AKUPUNKTURA
Doktorka Bo - Konfučijev "apostol" na brdovitom Balkanu

Ubeđena da se Hitler ubio zato što više nije mogao da trpi gubitke u ljudstvu i tehnici koje je Bata Živojinović nanosio Trećem rajhu, mala Bo je obećala sebi da će jednog dana stići u socijalistički „Oz" i ponosno zakoračiti zemljom koju je gazio i veliki Valter

U međuvremenu se taj hologramski eldorado raspao, ne sačekavši da kći kineskog oficira stigne, a Valterova zaostavština svela se na umiruću SRJ u koju, sad već doktorka tradicionalne kineske medicine Bo Ksinua stiže 2001. godine, s namerom da ispravi jednu od najkrivljih Drina koja tišti naše nacionalno biće - kičmu.
- Mislim da nisam imala više od šest godina kada sam na jednoj praznoj kesi pšenice pročitala: „Jugoslavija"! Okrenula sam se ka ocu i upitala šta to znači, a on mi je objasnio da je reč o dalekoj i veoma prijateljskoj državi iz koje nam stiže pšenica od koje se pravi najlepši hleb... Vaši fudbalski klubovi bili su jako popularni u Kini, posebno Zvezda, barem u mom kraju, provinciji Šandung, postojbini velikog Konfučija - pripoveda na dobrom srpskom sa više padeža od „generalnih zastupnika" srpstva Kinesknja Bo.
Ona je u 16. godini, posle smrti oca, prelomila da će postati lekar. I doslovno sve podredila tome. Uspela je da kao prva žena posle 10 godina upiše najčuveniji fakultet tradicionalne kineske medicine, završi ga u roku, magistrira, zaposli se u bolnici, a potom i vrati na fakultet kao profesor, diplomirajući uporedo i zapadnu medicinu.
- Živela sam u internatu iz kojeg nema izlaska i odlaska u provode. Učenje, učenje i samo učenje, jer ukoliko ne diplomiraš za pet godina, jednostavno te izbace, smatrajući da nisi dovoljno ozbiljan i posvećen tome čime želiš da se baviš... - objašnjava kineski recept dr Bo.
I onda opet Zvezda i jedan kondicioni trener, koga je od bola u kičmi izlečila dr Bo. On ju je želeo što bliže sebi pa je tako naša doktorka završila sa šestomesečnim ugovorom u FK „Zvezda", a zatim i životnim ugovorom u zemlji Srbiji.

Izašla pevajući

Najteži slučaj koji je doktorka Bo izlečila kombinacijom akupunkture i akupresure jeste slučaj trinaestogodišnje devojčice koju je košarkaška lopta udarila u glavu i koja je posle toga izgubila moć govora. Zvanična medicina je bila nemoćna, snimci su pokazivali da je sa devojčicom sve u redu, ali na pitanje roditelja da li će ikada progovoriti lekari su nemo slegali ramenima. Međutim, posle 26 dana tretmana kod doktorke Bo devojčica je istrčala iz ordinacije pevajući, baš kao i mnogi pacijenti koji su zbog migrenoznih napada bili na ivici da dignu ruku na sebe.

- Ispravi se, bre, što sediš tako kao integral?! To i jeste jedan od najvećih problema vaše nacije: previše sedite, premalo se krećete, nepravilno spavate i previše jedete - prenu nas iz slatkog dremeža.
- Inače, suštinska razlika između zapadne i tradicionalne kineske medicine je u tome što prva leči posledicu, a druga - uzrok. Među mojim pacijentima su i neki od vaših najuglednijih lekara, profesora medicinskog fakulteta, najumnijih ljudi ovog naroda, koji nemaju predrasuda prema akupunkturi i akupresuri, koji znaju da lek postoji i kada hemija, odnosno, tablete zakažu, a konzilijumi ostanu zbunjeni... Ponavljam, specifičnost i velika uspešnost ove medicine leži u činjenici da prateći bol tragamo za njegovim uzrokom, a zatim lečimo. Verujte, za bolesti kičme, vrata, glave, želuca, krvnih sudova, razna anksiozna stanja, stres, potenciju i još mnogo toga naša medicina odavno ima lek, samo je važno da ljudi razbiju predrasudu i veruju u izlečenje „nekonvencionalnim" metodama za ovdašnje poimanje... - ovaj deo priče vraća nas na njen zavet s početka teksta da će doslovno sve podrediti pomaganju nevoljnicima.
- Imam takav odnos sa pacijentima da mislim na njih i kada nisu u ordinaciji. Nisam zadovoljna kada mi oni kažu da im je bolje, već kada se ja uverim da je tako! Ovaj beli mantil obavezuje da su pacijenti na prvom mestu, pa tek posle ja. Čist obraz i čista duša nemaju cenu, tome nas uči i naš veliki Konfučije i to je princip po kojem živim. Nemam muža, decu, privatan život, godinama nisam otišla u Kinu da posetim svoje jer jednostavno ne mogu da se odvojim od svojih pacijenata, ali ne žalim! Kad vidim lica na kojima se posle godina neuspešnog lečenja više ne vidi bolni grč - znam da moj život ima smisla! Sa svim pacijentima sam u međuvremenu postala i veliki prijatelj! Ne možete da verujete na koliko slava i rođendana odlazim, uživajući da ih gledam zdrave i ponovo srećne... - zaključuje naša Bo, posvećenik u onome što radi i zaljubljenik u ono gde živi - svoju Srbiju, kako insistira da napišemo

IZVOR: internet (skinut sa interneta iz nekog časopisa)

Da li neko ima iskustva sa akupunkturom ili je možda nešto čuo o doktorici tradicionalne kineske medicine,dr Bo?

Ja znam da je moj tata prije 20 i kusur godina isao na 3 nedjelje nedje na akupunkturu zbog isijasa- nije mogao da se krece, a vratio se ko nov, i da kucnem poslije toga evo dosta vremena nema problema.

- Akupunktura je oblast tradicionalne kineske medicine, koja ima dugu istoriju, kaže za „Pobjedu” dr Suzana Redžepagić, ljekar tradicionalne kineske medicine i specijalista akupunkture u Klinčkom centru Crne Gore. Kroz vjekove je uspjela da opstane, a vremenom sve više dobija na značaju, šireći se i na zapad. Koliko je uvažena i zastupljena i van granica Kine, govori i činjenica da, na primjer, u SAD odavno postoje dva univerziteta tradicionalne kineske medicine. Vrlo je bitno poznavanje teorija i principa tradicionalne kineske medicine, koja daje veliki značaj individualnim razlikama među pacijentima, tako da, na primjer, kod tri pacijenta sa istom dijagnozom, u toku liječenja najvjerovatnije Će se koristiti različite terapijske metode, ističe dr Redžepagić.

Ona dodaje da je ova stara kineska metoda neškodljiva, prirodna, bezbolna, ali ako je primjenjuju nekompetentne osobe, može imati teške posljedice. Kada se stručno kombinuje konvencijalna medicina i akupunktura u terapiji se postižu odlični rezultati. Zahvaljujući novim saznanjima i razvoju u oblasti fiziologije, biohemije, farmakologije, sa stanovišta konvencijalne medicine, mogu se objasniti neki mehanizmi djelovanja akupunkture na organizam.

- Ona ne djeluje specifično (ciljano) na određenu klicu niti patološke procese, već stimuliše organizam da se na prirodan način sam izliječi, to jest prebrodi određeni simptom, pokrećući već postojeće mehanizme u njemu, objašnjava dr Redžepagić. Sa stanovišta tradicionalne kineske medicine, u organizmu postoje kanali energije koja cirkuliše kroz cijelo tijelo, oni se zovu meridijani i imaju funkciju da upravljaju organizmom i hrane tkiva. Svaki organizam ima 123 glavna meridijana i osam sporednih kolaterala, a oko 2000 akupunkturnih tačaka je povezano sa njima. Ukoliko dođe do prekida protoka energije dolazi do raznih oboljenja. Stimulacijom odgovarajućih akupunkturnih tačaka, putem sterilnih, izuzetno tankih metalnih igala, reguliše se pravilan tok energije, tj. đi-a kroz kanale. Igle su različite dužine, od jedan do nekoliko centimetara, zavisno koji dio tijela se tretira. Ubod igle se osjeća kao blago bockanje, ili se uopšte ne osjeća. Samo područje uboda najčešĆe dobija crvenkasti prsten ili zonu dekolorizacije. U toku stimulacije akupunkturne tačke dobijaju se senzacije tipa trnjenja, mravinjanja ili toplote blagog intenziteta. Upotrebljava se dvije do 15 igala za tretman, a najčešĆe mjesto aplikacije akupunkturnih igala su šaka, podlaktica, donji djelovi nogu, stopala, leđa, stomak ili ušna školjka. NajčešĆe se apliciraju dalje od mjesta ili površine koja je oboljela. Na ovaj način usmjerava se energija, odnosno Ći, kako bi se uspostavila relativna ravnoteža i harmonija u tijelu, objašnjava dr Redžepagić. Ona navodi da, na primjer, prilikom stagnacije energije (đi-a) jedan od simptoma koji može da se javi je bol.

- Akupunktura je upravo poznata po svom jakom analgetskom dejstvu, naglašava dr Redžepagić. Stimulacijom akupunkturne tačke povećava se koncentracija (nivo) endorfina u organizmu i bol nestaje. Endorfin je endogeni, neutralni hormon, koji ima efekat opiata, stvara osjećaj blagostanja i analgezije. On je, takozvani „prirodni ubica bola”. Ovaj mehanizam djelovanja akupunkture je i naučno dokazao prof. dr Pomeranz, a da bi došao do ovog otkrića trebalo mu je 20 godina istraživačkog rada, ističe dr Redžepagić.

U akupunkturi se osim primjene igala koriste i druge metode i to razni termoelementi u vidu direktnog ili indirektnog zagrijavanja, elektrostimulacija akupunkturnih tačaka i tako dalje. Pored toga, sve više je popularna primjena lasera u akupunkturi.

Govoreći o tome kako ljudi sa ovih prostora prihvataju ovaj način liječenja, dr Redžepagić ističe da, kao i sve u životu kada se radi prvi put, pacijenti dolaze sa osjećajem zebnje i možda straha zbog pomisli da se tretman radi sa iglama.

- Sve to nestaje nakon prve terapije. često se dešava da pacijent, koji se ranije liječio akupunkturom zbog jednog zdravstvenog problema, ponovo dođe u nadi da Će se na ovaj način riješiti i neka druga bolest, kaže dr Redžepagić...

...Sada se u Crnoj Gori dva zdravstvena radnika sa visokom stručnom spremom bave akupunkturom, od kojih je jedan završio medicinski fakultet, a drugi fakultet tradicionalne kineske medicine.

Široka primjena

Akupunktura može da se primijeni u svim granama medicine, u pedijatriji, ginekologiji, kardiologiji, reumatologiji, anesteziji itd.

- Ovom metodom, primarno ili sekundarno, moguće je liječiti gotovo svaki organ. Postižu se odlični rezultati kod jakih glavogolja, migrena, bolesti disajnih organa, upale sinusa, bronhitisa, astme, zatim neredovnih i bolnih menstraulnih ciklusa, neplodnosti, bolova u leđima, kičmi, neuralgija, steoartritisa, a primjenjuje se i kod noćnog mokrenja, stomačnih tegoba, dijabetesa itd. Kod nas, u Klinički centar, najviše dolaze pacijenti sa bolnim sindromima i to je u većini slučajeva patologija koja spada u domen fizikalne medicine, ortopedije, neurologije i reumatologije,poput glavobolja (migrene), neuralgija, degenerativnih oboljenja, spondiloza itd, objašnjava dr Suzana Redžepagić.

Tanja Boljević - Pobjeda, oktobar 2005.


Kako se radi o tekstu starom 5 godina, interesuje me da li neko nešto zna o tome đe danas radi dr Redžepagić, da li je još u KBC u Podgorici? Ili zna za nekog drugog ko se u Crnoj Gori bavi akupunkturom (nekog sa medicinskim obrazovanjem, ne ove kursiste kojih ima na svakom ćošku)?