andjela pizelli
19-04-07, 22:20
Templari ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krisa i Salomonova hrama" osnovani su 1118. godine nakon prvog križarskog rata. Red je osnovao Hugo de Payens. Sjedište reda je prvobitno sjedište bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, "Templum Salomonis", po čemu je i dobio ime.
Za vrijeme drugog križarskog rata, templari su se obratili kralju Baldwonu te su ga zamoli da im dopusti da se smjeste u štalama koje su se nalazile ispod ruševina hrama. Kralj Baldwin im je dopusti da se tamo smjeste.
Neobičan izbor smještaja nije bio slučajan. Vitezovi su vjerovali da se tu nalazi spisi koje Sionski priorat traži. Više od jednog desetljeća, 9 vitezova živjelo je u ruševinama iskopavajući u potpunoj tajnosti tvrde stijene. Trebalo im je 9 godina, ali konačno su našli ono što su tražili.
Blago su iznijeli i u tajnosti prenijeli u Europu i preko noći im je narastao ugled.
Nikada se nije točno saznalo jesu li ucjenjivali Vatika ili je Crkva pokušala kupiti njihovu šutnju. Papa Inocencije II istog je trena izdao papinsku bulu koja je vitezovima garantirala neograničenu moć i proglasila da se ne moraju pokoravati ni jednim drugim zakonima osim svojim vlastitim.
S ovom bulom, templari su se širili nevjerojatnom brzinom. Postajali su sve jači i jači, brojčano i politički. Gomilali su nepregledna imanja u nekoliko zemalja. Počeli su davati kredite bankrotiranom plemstvu i zauzvrat naplaćivali kamate i dalje nagomilavali bogatstvo i jačali moć.
Do 1300. vatikansko priznanje im je omogućilo da nagomilaju više moći od pape Klementa V. Papa je odlučio poduzeti nešto u vezi tog pitanja. Papa je, u dogovoru s francuskim kraljem Filipom IV, smislio genijalni niz operacija za uništavanje templara. Izdao je tajne zapečačene naredbe koje su njegovi vojnici trebali otvoriti u petak 13. listpoada 1307.
U zoru, 13. listopada, naredbe u raspečačene, a njihov sadržaj otkriven. Klement je tvrdio da je imao viziju u kojoj ga je posjetio Bog i upozorio ga da su templari heretici, vražji poklonici, homoseksualci, sodomisti te skloni ostalom bogohulnom ponašanju. "Bog" je zatražio od Klementa da očisti zemlju tako da okupi templare, muči ih sve dok ne priznaju grijehe protiv Boga.
Tog dana je zarobljeno, nemilosrdno mučeno i konačno spaljeno na lomači bezobroj vitezova optuženih za herezu. Papa Klement V 1312. godine ukida red vitezova templara.
Vitezovi templari postoje čak i dans, ali naravno, pod različitim imenima. Unatoč Klementovim optužbama, vitezovi su imali moćne saveznike i neki su uspjeli pobjeći pred strašnom sudbinom.
Njihovo veliko bogatstvo proizlazilo je iz tajnih spisa, a Klementov prvenstveni cilj je bio domoći se tih spisa, ali su spisi povjereni templarovim arhitektima u sjeni Sionskog priorata, čiji ih je veo tajne držao na sigurnoj udaljenosti od Vatikana.
Kroz povijest spisi su se prmještali nekoliko puta. Prema trenutim nagađanjima, sada se nalaze u Velikoj Britaniji.
Tisuću godina se prenose legende o ovoj tajni. Cijeli niz spisa, njihova moć i tajna koju otkrivaju poznati su pod jednim imenom SANGREAL. Stotine knjiga je napisano o tome, ali malo je tajni izazvalo toliko zanimanje povjesničara, kao Sangreal.
Literatura: Dan Brown "Da Vincijev kod"
http:\\hr.wikipedia.org
Za vrijeme drugog križarskog rata, templari su se obratili kralju Baldwonu te su ga zamoli da im dopusti da se smjeste u štalama koje su se nalazile ispod ruševina hrama. Kralj Baldwin im je dopusti da se tamo smjeste.
Neobičan izbor smještaja nije bio slučajan. Vitezovi su vjerovali da se tu nalazi spisi koje Sionski priorat traži. Više od jednog desetljeća, 9 vitezova živjelo je u ruševinama iskopavajući u potpunoj tajnosti tvrde stijene. Trebalo im je 9 godina, ali konačno su našli ono što su tražili.
Blago su iznijeli i u tajnosti prenijeli u Europu i preko noći im je narastao ugled.
Nikada se nije točno saznalo jesu li ucjenjivali Vatika ili je Crkva pokušala kupiti njihovu šutnju. Papa Inocencije II istog je trena izdao papinsku bulu koja je vitezovima garantirala neograničenu moć i proglasila da se ne moraju pokoravati ni jednim drugim zakonima osim svojim vlastitim.
S ovom bulom, templari su se širili nevjerojatnom brzinom. Postajali su sve jači i jači, brojčano i politički. Gomilali su nepregledna imanja u nekoliko zemalja. Počeli su davati kredite bankrotiranom plemstvu i zauzvrat naplaćivali kamate i dalje nagomilavali bogatstvo i jačali moć.
Do 1300. vatikansko priznanje im je omogućilo da nagomilaju više moći od pape Klementa V. Papa je odlučio poduzeti nešto u vezi tog pitanja. Papa je, u dogovoru s francuskim kraljem Filipom IV, smislio genijalni niz operacija za uništavanje templara. Izdao je tajne zapečačene naredbe koje su njegovi vojnici trebali otvoriti u petak 13. listpoada 1307.
U zoru, 13. listopada, naredbe u raspečačene, a njihov sadržaj otkriven. Klement je tvrdio da je imao viziju u kojoj ga je posjetio Bog i upozorio ga da su templari heretici, vražji poklonici, homoseksualci, sodomisti te skloni ostalom bogohulnom ponašanju. "Bog" je zatražio od Klementa da očisti zemlju tako da okupi templare, muči ih sve dok ne priznaju grijehe protiv Boga.
Tog dana je zarobljeno, nemilosrdno mučeno i konačno spaljeno na lomači bezobroj vitezova optuženih za herezu. Papa Klement V 1312. godine ukida red vitezova templara.
Vitezovi templari postoje čak i dans, ali naravno, pod različitim imenima. Unatoč Klementovim optužbama, vitezovi su imali moćne saveznike i neki su uspjeli pobjeći pred strašnom sudbinom.
Njihovo veliko bogatstvo proizlazilo je iz tajnih spisa, a Klementov prvenstveni cilj je bio domoći se tih spisa, ali su spisi povjereni templarovim arhitektima u sjeni Sionskog priorata, čiji ih je veo tajne držao na sigurnoj udaljenosti od Vatikana.
Kroz povijest spisi su se prmještali nekoliko puta. Prema trenutim nagađanjima, sada se nalaze u Velikoj Britaniji.
Tisuću godina se prenose legende o ovoj tajni. Cijeli niz spisa, njihova moć i tajna koju otkrivaju poznati su pod jednim imenom SANGREAL. Stotine knjiga je napisano o tome, ali malo je tajni izazvalo toliko zanimanje povjesničara, kao Sangreal.
Literatura: Dan Brown "Da Vincijev kod"
http:\\hr.wikipedia.org