Kako probuditi ljubav prema bogu kao jednoj spasonosnoj ideji koja je u stanju da izvuce covjecanstvo iz krize u kojoj se naslo?
Kako se osloboditi vezanosti (samsare)?
Ljudski um je poput ledenog brijega.Mali dio je vidljiv a najveci dio je pod vodom.U njemu je zarobljena ogromna energija a prepun je tereta koji se kroz inkarnacije odlagao.
Bolesti koje nam dolaze sve je teze izlijeciti. A pravi uzrok bolesti je gotovo nemoguce otkloniti i tako se problem talozi jos dublje.Tako samo odlazemo da ucinimo nesto u pravcu mijenjenja svog karaktera, licnih mjerila vrijednosti i zivotne filozofije.

Ljubav prema bogu je apstraktna.

Ima slucajeva da kada covjek sazna da bolune od neizlecive bolesti okrene se bogu.Shvati da mu ta bolest oduzima sve za sta je bio vezan i jednostavno se oslobodi vezanosti i okrene se onome sto mu je ostalo a to je vjeri u nesto bozansko. Na zaprepascenje ljekara bolest nestaje..

Postavlja se pitanje da li je bol i patnja ljudima data da bi se oslobodili vezanosti i spoznali bozansku ljubav??
jer...iscieljenje tijela zahtijeva iscijeljenje duse!

Ja stvarno ne znam kako da prokomentarisem ovaj tvoj post. U jednu ruku bih potvrdio sve sto si napisala,a opet se ne slazem sa svim.
Recimo,mislim da se teret prethodnih zivota ne nagomilava u umu vec u dusi,sto su dva pojma za sebe.
Bolesti i stanje u ljudskom drustvu su onako kako treba da budu,kako god to nama izgledalo. Ja sam dobio osjecaj, i hocu svim srcem da vjerujem, da se u ovom vremenu pocela buditi kolektivna svjesnost o Bogu. Neko kroz bol i patnju, neko kroz neobjasnjivu srecu,ali ih je sve vise koji su svjesni.

Jos, "u zdravom tijelu,zdrav duh". Pravilnom ishranom i odnosom prema tijelu stvaramo cistu kucu u kojoj boravi dusa.

Bolesti i stanje u ljudskom drustvu su onako kako treba da budu,kako god to nama izgledalo. .

Zasto mislis da ovakvo stanje u drustvu treba da bude?

Voljela bih da vjerujem u to da se svijest i ljubav prema bogu budi...mozda sam corava ali nesto ne vidim bas da je tako

Sve je uvijek onako kako treba da bude. Ne razumijem zasto,ali ne sumnjam u to.

ok..sad mi je jasnije sto si htio reci..
Mislis sve se desava sa nekim razlogom a mi smo tu da iz toga izvucemo ono najbolje

Htio je da kaze da u univerzumu vlada sveopsta ravnoteza. Nesto sto je lose je samo lose zato da bi bilo u ravnotezi sa necim. Sa Bozanskog gledista ne postoji dobro i lose. Sve je stvar uzroka i posljedice i najvaznije zakona o odrzanju ravnoteze:) To je zakon koji cu traziti da fizika zvanicno prihvati ;)

da...slazem se...bas sam o tome razmisljala kako postoji neka ravnoteza a to vidimo na primjeru radjanja.Naravno kad izuzmemo nasilne prekide trudnoce i sl. otprilike se radja isti broj zena i muskaraca po nekim prirodnim zakonima.

A pojam dobro i lose je relativan to i ja mislim.Samo je stvar kako neko to dozivi. Postoji izreka:"ko zna zasto je to dobro" koju ja cesto koristim kad nesto ne mogu razumom da objasnim...

Ljudi su postavili sami sebi neke vrednosti dobrog i loseg zato sto funkcionisu na principu sudija i zrtva..i mislim da bi covjek dosta napredovao kad bi se oslobodio toga

Ako se ne varam,trenutno se radja vise zenske nego muske djece. (to valjda i objasnjava sav haos koji nas snalazi ;) :D )

Nego bi mi bilo interesantno da cujem sto mislite po pitanju Bozanskem ljubavi,koju si ranije pomenula. Kako vi mislite da se dostize ta Bozanska ljubav?

Nisam znala za podatak da se trenutno radja vise zenske nego muske djece...ali ne cudi me da se priroda i za to pobrinula..vise zenske djece se i ubije prije rodjenja:tears:

I meni je interesantno da cujem sta mislite o bozanskoj ljubavi jer ni sama ne znam nekad kako bih je definisala i sta ona podrazumijeva..
Ali evo pokusat cu da objasnim kako ja to vidim..
Sama rijec "bozanska" govori da ta ljubav treba da bude apsolutna, da bude u nama i oko nas.To se prije svega odnosi na davanje ljubavi i ne ocekivanje iste.
Ako dostignemo to da se s ljubavlju odnosimo prema bilo kojem bicu i stvari tj. da emitujemo takvu energiju, zasigurno je da ce nas ista takva energija okruzivati i vracati nam se..
Svaki pojedinac je toliko mocan da moze da ucini da bude okruzen ljubavlju i da bude srecan a isto tako i da se osakati..

Nisam znala za podatak da se trenutno radja vise zenske nego muske djece...
Zanemarljivo vise... sve se vrti oko 50%/50% jedino zene imaju duzi vek...

@Sarita: lijepo si opisala bozansku ljubav. Ljubav koja se razliva svuda izviruci iz srca univerzuma. A srce univerzuma je,gledano iz tvoje perspektive, u tvom grudnom koshu. :)

@kliko
moje srce i jeste univerzum:throb:
A pored njega svacije srce postaje univerzum:love54236:

@kliko
moje srce i jeste univerzum:throb:
A pored njega svacije srce postaje univerzum:love54236:

To je to... :loveletter:

Nikako ne mogu da svarim i pravo mrzim Hegela upravo zbog toga sto iskljucuje individualnost i akcenat stavlja na ratio...

Ratio treba koristiti, ali ne previse...

Srce je srce i tu Boga nema... :throb:



(I citajte Sjerena Kjerkegora, molim vas... ;))

@frkadela
Ma kakav hegel...poslusaj ti mene:thumb_up:

To i ja kazem...
Hegel je bio idiot...
Najveci um svih vremena moj *beeeeeep*...

Ajde reci jos nesta pametno, da bacim u svoju knjigu (nije to plagijat, to je Andric radio :D)...

@frkadela
polako polako...cekaj da dobijem inspiraciju...tajne univerzuma su ozbiljna stvar:)

Usnio sam da razgovaram s Bogom.

"Dakle, ti bi zeleo razgovarati sa mnom", rece Bog.

"Ako imas vremena", rekoh.

Bog se nasmesi.

"Moje je vreme vecnost.
sta si me hteo pitati?"

sta te najvise iznenadjuje kod ljudi"?


Bog odgovori:
sto im je detinjstvo dosadno.
zure da odrastu,
a potom bi opet zeleli da postanu deca.

Sto trose zdravlje da bi stekli novac,
pa potom trose novac da bi vratili zdravlje".

sto razmisljaju teskobno o buducnosti,
zaboravljajuci sadasnjost.
Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.


sto zive kao da nikada nece umreti,
a onda umiru kao da nikada nisu ziveli."

Bog me primi za ruku
Ostadosmo na trenutak u tisini.

Tada upitah:

"Kao roditelj,
koje bi zivotne pouke zeleo da tvoja deca nauce?"

Osmehujuci se, Bog odgovori:

"Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voleti.

Da nauce da nije najvrednije ono sto poseduju,
nego ko su u svom zivotu.

Da nauce kako se nije dobro uporedjivati s drugima...

Da nauce kako nije bogat onaj covek koji najvise ima,
nego onaj kojem najmanje treba.

Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi
da se duboko povredi voljeno bice,
a potom su potrebne godine da se izleci.

Da nauce oprastati tako da sami oprastaju.

Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nezno vole,
ali to neznaju reci niti pokazati.

Da nauce da se novcem moze kupiti sve. Osim srece.

Da nauce da dve osobe mogu posmatrati istu stvar,
a videti je razlicito.

Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...
a ipak ih voli.

Da nauce kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste.
Moraju i sami sebi oprastati."

Ljudi ce zaboraviti sta si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sta si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osecaje u njima pobudio.

Mislim na tebe.

Neale Donald Walsch

@ filantrop
Lijepo receno...to treba svi da procitaju :thumb_yello:

''Da nauce da se novcem moze kupiti sve. Osim srece.''
Ovde se ne slazem sa bogom

@filantrop - http://www.postsmile.net/img/5/599.gif ovo je nesto najljepse sto sam procitala do sada http://www.postsmile.net/img/5/597.gif

nasla sam jedan zanimljiv odlomak...

Vjernik koji ima povjerenja u Boga ne grize se i ne strepi stalno nad svojim postupcima i ne zapitkuje se plašljivo: jesam li možda sagriješio, jesam li učinio nešto što možda nije dobro? Hoće li mi Bog oprostiti? Vjernik ima jasna pravila koja su usađena u njegovom vjerničkom srcu i on nikada ne krši ta pravila. Sve ostalo o što se spotakne u svagdašnjem životu, a plod je ljudske nesavršenosti, oprošteno je nakanom: uvijek želim činiti dobro, ali to uvijek ne uspijeva. Kajem se, ustajem i idem dalje.

Ljudski je pogriješiti i desi se da i vjernici griješe. Čovjek je po "defaultu" sklon greškama.
Veličina je spoznati grešku i reći "izvini" ako treba. Najveći čovjekov neprijatelj je ego.

Jesus appears on backside of beloved pet!

http://www.boreme.com/media/yr2007/angusmug.jpg

Prikaz (http://www.boreme.com/media/yr2007/angusassjesus.gif)

zagledajte se malo u sliku

Jesus appears on backside of beloved pet!

http://www.boreme.com/media/yr2007/angusmug.jpg

Prikaz (http://www.boreme.com/media/yr2007/angusassjesus.gif)

zagledajte se malo u sliku

ovo je stvarno "stupidno".
ja znam da svako ima svoje misljenje ali se sprdat u tolikoj mjeri nema smisla :nono2:

@predator
ovo si trebao da stavis na pdf humor:yeahright:

Izvinjavam se

Predator hoće da sablazni članice, što "prikazom" što avatarom. :)
Prihvatamo ti izvinjenje, al nemoj više. ;)

Predator hoće da sablazni članice što "prikazom" što avatarom. :)
Prihvatamo ti izvinjenje, al nemoj više. ;)

Premda je u ljudskim bićima svijest razvijena, u njoj preovladavaju rđavi elementi, jer je svijest na podljudskim stepenima evolucije uglavnom djelovala pod uticajem ograničavajućih težnji kao što su požuda, pohlepa i ljutnja. Djela i iskustva začeta i podržana takvim egocentričnim težnjama, ostavljali su utiske u umu koji se razvijao , a on ih je „pamtio“ isto kao što filmska traka bilježi kretanje glumaca. Zato je čovjeku lako da bude rđav, a teže da bude dobar. Životinjski svijet, iz koga je izronila ljudska svijest, uglavnom je ograničen životinjskim strastima, životinjskom pohlepom i životinjskom jarošću – iako neke životinje umiju da razviju i dobre osobine kao što su požrtvovanost, ljubav i strpljenje. Jer, kada bi sve životinjske impresije bile rđave, bez ijedne dobre, pojava dobrih svojstava u ljudskoj svijesti ne bi bila moguća.

Većina životinjskih impresija je loša, pa se tako na samom začetku ljudska svijest nalazi pod uplivom nagonske sile koja je prevashodno negativna. Od samog početka evolucije čovjeka, ostatak oslobađanja sastoji se u njegovanju i razvijanju dobrih impresija, tako da one mogu poklopiti i poništiti djejstvo nataloženih loših impresija. Razvoj dobrih biva podstaknut prolaženjem kroz ona iskustva i vršenjem onih djela koja su u suprotnosti sa onima koja pretežu u životinjskom svijetu. Naspram požude je ljubav, naspram pohlepe je velikodušnost, a naspram ljutnje tolerancija. Usmjeravajući pažnju na ljubav, velikodušnost i toleranciju, čovjek može iskorijeniti požudne, pohlepne i ljutite težnje. Zato se glavnom postupku oslobađanja od impresija mora pridružiti dodatni postupak odricanja od zla u korist dobra. Ali bilo da je osoba dobra ili zla, ona će uvijek zavisiti od djelovanja uskladištenih impresija. Sa tog stanovišta su i svetac i grešnik ono što jesu u skladu sa zakonima koji djeluju u univerzumu. I jedan i drugi isto počinju i isto završavaju.

Ni jedan svetac, ma kako velik, nije dosegao visine moralnih vrlina a da prethodno nije vodio moralno izopačen život; i niko nije toliko rđav da ne bi mogao da se popravi i postane dobar. Svaki čovjek, ma koliko da je posrnuo, može postepeno bivati sve bolji i bolji. Uvijek postoji nada, niko nije sasvim izgubljen. Ali činjenica je da ne postoji drugi put ka božanskom osim kroz odricanje od zla u korist dobra.

MOLITVA ZA LJUBAV

Zajedno ćemo usniti predivan san – san koji ćete uvijek voljeti da sanjate. U tom snu, oko vas je predivan, topao sunčan dan. Slušate pjesmu ptica, šapat vjetra i šum rijeke. Na ivici rijeke meditira jedan starac i vi primjećujete da iz njegove glave zrači prekrasna svjetlost raznih boja. Vi ne želite da mu smetate, ali on opaža vaše prisustvo i otvara oči. Oči su mu pune ljubavi a na licu mu je veliki osmijeh. Pitate ga kako uspijeva da zrači svim tim divnim bojama. Pitate ga može li vas naučiti kako da činite isto što i on. Odgovara vam da je prije mnogo, mnogo godina on postavio isto pitanje svom učitelju.

Starac počinje da priča svoju priču: »Moj učitelj otvori svoje grudi i izvadi iz njih svoje srce, i iz svog srca izvadi prekrasan plamen. Zatim otvori moje grudi, otvori moje srce, i stavi u njega mali plamen. On vrati moje srce u moje grudi, i čim mi je srce bilo na mjestu, ja osjetih ogromnu ljubav, jer je plamen koji je on unio u moje srce bila njegova ljubav.
Taj plamen rastao je u mom srcu i razbuktao se u veliku, veliku vatru – vatru koja ne gori, već pročišćava sve čega se dotakne. Ta vatra dotakla je svaku ćeliju moga tijela, i ćelije moga tijela me zavolješe. Sjedinio sam se sa svojim tijelom, ali moja ljubav je i dalje rasla. Ta vatra dodirnu sva moja osjećanja i moj um, i moja osjećanja se pretvoriše u snažnu i iskrenu ljubav. I ja zavoljeh sebe, iskreno i bezrezervno.

Ali vatra je i dalje plamćela i ja osjetih potrebu da s nekim podijelim svoju ljubav. Odlučio sa da ugradim dio svoje ljubavi u svako drvo, i drveće me zavolje, i ja se sjedinih s drvećem, ali moja ljubav se nije tu zaustavila, ona je i dalje rasla. Ja dadoh jedan dio svoje ljubavi svakom cvijetu, i travi, i zemlji, i oni me zavolješe, i sjediniše se sa mnom. A moja ljubav je rasla sve više i više i ja zavoljeh sve životinje na svijetu. One mi uzvratiše svojom ljubavlju i zavolješe me, i ja se sjedinih s njima. Ali moja ljubav je i dalje rasla.

Unesoh dio svoje ljubavi u svaki kristal, u svaki kamen na zemlji, u prašinu, u metale, i oni me zavolješe, i ja se sjedinih sa zemljom. A tada odlučih da svoju ljubav unesem u vodu, u okeane, u rijeke, u kišu, u snijeg. Oni me zavolješe i sjediniše se sa mnom. A moja ljubav je i dalje rasla sve više i više. Odlučih da svoju ljubav dam vazduhu i vjetru. Osjetih snažno jedinstvo sa zemljom, sa vjetrom, sa okeanima, sa prirodom, i moja ljubav je i dalje rasla.

Okrenuh se ka vjetru, ka Suncu, ka zvijezdama, i pružih jedan dio svoje ljubavi svakoj zvijezdi, Mjesecu, Suncu, i oni me zavolješe. I ja postadoh jedno sa Mjesecom i Suncem i zvijezdama, i moja ljubav nastavi da raste sve više i više. Ja dadoh svoje ljubavi svakom čovjeku, i sjedinih se sa čitavim čovječanstvom. Đe god sam išao, koga god sam sretao, u njegovim očima sam vidio sebe, jer sam dio svega, jer volim«

A tada starac otvori svoje grudi, izvadi svoje srce u kome je gorio prekrasan plamen, i stavi taj plamen u vaše srce. I sada u vama raste ljubav. Sada ste postali jedno sa vjetrom, sa vodom, sa zvijezdama, sa čitavom prirodom, sa svim životinjama, i sa svim ljudima. Osjećate kako iz plamena u vašem srcu izviru svjetlost i toplota. Iz vaše glave zrači prekrasna svjetlost raznih boja. Vi zračite ljubavlju i molite se:

Hvala ti, Tvorče svemira, za darove života koje mi pružaš. Hvala ti što mi daješ sve što mi je potrebno. Hvala ti što mi pružaš priliku da živim u ovom prekrasnom tijelu, sa ovim čudesnim umom. Hvala ti što živiš u meni sa svom svojom ljubavlju, svojim čistim i beskrajnim duhom, svojom toplotom i sjajnom svjetlošću. Hvala ti što, đe god da krenem, dopuštaš da svojim riječima, svojim očima, svojim srcem pružam tvoju ljubav. Volim te baš takvog kakav si, i zbog toga što sam i ja tvoja tvorevina, volim i sebe onakvog kakav sam. Pomozi mi da u svome srcu nosim ljubav i mir i da živim novim životom ljubavi, da bih mogao živjeti u ljubavi do kraja svog života. Amin.

( Don Miguel Ruis – Knjiga mudrosti starih Tolteka)

Kada jedem hranu, ja to činim svjesno; kada je varim, to činim nesvjesno. To su dva nivoa na kojima djeluje ljudski duh: svjesni plan, na kome je svako djelovanje praćeno sviješću o "ja" i nesvjesni plan, na kome djelovanje duha nije praćeno osjećanjem o "ja". Ali to nije sve, postoji još jedan viši plan na kome duh može da djeluje - polje nadsvijesti. Ono takođe nije praćeno "ja" osjećanjem. Sve etičke teorije, svi moralni stavovi su oblikovani prema odgovorima koji su dospjeli iz nadsvijesti.

Ako je život samo jedna kratka igra, ako je univerzum samo slučajna kombinacija atoma, zašto bih onda ja činio dobro drugome? Čemu milosrđe, pravda ili saosjećanje? Ako ne postoji ništa izvan ovog kruga, zašto bih ja činio dobro bilo kome? Danas neki ljudi kažu da je korisnost temelj moralnosti. Zbilja, šta je temelj moralnosti? Donijeti što više sreće najvećem broju ljudi? Zašto bih se ja trudio oko toga? Zašto ne bih donio najveću nesreću najvećem broju ljudi, ako bi mi to odgovaralo? Kako će utilitaristi odgovoriti na to pitanje? Kako bilo ko zna šta je ispravno, a šta ne? Mene goni moja želja za srećom; ja je zadovoljavam zato što je to u mojoj prirodi. Ja ne znam ništa izvan toga. Imam želje i moram da ih zadovoljavam. Zašto bi mi bilo ko to zamjerao? Odakle dolaze sve te istine o ljudskom životu, o moralnosti, o besmrtnoj Duši, o Bogu, o ljubavi, dobroti i, iznad svega, o nesebičnosti?

Sva etika, sve humano djelovanje i sve humane misli počivaju na toj jedinstvenoj ideji nesebičnosti. Čitav ideal ljudskog roda može se sažeti u tu jednu riječ - nesebičnost. Ali, zašto bih ja bio nesebičan? Tražiti od nekoga da bude dobar i nesebičan može da bude dobro i poetično, ali poetičnost nije argument. Dajte mi razlog: zašto bi trebalo da budem nesebičan i dobar? Zato što gospodin i gospođa ti i ti tako kažu? To ne važi za mene. Čemu mi služi da budem nesebičan? Ako korisnost podrazumijeva najveću količinu sreće, ja ću da budem sebičan.

Ovaj svijet je samo jedna kap vode u beskrajnom okeanu, jedna karika u beskrajnom lancu. Đe su tu ideju nesebičnosti pronašli oni koji su je propovijedali i podučavali ljude? Znamo da taj pojam nije instinktivan, životinje koje djelaju instinktivno, ne poznaju ga. Ta ideja nije došla ni od razuma, razum ne zna ništa više o takvim idejama. Odakle je ona potekla?

Proučavajući istoriju, viđećemo da je svim velikim Učiteljima religije koje je svijet imao zajednička jedna stvar - svi oni tvrde da su svoje istine primili s one strane, iznad razuma. Na primjer, jedan od njih kaže da je anđeo u ljudskom obliku, sa krilima, sišao dolje i rekao mu: Slušaj čovječe, evo poruke. Drugi kaže da mu se ukazalo svjetlosno biće i prenijelo mu objavu, treći kaže da mu je u snu njegov predak rekao izvjesne stvari... Svima njima je zajednička tvrdnja da im je saznanje došlo iz onostranog.

Joga uči da je sam duh sposoban za jedno više stanje egzistencije koje je s one strane razuma, jedno nadsvjesno stanje, i da, kada duh dospije u to stanje, čovjek stiče metafizičko i transcendentno znanje koje prevazilazi razum. Nadsvijest je najviše stanje egzistencije. Životinja nalazi sreću u čulima, čovjek u svom intelektu, a Bog u spiritualnoj kontemplaciji. Svijet se ukazuje u punom sjaju jedino duši koja je postigla to kontemplativno stanje.Onome ko je sebe moralno utemeljio, ko je do savršenstva u sebi realizovao ideju nesebičnosti, što je osnov svakog spiritualnog rasta, ukazuje se jedna panorama ljepote i uzvišenosti. Tada čovjek, nepomućen željama i vezanošću za svjetovno, nalazi samog sebe, takvog kakvog jeste i kakav je oduvijek bio: Besmrtnu, Sveprožimajuću Bit Spoznaje.