anon1
03-06-07, 01:07
U prostoriji je vladala potpuna tišina. Iz sivih zidova pecine je izbijala vlažna podzemna toplina. Zatvorio sam oci. Prvo sam cuo blago zveckanje u podzemnom hodniku, zatim blago klizanje bosih nogu po izlizanom podu. Kad sam otvorio oci, stajala je ispred mene. Njena lepota me je zapanjila. Osim zvoncica na gležnjevima i oko ruke i dragog kamenja u kosi i oko vrata, na sebi je imala samo svileni sari. Kroz njega sam video konture figure, zaobljenost kukova, drhturenje napetih dojki, zaokrugljenost venerinog brega. Kosa joj je bila upletena i savijena u pundu, na celu je imala purpurno znamenje boga Šive. Oci je spustila. U njoj sam prepoznao jednu od tamnoputih devojaka, koje su stigle u lamaseriju s grupom indijskih tantrista. Nije više bila devojka, bila je žena izmedu dvadeset i pet i trideset i pet godina.
Sklopila je ruke, poklonila se, a zatim zaigrala. Zvoncici na nogama i oko ruku su zazvockali. Njeni pokreti su bili naizmenicno blagi i iznenadni, plivajuci i udarni, simetricno uskladeni i sliveni u erotski poziv, koji je bio istovremeno plašljiv i agresivan, namenjen meni i ujedno nadzemaljskom idealu muškarca: meni kao ovaplocenju principa svemirske polarnosti. Igra je izražavala sintezu suprotnosti; bila je putena i ujedno svecano duhovna; izazovna, cak grubo culna (mešanjem i udarima karlice; oblizavanjem usni; pokretima ruke koji su naznacavale pokrete masturbacije; oblizivanjem i sisanjem prstiju) a ujedno povuceno misticna igra: kao da putem erotike manifestuje njenu suprotnost. I ova igra je bila Krišnalila. Igracica (bez imena, Bezimena), nudila mi se u redosledu uloga: bila je zmija, snena mackica, mirisav cvet, bespomocno dete, razmaženo dete, lukava zavodnica, mati puna razumevanja, grešna preljubnica, sladostrasna nimfomanka,stroga uciteljica sa prutom u ruci, utešiteljica, razvratna pijanica, nežna ljubavnica, plašljiva devica, radoznala istraživacica. Mada se u igri prelivala bez napora iz uloge u ulogu, njena je opuštenost ostavljala utisak da to nisu samo uloge vec da je sve to (još mnogo šta drugo) istovremeno: žena s hiljadu lica.
Opkolilo me je polje snage. Igrom, koju sam doživeo kao emitivnu masažu, podigla me je na nivo uznemirenosti, koja nije bila fizicka. Probudila je u meni muškarca, koji nije bio moje telo, moje ime, moja prošlost/buducnost, moje nade i strahovi vec nešto opšte, arhetipsko. Probudila je muškarca kao odsjaj ženskosti, senku suštine, koje je probudila u sebi. Osecanje je bilo neopisivo. Bio sam napet i ujedno opušten, ocekujuci bez želja, željan bez ocekivanja: u cistom stanju potencijalnosti.
Došla je Dolma i donela loncic mirisnog ulja. Igracica je skinula svileni veo. Prisela je na prostirku "cveta lokvanja". Zahvatila je ulje, koje je mirisalo po mešavini muskata i jasmina, i pocela mi ga spretnim pokretima prstiju da utrljava u kožu od glave do pete. Ni parcence puti nije zapostavila. Tokom masaže je Dolma klecala izvan kruga lojanica i u bakrenoj ciniji pripaljivala miomirise. Mrmljala je mantre i izvodila komplikovane obredne pokrete. Bila je zanesena, cudno srecna.
Ostala je u pecini i gledala i oduševljavala se. I podsticala nas. Mada je potsticaj najmanje što nam je trebalo. Kada sam bio namazan i namirisan, Bezimena se ispružila po prostirci i ja sam nju masirao. Kad sam završio, cak i kosa mi je bila nakostrešena. Legao sam; zvockanjem zvoncica me je zanjihala.
Bezimena koja je igrala za mene kao Lakšmi, postala je Šakti; protuva Slovenac, koji je vec odavno zaboravio na svoj evropski "ja" i njegove obaveze, postao je Šiva; jogi medu nogama jogine. Brzo je postalo ocigledno da nije obicna žena. Vežbajuci jogu je tako istrenirala mišice vagine da su bili (kao kod devojaka sa ostrva Madura) slicni ustima. Njima je sisala, stežala, oblizivala. "Om Mani Padme Hum", ponavljala je Dolma i vragolasto se smejala. Je li tantricki akt nešto poznato; je li nam blizak? Da. I ne. Da li je zagriženo i zaduvano traženje orgazma, dok tucaš i tucaš, i znojiš se, i ona vice "još, još, još, još" i vaši pokreti na kraju postanu mehanicki, i oboje ste poput lokomotive, koja se probija prema vrhu, a ujedno stalno klizi prema dnu?
Sklopila je ruke, poklonila se, a zatim zaigrala. Zvoncici na nogama i oko ruku su zazvockali. Njeni pokreti su bili naizmenicno blagi i iznenadni, plivajuci i udarni, simetricno uskladeni i sliveni u erotski poziv, koji je bio istovremeno plašljiv i agresivan, namenjen meni i ujedno nadzemaljskom idealu muškarca: meni kao ovaplocenju principa svemirske polarnosti. Igra je izražavala sintezu suprotnosti; bila je putena i ujedno svecano duhovna; izazovna, cak grubo culna (mešanjem i udarima karlice; oblizavanjem usni; pokretima ruke koji su naznacavale pokrete masturbacije; oblizivanjem i sisanjem prstiju) a ujedno povuceno misticna igra: kao da putem erotike manifestuje njenu suprotnost. I ova igra je bila Krišnalila. Igracica (bez imena, Bezimena), nudila mi se u redosledu uloga: bila je zmija, snena mackica, mirisav cvet, bespomocno dete, razmaženo dete, lukava zavodnica, mati puna razumevanja, grešna preljubnica, sladostrasna nimfomanka,stroga uciteljica sa prutom u ruci, utešiteljica, razvratna pijanica, nežna ljubavnica, plašljiva devica, radoznala istraživacica. Mada se u igri prelivala bez napora iz uloge u ulogu, njena je opuštenost ostavljala utisak da to nisu samo uloge vec da je sve to (još mnogo šta drugo) istovremeno: žena s hiljadu lica.
Opkolilo me je polje snage. Igrom, koju sam doživeo kao emitivnu masažu, podigla me je na nivo uznemirenosti, koja nije bila fizicka. Probudila je u meni muškarca, koji nije bio moje telo, moje ime, moja prošlost/buducnost, moje nade i strahovi vec nešto opšte, arhetipsko. Probudila je muškarca kao odsjaj ženskosti, senku suštine, koje je probudila u sebi. Osecanje je bilo neopisivo. Bio sam napet i ujedno opušten, ocekujuci bez želja, željan bez ocekivanja: u cistom stanju potencijalnosti.
Došla je Dolma i donela loncic mirisnog ulja. Igracica je skinula svileni veo. Prisela je na prostirku "cveta lokvanja". Zahvatila je ulje, koje je mirisalo po mešavini muskata i jasmina, i pocela mi ga spretnim pokretima prstiju da utrljava u kožu od glave do pete. Ni parcence puti nije zapostavila. Tokom masaže je Dolma klecala izvan kruga lojanica i u bakrenoj ciniji pripaljivala miomirise. Mrmljala je mantre i izvodila komplikovane obredne pokrete. Bila je zanesena, cudno srecna.
Ostala je u pecini i gledala i oduševljavala se. I podsticala nas. Mada je potsticaj najmanje što nam je trebalo. Kada sam bio namazan i namirisan, Bezimena se ispružila po prostirci i ja sam nju masirao. Kad sam završio, cak i kosa mi je bila nakostrešena. Legao sam; zvockanjem zvoncica me je zanjihala.
Bezimena koja je igrala za mene kao Lakšmi, postala je Šakti; protuva Slovenac, koji je vec odavno zaboravio na svoj evropski "ja" i njegove obaveze, postao je Šiva; jogi medu nogama jogine. Brzo je postalo ocigledno da nije obicna žena. Vežbajuci jogu je tako istrenirala mišice vagine da su bili (kao kod devojaka sa ostrva Madura) slicni ustima. Njima je sisala, stežala, oblizivala. "Om Mani Padme Hum", ponavljala je Dolma i vragolasto se smejala. Je li tantricki akt nešto poznato; je li nam blizak? Da. I ne. Da li je zagriženo i zaduvano traženje orgazma, dok tucaš i tucaš, i znojiš se, i ona vice "još, još, još, još" i vaši pokreti na kraju postanu mehanicki, i oboje ste poput lokomotive, koja se probija prema vrhu, a ujedno stalno klizi prema dnu?