Po vasem misljenju koliko je potrebno da prebolis osobu sa kojom si bio u vezi? Od cega sve zavisi?

Po mom misljenju, to vrijeme je direktno srazmjerno kolicini ljubavi koju ste osjecali prema toj osobi, a u mnogome zavisi i od duzine veze....

Koliko je vama bilo potrebno da prebolite vase veze?

10 godina :(

Sto brze to bolje 2 godine nocnih mora

sto su intenzivnije emocije i duze vrijeme provedeno sa tom osobom,to je zaboravljanje duze...i mislim da cemo se uvijek shtrecnuti pri pogledu na nju/njega,cisto da napomenemo sami sebe kako nam je nekad bilo :)

Da li vam se desava da se sjetite nekog s kim ste bili prije mnogo, mnogo vremena, i prebolili ga odavno, ali kroz glavu pocnu da vam prolaze neki lijepi trenuci koje ste zajedno prosli, pa vas uhvati neka ceznja, nostalgija..?

ne desava

Da li vam se desava da se sjetite nekog s kim ste bili prije mnogo, mnogo vremena, i prebolili ga odavno, ali kroz glavu pocnu da vam prolaze neki lijepi trenuci koje ste zajedno prosli, pa vas uhvati neka ceznja, nostalgija..?
Naravno da se dešava ali samo kao magluština..
Na vreme sam isključio osećaje što se toga tiče i okrenuo
se novoj...

start today
finish (javicu vam kad )

Desava se, i to cesto...
Da prebolim...ne znam...1 godina, mozda 2 ili 3...zavisi kolika je ljubav jaka bila...

potrudicu se,makar sebe tako sve vise povrijedjivala,da ga zaboravim posto poto za sto krace vrijeme.
iskreno se nadam da cu biti brza od vas koji ste se trudili godinama :P

ja se trudim vec 5 mjeseci da ga prebolim...nesto sporo to ide:frown:

bili smo zajdeno 3,5 godine...

moja ti...ako ga prebolis za godinu bice dobro...ipak ste vi masu zajedno bili :)

bila sam s njim godinu ipo.....Evo skoro 7 mjeseci prebolijevam....ne ide lose...ne gledam ga,pa mi je to spas...ali opet....
a jos mi djavo mira ne da,pa patim(mada vala mi je to previse jak termin,bolje nervira me,iritira,intrigira kako ocete :D) i jedan sto nikad nismo bili zajedno,vec 2ipo godine s prekidima se glupiramo(to je pravi termin :D)

uh..mrzim momke....svi su isti....

...jesu li sve cure iste?
..nisu ni svi momci isti...
"i medju suzama kao i medju ljudima ima razlike"

jesu svi momci isti. :D

da da.... you find me woman wit brain and we fly togeter on that horse...

niti smo mi sve iste niti su svi momci isti...ne treba generalizovati!!

preduzimam razne radnje za to:
- slušam dobru muziku
- zajebavam se sa društvom
- gledam komedije sa društvom
- čitam neku dobru knjigu
- odem da se istreniram
- gledam druge cure
- uglavnom se fiksiram na budućnost i na moje ciljeve

nakon svega toga ne samo da ću preboljeti voljenu osobu, nego ću je u potpunosti zaboravit, i kad prođem pored nje srce neće ni mrdnuti...

svaka prica ima kraj kad se definitivno stavi tacka na sve. mogu proci godine do tada, ali je opet sve u nasoj glavi.
najveca greska je sto podsvjesno nekoga ne zelimo da prebolimo. i kad je kraj mi krenemo dalje ali mislimo na tu osobu, zelimo (a ne zelimo) da je sretnemo, da saznamo sto vise... obicno onda kada ne postoji nova osoba u nasem zivotu ili neka interesantna stvar koja ce okupirati nase misli, pa se vracemo u proslost mastajuci o lijepim trenucima...

Preboljet se može, zaboravit nikada!

Uvjek mi srce zaigra...

Preboljet se može, zaboravit nikada!

Uvjek mi srce zaigra...

ne mogu ti dati kockicu pa ti evo ovo:

http://i10.tinypic.com/33duyxz.jpg

nego mene svi ovi zakljucci plase..jel to znaci da ja ovako mlada i lijepa(uskoro cu 17 :D ) cu ga se uvijek sjecati?mislim...da ga necu nikad preboliti..pfff ako znam sta sam htjela da pitam

Jedva 17? Pa to su godine kad je svaka nova ljubav kao prva... Prodje jedan, dodju dva, proci ce ih jos toliko... Uzivaj! ;)

..ako je prava ljubav bila u pitanju za TU osobu ćeš uvik nešto osijećati...
..ako je ljutnja prisutna ( još ste u vezi iako ste možda fizički odvojeni )
..ako postaneš ravnodušna , možda i nije bila ljubav, možda je u pitanju bila požuda koja se potrošila
..neki događaji se nikada ne prebole, uvik ostane mali ožiljak ili ranica koju nosiš dalje sa sobom...ali to te ćini osobom koja si danas. Neki ljudi odlaze iz života, neke sami odbacimo... ako si sama sebi najbolji prijatelj, stvari se brzo poslože na svoje misto!

Reci cu vam kad ga sretnem...

Sve su mi moje ljubavi nekako brzo izasle iz srca...I ne samo da prebolim vec i zaboravim...Tj znam i mogu da se sjetim opet kako smo u tom periodu provodili zajedno vrijeme al ne dozivljavam sve to prisno ni duboko,vec samo povrsno uz par osmjeha...Najvise se sjecamo nasih poslednjih ljubavi a moja poslednja je zaista trajala dugo sa vise padova nego uspona kad uzmem u obzir da smo vise bili odvojeni nego spojeni...Ali je imala svojih posebnih drazi za koje sam se posebno snazno i najvise od svih predhodnih veza vezala i naravno pravila gresku kao i vecina nas tako sto sam zamisljala i ocekivala stvari koje nisu mogle da se ispune...Problem je samo u onome sta smo mi ocekivali i koliko smo dugo zamisljali stvari na jedan svoj lijep nacin sklapajuci oci pred ono malo vise razumnih stvari...Onda kad dodje kraj bole nas neispunjeni snovi i sto smo duze sanjali tom bolu treba i vise vremena da se stisha,srce da se umiri a razum da se suoci sa stvarnoscu...Svako prebolijevanje i zaborav zavisi od osobe do osobe...Ja sam ipak uspjela zahvaljujuci tome sto sam iznad svega pocela vise da mislim i volim sebe...Zivot je ipak lijep...

Relativno brzo, na moju srecu... Nekako mi se uvijek desi da uletim iz veze u vezu, i to svaki put budu neke visegodisnje. Mora da me neko od gore mnogo voli i misli na mene... A ja znam ko je to :) I fala mu za vazda...

Što je čovjek mlađi lakše zaboravlja i lakše prebrodi bilo kakav bol.
Mladost je takva, optimistična, euforična, sa nadom koja ne presušuje.