihvatiti. Jer ljubav nije obaveza, nesto sto se mora, vec izbor i potreba prije svega.
Proglasavam te za svog licnog Gurua.

Slažem se sa većinom rečenog.
Ja mislim da se ljubav transformiše od jakih emocija na početku ,kada smo zaslijepljeni , pa onda nam se oči polako otvaraju.Počinjemo da realnije gledamo osobu pored sebe i njene mane i vrline.Nekada shvatimo da je to bila samo prolazna strast ili neka vrsta zaljubljenosti.Nekada to bude nešto više što preraste u tzv. ljubav.Mislim da je bolje nesretno voljeti nego nikada ne osjetiti ljubav.Ona je ipak dar.
Mislim da je u čovjeku urođena ta potreba da traži svoju drugu polovinu.
Nekima se ta potreba potisne pred svakodnevnicom i raznim problemima a neki traže smisao života u ljubavi.Zavisi koliki ste emotivac i sanjar - toliko ćete tragati.
Rijetki su oni koji su imali sretne ljubavi,češće su ih prepoznali tek kada su bez njih ostali.
Zato širom otvorite oči-možda je baš negdje u vašoj blizini a neprepoznajete je.:throb: